Rezultati pretrage

LUCREZIA BORGIA Osobe: papa Aleksander VI – Albert Bassermann; Cesare Borgia – Conrad Veidt; Juan Borgia – Lothar Muthel; Lucrezia Borgia – Liane Haid; Alfonso Aragonski – Alfons Fryland; Manfredo – Ernst Pittschau; Giovanni Sforza – Wilhelm Dieterle; Grofica Julija Orsini – Anita Berber U predvečerje 3. jula 1495. jašila u dva konjanika cestom prema Rimu. Bio je to napuljski princ Alfonso Aragonski sa svojim prijateljem Manfresom. Sunce je upravo zapadalo i obasjavalo crvenilom svu okolicu Rima. Oba su konjanika časkom udivljeno zastala. Alfonso Aragonski se smrknuo. Pomisao, da će za koji tren ugledati glasovitu Lucreziu Borgiu, odagnala mu je svu volju, da se divi krasoti prirode. Konjanici su podboli konje i opet odjurili. U prvi sumrak stigli su u Osterije. Ciganka Fandanga plesala je tu svoj zamamni ples. Zbog nje su se potukli u krčmi, a Alfonso Aragonski ju je na svojim rukama iznio iz krčme i oteo razbješnjenoj masi. Od toga je časa pripadalo Alfonsovo srce lijepoj ciganki. No kako je bilo veliko njegovo iznenađenje, kad je drugi dan došao u svečanu audijenciju papi Aleksandru VI. i u sobi Lucrezie našao svoju toli ljubljenu ciganku Fandangu. Lucrezia nije voljela svoga prvoga muža Giovanna Sforzu. S njim se i razvjenčala na želju svoga strica, pape Aleksandra VI., koji je rastavu braka tražio iz političih razloga. Cesare Borgia imao je tu svoje prste i uvelike je uplivao na svoga strica Aleksandra. Papa Aleksander VI. imao je troje djece: najstarijega Cesara, silnika i veoma umna i nadarena čovjeka, blagoga Juana i kao bijeli biser divnu Lucreziu. Aleksander je svoje sinove službeno nazivao sinovcima, a kćer sinovkom, kao što su i oni njega zvali stricem, jer papa po zakonu nije smio imati djece. Za Lucrezijinoga drugoga muža bio je određen Alfonso Aragonski. Lucrezia i Alfonso su se silno zavoljeli. Cesare, kojega su nekoji zvali demonom, valjda zbog toga, što mu nijedno sredstvo nije bilo prejako, da dođe do svojih okrutnih ciljeva, zamrzio je Alfonsa od onoga časa, otkad je on bio izabran Lucreziji za muža. Cesare je Lucreziu silno ljubio. Lucrezia je od Cesareve osvete bila spasila Giovanna Sforzu, koji se utvrdio u svom dvorcu Pesaro, a sad je instinktivno osjećala, da Alfonsu prijeti još strašnija pogiblje. I doista. Cesare je najprije dao smaknuti svoga brata Juana, jer je on bio odan Lucreziji i Alfonsu. Njegovu ljubaznicu Naomi bacio je u cirkus lavovima na užas sviju prisutnih. Da se ulaska papi i ispriča svoja nedjela, izjavio je, da je Savonarola, moćni neprijatelj plemena Borgija i glasoviti propoviednik, u njihovim rukama. To je značilo, da je otpravljen na drugi svijet. Alfonso je, bojeći se za svoju glavu, pobjegao iz Rima, jer je Cesare navijestio smrt svima Napolitancima. Lucrezia je u pape zamolila milost za Alfonsa. Ali Cesare je to prevejano udesio. Njegova tri plaćenika ugrabila su Lucreziu i zatvorila je u samostan, a dotle su uboli Alfonsa. Da se osveti, Lucrezia je obećala svome prvom mužu Giovannu Sforzi svoju ljubav, ako joj on iz bitke donese Cesarevu glavu. U bici pred tvrđavom Pesaro pao je Cesare i sam gospodar Pesara. - Balkan kino, 06.02.1922., vidi zbirka Stakić

Metropol kino, Bjelovar. U subotu 11. marta 1939. prikazuje špijunski velefilm MRAČNI POSLOVI Režija: Victor Saville U glavnoj ulogi: Conradt Veidt, Vivian Leicht, Joan Gardiner I od borbe u samim rovovima bila je opasnija i uzbudljivija borba špijunskih organizacija za vrijeme svijetskog rata. Historija mlade i zavodljive Francuskinje koja je tobože radila za Njemačku, a zaprao se borila za svoju domovinu. Film koji će Vas oduševiti velikom i savršenom špijunažom. - vidi zbirka prospekti do 1945.

OTROVNI POLJUBAC Režija: Paul Czinner Glumci: Nju – Elisabeta Berrner; suprug – Emil Jannings; On – Conrad Veidt; dijete – Nils Edwall; odgojiteljica – Migo Bard Ljubav i mržnja, grijeh i pokajanje, to je pjesma, koja se vjekovima opetuje. Što pojedinac drži svojom jedinstvenom tragikom, to znači samo nekoliko tonova drevne melodije života. Jučer kao danas, danas kao sutra, uvijek ista melodija. Svakidnevni život teče svojim tokom poput rijeke u neizmjernost, bez kraja i konca. Ona bijaše još jako mlada, kad se udala, te nije poznavala svoje unutrašnjosti. On je učini bogatom i pruži joj sve, što je bilo u njegovoj moći, da bude "sretna". Ona je postala njegova žena i za neko vrijeme poklonila je život lijepom djetetu. Ali jednog dana imala si je ona biti svijesna svoje unutrašnjosti. Puki slučaj htjede i ON se pojavi na pozornici njenog života. To bijaše muškarac kakav se njoj prikazao u njenim ružičastim djevojačkim sanjama – njen pravi idejal. Od tog sudbonosnog treutka osjeti ONA brak kao okove, koji je svakim danom sve više stezahu. Sama pomisao na muža značila je za nju pakao jer ONA je držala da je počinjen atentat na njenu slobodu. Sam suprug nađe se jednom pred zamršenim problemom i nije znao, kako bi se ponio prema tome novom duševnom raspoloženju. On je svoju ljubljenu ženu izgubio za uvijek na jednom bajnom kostimiranom plesu i sav njegov očajni napor, da se odupre svemoći duhovnih elemetarnih sila, nije uspio. On je pokušao milom i silom, da ponovno zadobije naklonost svoje žene, ali sve uzalud. Molbe i zaklinjanje pa i izvjesno popuštanje nije nimalo koristilo jer ONA je ostala kod svoga. On će te ostaviti … i ti ćeš se jednog dana sunovratiti u bezdani ponor materijalne i moralne propasti – bijahu za nju riječi bez svakog značenja i ONA kao da ih nije čula. I tako doskora napusti topli dom i dijete, te se nastani u jednom skrbnom penzionatu. sve će ONA podnijeti, svu grozotu najkanje bijede i nevolje, samo da bude s njime, koga jedino ljubi. No život na ovoj zemlji nije šala i nikakav lijepi san, već kruta i neumoljiva zbilja. To jednog dana osjeti i ONA, kad se više nije moglo natrag. Ah kako li je samo bio divan san o pravoj ljubavi, koja traje i preko groba, a sada, gdje je sva ta krasota i kad je nestade? Zar je u istinu sve tako varavo i strašno na tome svijetu? pitala se ONA ali umjesto odgovora osjeti samo u svojoj duši i srcu neku jezovitu prazninu i pustoš. Ne, ne, to se ne da izdržati. Bolje umrijeti, nego jadno kidisanje na razvalinama tog ništetnog života, koji je za nju postao nemoguć. I ona za jedne burne zimske noći potraži utjehu i zaborav u naručaju smrti, jer inače nije znala ni mogla. Da, da, težak je život u toj suznoj dolini i bolna su razočaranja smrtnih bića, stara je to pjesma koja se vjekovima opetuje. - Apolo kino, 28.10.1924., vidi zbirka Stakić

ZADNJA ČETA Režija: Kurt Bernhardt. Glazba: Dr. Ralph Benatzky U glavnim ulogama: Conrad Veidt kao kapetan Burk; Karin Evans kao mlinareva pokćerka Dora. UFA Godine 1806. Napoleonove čete pobjedonosno nastupaju i poslije bitke kod Jene spremaju se da zauzmu čitavu Prusiju. Nedaleko Jene ima kapetan Burk sa svojom četom da obrani most preko Saale, kojim imaju proći pruske čete na uzmaku. U silnoj i krvavoj bitci ostalo je svega 13 momaka od čitave Burkove čete, te se on s njima ušanči u nekom mlinu. Mlinar, njegova žena i pokćerka Dora moraju ostaviti mlin, koji je postao ratnim područjem. Teško se rastaju sa svojim domom stari mlinar i njegova žena, no Doru vuče još nešto k ostavljenom domu, a to je kapetan Burk, u koga se ona zagledala. I tako se Dora u kasno noćno doba vrati krišom u mlin. Burg je nagovara, neka se vrati k svojima, no već je prekasno, jer francuske su čete opkolile okolinu mlina. Burk traži pomoć, jer sa 13 momaka ne može izvršiti teški svoj zadatak. No pomoći nema no otkuda. Momci se bune, jer drže, da nema smisla boriti se protiv tolike premoći neprijatelja. No Burk im razjasni, da će zavremena, dok oni zadrže Francuze, moći ostale čete da uzmaknu i tako će oni svojom žrtvom spasiti mnogo desetaka hiljada svojih drugova. Neprijatelj je doskora navalio. Razvila se očajna borba. Sred borbe začuje se silan prasak. Most preko Saale, pošto su sve pruske čete uspjele da prodju preko njega, dignut je u zrak. Francuzima teškom mukom uspijeva, da skreše otpor burkove čete i prodiru u mlin. U mlinu leži čitava četa – mrtva. A kapetana još i u smrti zagrljena drži mlada djevojka. Francuski pukovnik nijemo odaje počast mrtvom neprijatelju. Napoleonovi orlovi nastavljaju svoj pobjedonosni nastup prema srcu Prusije. - vidi zbirka prospekti do 1945.

Dom kino, Bjelovar. 1. i 2.03.1939. jedan od nauspjelijih francuskih filmova INDIJSKI NADGROBNI SPOMENIK Ovaj film bio je snimljen prije 12 godina a nastupili su za onda najveći glumci svijeta: Olaf Fons, Konrad Veidt, Bernard Goetske, Mia Maj, prvi puta je tada nastupila u filmu Lia de Puti u neznatnoj ulozi robinjice. I bio je to film najvećeg uspjeha koji je bio do tada postignut. Divan roman Teje von Harbou i već veliki uspjeh filma ponukali su filmske producente da stvore ponovno i opširno sa današnjim mogućnostima tehnike tonfilma još veći film i zbilja ovaj film doživljava svuda pravi triumf. Prirodni snimci vršeni su uz blagonaklonu potporu nj. vis. Maharadže od Udajpura na licu dogadjaja, i mi možemo sa sigurnošću ustvrditi da punih deset godina niste vidjeli filma koji bi Vam se mogao više svidjeti. Zašto imade ovaj film tako veliki uspjeh? Evo zašto: Vi ste gledali već više puta filmove iz Indije ali to su bili obični filmovi sa nekoliko kulisa i nekoliko turbana i sa neuspjelim figurama, dočim ovaj film prikazuje zbilja onu romantičnu Indiju (zemlju Hiljadu i jedna noć) toliko vjerno, toliko raskošno, toliko originalno kako još nije nikada bila prikazana. Indijske običaje, mržnju na Evropejce radi nepravde koju su bijeli ljudi skrivili jer dolaze u tu čarobnu zemlju samo da iskoriste naivnost tih ljudi. Ovaj film nam na tako divan i romantičan način prikazuje ljubav koja ne poznaje zapreke, ljubav koja ne poznaje rasnu razliku. Mistična Indija domovina fakira u svoj svojoj tajinstvenosti prikazana je do u tančine. Opasni lovovi na divlje zvijeri prikazani su originalno i veličanstveno. Istočnjačka muzika, divne žene i originalni Indijski Maka-balet daju filmu poseban čar. Film je sniman punih 5 godina i utrošeno je na ovome filmu najveća svota novaca što je ikada utrošeno na koji drugi film. Film se je davao u Zagrebu punih 28 dana, u Beogradu 32 dana, u Ljubljani, Osijeku, Sarajevu itd. davao se je najduže od svih filmova i potukao sve rekorde. Nikada još nije bio snimljen jedan film da bi zadovoljio staro i mlado, žene i muškarce, kao film Indijski nadgrobni spomenik. Indijski nadgrobni spomenik je jedan film i jedan roman i ni prije ni kasnije se nije dao imitirati već se može samo nanovo snimati kako je i sada učinjeno. Prvi dio filma Tigar od Ešnapura davat ćemo 5.03., drugi dio Indijski nadgrobni spomenik 12.03. - vidi zbirka prospekti do 1945. i zbirka Stakić

MEMOARI DEMONSKE PUSTOLOVKE DIANE MONTIGNON (KNEZ LAHOVRY, KRALJ SVIJU TATOVA I PROVLNIKA) Režija: Richard Oswald Glumci: Erna Morena, Hedda Vernon, Cohnrad Veidt, Adela Sandrock To je kolosalan šlager koji obiluje nebrojenim vanredno zanimljivim prizorima i koji odlikuje i etična snaga. U tom filmu vidimo što znače za djecu grijesi njihovih pređa i ujedno se upoznajemo sa onim blagotvornim elementima, koji su kadri da propalicu, koji nije u dno duše pokvaren, privredu ponovno lijepome i dobrome u životu. To je učinila i jedna ljepotica pustolovu Georgu, pa tako nije koristila samo njemu, nego i mnogima, koji bi od njega stradali. Ta ljepotica bijaše za Georga anđeo čuvar. - Apollo kino, 03.05.1921., vidi zbirka Stakić

PAGANINI Osobe: Paganini – Conrad Veidt; njegova žena – Greta Schrodter; njegov sin Ahil – Martin Herzberg; vojvoda Marsini – Ferdinand Hardt; vojvodkinja Marsini – Hermine Stergler; Ferruchio – Alexander Granach; Giulietta – Eva May; Hector Berlioz – Jean Nadolović; Franjo Liszi – Gustav Frohlich Nikola Paganini, najveći virtuoz sviju vremena, patio je svega svog života zbog toga, što njegova okolina nije razumjela duboke mu umjetnosti, u koju je uložio svu svoju neiscrpivu dušu. Svi su ga smatrali nekim nečastivim duhom, koji šuruje s gospodarima pakla i odatle dobiva moć, da zapovijeda guslama, koje tad upravo pjevaju. Paganini je bio oženjen i imao sina Ahila, kojega je htio izobraziti u muzici, no njegova žena, koja također nije shvaćala njegove duboke umjetnosti, branila mu je to i zbog toga nerazumijevanja vladao jeeđu njima razdor. Vojvodkinja Marsini shvaćala je Paganinija, ali to je shvaćanje proizlazilo više iz osjećaja, kojim je ljubila toga čojeka. Njezin muž, vojvoda Marsindi bio je ljubomoran na Paganinija, pa mu je najprije dao oteti i zatvoriti dijete, a onda je njega samoga htio ubiti, ali se sam nabo na oštricu Paganinijeva bodeža i srušio se mrtav. Sud je Paganinija osudio na smrt. Gusle su mu oduzeli. Pa ipak je Giulietti, prekrasnoj mladoj djevojci, koja je ljubila i razumjela Paganinija, uspjelo, donijeti mu u tamnicu to čarobno glazbalo, kojim je opet sve zadivio i pomoću kojega je izašao iz zatvora. Ali na stepenicama sudbene palače suprotivila mu se vojvodkinja Marsini i zapovjedila vojnicima, da srijeljaju. I ovi su doista i ustrijelili – Giuliettu. Slomljen i nesretan poduzeo je Paganini posljednju turneju Evropom, dok za jednoga koncerta konačno nije ispustio svoju patničku dušu. - Balkan kino, 08.04.1924., vidi zbirka Stakić

PODVEZICA CARICE (MARQUIS DE PONTIGNAC) Velika opereta Erich Pommerove produkcije UFE. Napisali: Walter Reisch i Robert Liebmann. Glazba: Friedrich Hollander i Franz Wachsmann Režija: Friedrich Hollander Glumci: Carica – Mady Christians; Markiz – Conrad Veidt; Juliette – Lilian Harvey; Arabella – Friedel Schuster; Didier – Heinz Ruhmann; Adjutant – Hubert v. Meyerinck; Offenbach – Julius Falkenstein; Vojnički liječnik – Hans Herrmann Schaufuss Kada markiz de Pontignac, jedan od najslavnijih kavalira na dvoru lijepe carice Eugenije poziva u lov, onda je to veliki društveni dogadjaj. Svi se vesele i spremaju. Mala Julieta, frizerka carice, takodjer veselo pjevucka na seljačkim kolima, no odjednom osjeti, da je izgubila podvezicu. Sva prestrašena traži podvezicu, jer je ona vlasništvo carice, od koje ju je krišom uzela. Markiz sa svog konja opazi u travi divnu ružičastu podvezicu i prigne se da ju digne, no u tom času poplaši se njegov konj i poleti trkom vukući za sobom svog gospodara. Teško ranjenog markiza podignu prolaznici i odnesu u obližnju vojarnu. Vojnički liječnik ustanovi da će markiz živjeti samo još nekoliko sati. On zaželi da vidi još jednom svoju prvu ljubav Marianu. Julieta u potrazi za svojom podvezicom dodje i u vojarnu te bude odvedena pred markiza. Ona mu na želju zapjeva a on zaspi. Julieta uzme svoju podvezicu i nestane. Arabella, ljubavnica markiza i njegovi prijatelji dodju k smrtnoj postelji markiza, no on nije umro, već živi. Kada je saznao, da mu nije pjevala Mariana, koja je medjutim postala sretna supruga i majka, on neumorno traži svoju neznanku. Jednog dana začuje iz odaja carice onu pjesmu i misli da ju je carica pjevala. On joj udvara, ali kad carica sazna, da je mala Julieta neznanka markiževa, pošalje ju markizu, da mu to otkrije. Arabella saznavši, da markiz ljubi Julietu, odjuri sa pozornice, no Julieta je sa mačem u ruci prisili da nastupi, jer te večeri po prvi puta dirigira veliku operetu Julietin zaručnik Didier, koji više voli svoju glazbu nego svoju malu zaručnicu, pa mu s toga Julieta pomogne do velikog uspjeha, a markiz zagrli sretno svoju malu veliku neznanku. - vidi zbirka prospekti do 1945. i zbirka Stakić

VELIKA ČEŽNJA (DIE GROSSE SEHNSUCH) Režija: Stefan Szekely. Glazba i tekst: Fridrich Hollander, Rudolf Eisner, Karl Brull Osobe: Eva van Loe – Camilla Horn; Režiser Hall – Theodor Loos; Paul Wessel – Harry Frank; Režiserov azistent Mopp – Paul Kemp; Carla Marventa – Berthe Ostyn; Mary, Evina prijateljica – Irma Godau; Fridericus Rex – Karl Platen; Betty Amann, Elga Brink, Anny Ondra, Maria Paudler, Olga Čehova, Paul Heidememann, Walter Janssen, Franz Lederer, Fritz Rasp, Hans A. Schlettow, Jack Trevor, Liane Haid, Camilla von Hollay, Charlotte Susa, Gustav Diessl, Karl Huszar Puffy, Fritz Kortner, Harry Liedtke, Walter Rilla, Luis Trenker, Conrad Veidt, Ernst Verebes, Lil Dagover Snimanje u tonfilmskom ateliru. Fridrich Veliki svira frulu. Podne prekida snimanje, te se glumci i statisti žure u kantinu. Medju ostalima sjede ondje Hans Schletow, Elga Brink i Luis Trenker u živahnoj zabavi.Užurbana dolazi mlada, zgodna statistica Eva van Loe da progovori nekoliko riječi sa svojim zaručnikom, mladim komparsom Paulom Wesselom. Ona naime radi u jednom drugom atelieru u kome snima poznati režiser Hall neki film. Hall snima upravo veliku kabaretsku scenu sa Carlom Marventom u glavnoj ulozi. Ali nije s njom zadovoljan. Dolazi do svadje i režiser joj predbacuje da nije dorasla svojoj roli. Tom prilikom upadne Hallu u oči Eva van Loe. Ovaj pogled osokoli Evu i ona nagovori Halla, no ovaj se samo nasmiješi kad je razabrao dabi ona željela igrati ulogu stara. Conrad Veidt medjutim, koji dolazi baš u taj čas misli da je Eva novi star. Eva odlazi zbunjeno i Hall objašnjava Veidtu njegovu zabludu. Dok se u garderobi Anna Ondre veselo slavi rodjendan mlade glumice, traži Hall u birou ateliera medju brojnim fotografijama zamjenu za Marventu, kojoj je uzeo ulogu. Kad nije ništa zgodnog našao, pošalje manuskript Evi s pozivom da slijedećeg jutra dodje na pokusnu snimku. Eva sva zbunjena i sretna dolazi na to pokusno snimanje i nakon malog nesporazumka odigra svoju scenu tako da dobije svoju ulogu partnerice Fritza Kortnea. Novim svojim položajem otudjila se Eva od čovjeka kojega ljubi, pa je što više jednom došlo izmedju njih i do ozbiljnoga riječkanja. Njezina nesreća toliko ju je potresla da je prigodom jedne večere kod Halla bila sasvim duševno slomljena. Hallu uspije ipak da je umiri. Vrlo brzo postala je iz male statistkinje velika filmska diva o kojoj se svuda govori i piše. Jednoga dana ustvrdi neki kompars da je Eva došla do svog položaja samo zato jer da ima odnošaj s Hallom. Paul navali na njega, baci ga na zemlju i poleti u Evinu sobu. Eva se upravo sprema za veliku revijsku scenu, koja se ima snimati pred predstavnicima štampe. Paul joj dobaci da je izmedju njih sve svršeno i nestane prije nego ga je prestrašena Eva mogla pravo razumjeti. Ona poleti ipak za njim, no ne smije žrtvovati svoju karijeru radi ljubavi i da mora nešto žrtvovati za svoje buduće zvanje i slavu. Nakon nekoliko časaka Eva nastupa pred sakupljenim novinarima u svojoj zaključnoj sceni i na taj je način njezina filmska budućnost potpuno osigurana. - vidi zbirka prospekti do 1945.

BRAĆA SCHELLENBERG po istoimenom svjetskom romanu B. Kellermanna Režija: Arthur Robison. Produkcija: Ufa Berlin Osobe: Raicheosen – Henry de Vlies; Esther, njegova kći – Lil Dagover; Wenzel Schellenberg i Mihajlo Schellenberg – Conrad Veidt; Jenny Florian, glumica – Liane Haid; Georg Weidenbach – Josef Fuetterer; Udova – Frida Richard; Lihvar – Jaro Fuhrt; Karczynsky – Bruno Kastner Bogataš Raucheisen ima divnu kćer Esther, koju obožava i za koju zgrće imetak. Radi od jutra do mraka. Njegova tvornica plina funkcionira besprikorno, i išlo bi tako i dalje, da se nije jednoga jutra desila eksplozija. Eksplodirao je plinski kotao, i tvornica je odletila u zrak. Njegov činovnik Mihajlo Schellenberg, duboko potresen ovim dogođajem, skresao je Raucheisenu u brk, da ne će dulje ostati kod njega, nego da će osnivati kolonije za gladne i uboge. Njegov brat naprotiv, Wenuzel, cinik i raskošnik, otišao je takodjer od Raucheisena i kasnije se silno obogatio, te je dapače ruinirao i Raucheisenov koncern. Esther, vidjevši se na rubu propasti, privoljela je da bude Wenzelovom ženom, koji je ginuo za njom ludjačkom strašću i zbog nje upropastio malu nježnu glumicu Jenny. Esther ga je varala na sve načine i natjerala ga u očaj i konačno u ludilo. Wenzel je našao utočište kod brata si Mihajla. - Balkan kino, 05.10.1926., vidi zbirka Stakić

CRNI HUSAR Produkcija: Bruno Duday Režija: Gerhard Lamprecht Glazba: Eduard Kunneke Osobe: Knez Friedrich Wilhelm od Braunschweiga – Bernhard Goetzke; Kapetan Hansgeorg von Hochberg – Conrad Veidt; Potporučnik Aribert von Blome – Wolf Albach Retty; Marija Lujza – Mady Christians; Brigite – Ursula Grabley; Guverner Darmont – Otto Wallburg; Kapetan Fachon, njegov adjutant – Gunther Hadank; Knez Potovski – Grigori Chmara; Vojnik – Fritz Greiner; Špijun – Franz Stein 1812. Prusi teško snašaju gospodstvo Napoleona. U narodu živi želja za slobodom, jer narodni heroji Schill, Dornberg i knez od Braunschweiga nisu badava prolijevali svoju krv. Zemlja vrvi od crnih husara, koji nose mrtvačku glavu na kalpaku. Nemoguće ih je uhvatiti, jer ih svaki patriota zaštićuje i sakriva. Pred jednom gostionicom sjede plavokosa Marija Lujza i crna Brigite, kćerkica gostioničara, te razgovaraju. Odnekud začuju se hici, francuski vojnici dojure i traže u njihovoj kući za crnim husarom. Marija Lujza pojuri u svoju sobu – pred njom stoji crni husar. Za čas savlada svoj strah i sakrije ga. Kada francuski vojnici stignu i do njene sobe, nađu je praznu. Kapetan Hansgeorg von Hochberg zahvaljuje svojoj spasiteljici. On je ovdje ugovorio sa svojim drugom potporučnikom Aribert von Blome, satanak. Uskoro se prijatelji zagrle. Oni imadu nalog da ugrabe bademsku princesu Francuzima i da je dovedu u Englesku k njenom zaručniku knezu od Braunschweiga. No Napoleon odlučio je drugačije. Iz političkih razloga želi on vjenčati princesu sa poljskim knezom Potovskim. To je teški zadatak, ali naši hrabri husari ne odustaju od svog cilja. Aribert zaljubi se u malu dražesnu Brigitu, a Marija Lujza položila je na rastanku nježno svoju plavu glavicu na grudi kapetana Hansgeorga. Dugo ne potraja ta idila. Špijun guvernera Darmonta otkrio je, da se u gostionici sakrivaju dva crna husara, ali on je još nešto više otkrio. Husari odjahali su u Erfurt da izbave princesu, a guverner Darmont došao je sa pratnjom u gostionicu po Mariju Lujzu i otpratio je u Erfurt. Marija Lujza neće nikako da pristane na brak sa poljskim knezom. U to stignu kola kneževa, no taj knez sličan je Hansgeorgu kao jaje jajetu, a kočijaš nije nitko drugi nego Aribert von Blome. Marija Lujza iznenadila se kada ga je opazila, a i Hansgeorg je preneražen, jer je sada uvidio, da Marija Lujza nije nitko drugi, već njegova mala, dražesna plavojka iz gostionice. Marija Lujza poleti u susret Hansgeorgu no on se sjeti svog gospodara i kneza te njemu sačuva vjernost. On će Mariju Lujzu spasiti i odvesti u Englesku, a on sam mora se odreči svoje ljubavi. Hansgeorg požuruje da princesa pobjegne sa Aribertom, a on će ostati i pobrinuti se, da ih ne progone, jer svaki čas može da stigne pravi poljski knez. U zadnji čas postaje guvernerovom adjutantu stvar sumnjiva te dade zaustaviti kneževa kola. Hansgeorg prisili guvernera sa revolverom u ruci da propuste kola. Nakon dva sata, kad je princesa bila već u sigurnosti od progonitelja, uspije i Hansgeorgu bijeg iz grada. Međutim se je knez od Braunschweiga vratio u domovinu, a Hansgeorg predaje mu zaručnicu. Za hvalu imenuje knez Hansgeorga zapovjednikom husarskoga puka, no kada mu Marija Lujza prizna, da ljubi Hansgeorga odrekne se knez velikodušno svoje zaručnice u korist svog hrabrog i vjernog pukovnika Hansgeorga von Hochberg. - vidi zbirka prospekti do 1945. - Filmska enciklopedija – Der schwarze Husar, 1932.

LADY HAMILTON Lica: Georg, princ Walesa – Georg Alexander; Sir William Hamilton – Werner Kraus; Greville – Anton Pointner; Romney – Theodor Loos; Miss Arabella Kelly – Gertrud Welcker; Jane Middleton – Kate Waldeck; Dr. Graham – Hugo Doblin; Sir John Willst Pains, - Heinrich George; Horatie Nelson – Conrad Veidt; Tom Kid – Louis Ralph; Emma Lyon – Liane haid; Mati – Claire Krona dio I. SA DNA ŽIVOTA Ema Lyon bila je vrlo lijepa, no, u djetinjstvu svojem, nije imala sreće. Otac joj je bio drvosjeća, no jednom ga oboreno drvo dohvati i na mjestu ubije. Mati se s njome gorko patila, ali gdje ima nesreće, i sreća se javi, pa tako i mati nenadano dobije malo nasljedstvo. Kćer je svoju voljela, pa, kako je željela, da joj osigura lijepu budućnost, odluči se, da je dade u zavod za obrazovanje otmjenih djevojaka. Vlasnik zavoda Barker za dobru plaću primi je i uvede među otmjene djevojke, koje su se tu vaspitavale. No Emi ni ovdje nijesu ruže procvjetale, te u zavodu nije mogla dugo izdržati. Emu su sad čekali crni dani, pa se primila, da pazi tuđu djecu, samo hljebom da se ishrani. Više nije računala na svoju ljepotu, pa ipak ljepota njezina dade drugi pravac njezinom životu. Slavni slikar Romney, u društvu Miss Arabelle Kelly, putovao je po waleskoj obali, pa je viđeo djevojnu vanredne ljepote. Tada se Emi javila zvijezda sreće. Pozvaše ju u London. U London ju je otpratio vjerni drug iz djetinjstva Tom Kidd, a smjestila se kod Miss Kelly. Ali ni tu ne ostade, jer, kako je bila vrlo lijepa, htjedoše je predvesti walskom princu Đorđu. Pobjegla je odmah, pa je, pod zaštitom svog vjernog prijatelja Toma Kida našla novo sklonište. Ni tu nije imala mira od muške nasrtljivosti. Neki mornarski kapetan John Willet Paine bješe na nju oko bacio, i htjede ju pošto poto da zadobije. Zato silom zatvori Toma, kako bi Ema ostala bez zaštite u vrevi velikoga i nepoznatog joj grada. Ema preklinjaše Johna, da Toma pusti iz zatvora, ali nije pomoglo. Da djevojka ne postane žrtva pohlepnog oficira, skoči Tom u more, da se plivanjem spase. Ali ga na bijegu uhvatiše i išibaše do krvi, a Ema, ne mogući izdržati taj strašni prizor, baci se pred kapetana na koljena. Vrijeme prolazi, a Ema trpi glad bludeći noću po prljavim londonskim ulicama. Dr. Graham, mađioničar, za koga se zanimaju visoki krugovi, izvuče je sa dna života i primi ju k sebi, da prestavlja boginju ljepote i gracije. Tako Ema postane boginja ljepote u "Hramu zdravlja" dra. Grahma, pa cio London nagrnu, da se divi istinskoj ljepoti. Tu se opet sastane sa slavnim slikarom Romneyom, koji ju uzme u svoj slikarski atelier, da mu bude model za slikanje ženskih ljepota. Tako je među ostalim, bila model za slavnu sliku grčke boginje Kirke. Greville, jedan od prijatelja slikara Romneya, divio se ovoj slici, pa je navaljivao na slikara Romneya, da mu kaže, ko je bio model za tu sliku. Tada kucnu čas osvete. Greville je bio vjerenik Jane Middletonove, Emine drugarice u zavodu za obrazovanje gospodskih djevojaka, koja ju je najpakosnije vrijeđala, i sada će joj se guščarka i kći drvosjeće osvetiti. Greville se strašno zaljubi u Emu, pa, na njezin zahtjev, prekine sa Janom. Suncem obasjani srećni život nije dugo trajao. Greville pade u dugove i teške ga brige dovedoše do očajnog koraka. U to baš dođe vijest, da Grevillov stric Lord Hamilton, engleski poslanik u Napulju, dolazi u London, pa Greville odluči, da Emu gurne u njegov naručaj. Ema se opirala, ali morade popustiti. Lordu Hamiltonu se Ema tako svidjela, da je bio spreman na svaku žrtvu, pa i da lijepu Emu uzme za ženu. I tako Ema postade lordovica –Lady Hamilton. - Olimp kino, 25.04.1922., vidi zbirka Stakić dio II. POSLJEDNJA LJUBAV LORDA NELSONA Ema Lyon postigla je, što je željela: postala je Lady. Sa svojim mužem lordom Hamiltonom dolazi iz Londona u Napulj, gdje je on već izranije poslanik. Lijepu ženu na napuljskome dvoru sjajno primiše. Samo je kraljica u dnu duše bila nepovjerljiva, a i kraljevo povjerenje ne zadobije. Naskoro iza njihova dolaska u Napulj, javi se britanska flota, pod zapovjedništvom Nelsona, koji je progonio francusku flotu, i htio je uništiti. Trebalo mu je, da se privremeno skloni u jedno pristanište, da može brodove dovesti u red za morsku bitku. Francuska je bila protivna, da se Nelsonu ustupi luka, ali Ema lijepim i slatkim riječima izradi dozvolu od kralja Ferdinanda. Pošto je Nelson flotu u red stavio, otisne se na more, da potraži frncusku flotu, i kod Abukira, gdje se s njom sukobi, izvojeva jednu od najslavnijih pobjeda na moru. U Napulju se burno slavi pobjeda nad Francuskom, za koju se držalo prije da je nepobjediva. Nelson je postao junak dana, pa prolazi kroz mase naroda, koji mu oduševljeno kliče, i hita lady Hamiltonovoj, da joj se baci pred noge, jer zna, da njoj ima da zahvali tu slavnu pobjedu. Kralj Ferdinand priredi veliku svečanost u počat Nelsonu. Lady Hamilton uzbuđena ovenčava lorda Nelsona pobjednika kod Abukira, lovorovim vjencem, a lord Hamilton vrti se oko pobjednika kako bi i njega zračak slave obasjao. Ponosan je, što ga veličaju uz mladu i lijepu ženu i kao vješt diplomata opaža, kako njegova žena ide ispod ruke sa pobjednikom Nelsonom. Poslije toga kao munja iz oblaka stiže vijest, koja je mirni napuljski dvor ošinula kao guja. Revolucija! Revolucija! Francuski kralj Ludvig XVI. šurjak napuljskog kralja Ferdinanda, već je gilotinisan u Parizu, a i kraljica Marija Antoineta, sestra napuljske kraljice Marije Caroline, dijeli sudbinu svoga muža. Napuljski se dvor silno uznemiri, jer talasi revolucije zapljuskaše i sam Napulj. U kraljevskoj je palati dar-mar, na Nelson, pod zaštitom britanske zastave, jedne burne noći prenosi kralja i kraljevsku riznicu u Palermo. U Napulju je sve jače revolucionarno talasanje i revolucionari opsjedaju kraljevski dvor. Pošto se revolucija utišala kralj se vratio u Napulj. Kralj nije imao ni za koga samilosti, pa ni za lorda Hamiltona, pa je radio, da on bude u London opozvan. Crnac je svoju učinio, pa da ide. Lord Hamilton bio je slomljen, i Nelson mu bijaše posljednja nada. No i to bješe nada varava, jer ga ni Nelson nije mogao održati, već se morade vratiti u London. Čemu dakle ova varava igra slijepog miša? Zašto trpjeti Nelsona u ženinoj blizini, kad je iscjeđen limun? Poče žednjeti za osvetom, pa ga put odvede u admiralitet gdje isposlova, da Nelsona otprave na brod Viktorija. Sad se sva mržnja Hamiltonova okrenu na Emu, strahovita mržnja. Rastavio ju je od Nelsona, i znao je, da je najveći njezin bol. I sad dolazi u pitanje ime, koje joj je dao, i njegov novac, koji ona ima da naslijedi. Vidi, da mu se smrt približuje, pa mu se na licu javljaju pakosne, zlurade misli. Nestrpljivo čeka čas osvete. Emu na posljetku isključi iz nasljedstva. Topovi grme, more se talasa, Trafalgar! Nelson se sukobio sa udruženom francusko-španskom flotom i prisilio ih, da prime bitku. Pobjedio je i – poginuo! Kugla ne bira, u koga udara. Tamo leti, kamo je pošlju, pa obori čovjeka, ma se Nelson zvao. Po ulicama manifestuju gomile ljudi. Pobjeda kod Trafalgara – kliču svi, koliko ih grlo nosi. Zvona zvone. Pobjeda. Zvona bruje po cijelom Londonu. Sve nove i nove gomile talasaju se ulicama. Londonski vazduh paraju burne poklici: Pobjeda kod Trafalgara. Ali za tim prođe kroz mase podmukli šaput: Nelson je poginuo. Na uglu ulice stoji sirota žena, grleći dijete u naručju. Nelson je poginuo. Žena strašno vrisnu. Njezino strašno "Ajooj!" srce ja paralo. Gomila za čas zanijemi. Pobjeda, za tim ljudi vikahu dalje. Gomile se talasaju i miješaju i ne obaziru se na zgaženu nesrećnicu. Nelson je poginuo. Pobjeda kod Trafalgara – kliče se iz hiljade i hiljade grla – a život dalje teče … - Olimp kino, 29.04.1922., vidi zbirka Stakić

LUDILO Režija: Konrad Veidt Glavne uloge: Konrad Veidt, Rainhold Schunzel Friedrich Lorenzen je glava bankovnog poduzeća Lorenzan i drugovi. Njegov prijatelj i školski drug Matija Jorges je prokurista iste banke. Lorenzen je tajno zaručen plesačicom Marion Cavello, pa ju moli za dozvolu, da se te zaruke jasno proglase. Marion se nečka, ali mu napokon veli, da će mu konačni odgovor dati na svečanosti koju će Friedrich u svojoj kući upriličiti. Međutim se zgodi, te je Lorenzen morao još prije same svečanosti službeno otputovati. Ovu odsutnost upotrijebi Jorges, da Lorenzena okrade za više milijuna, a osim toga on se približi i Marioni. Došao je dan svečanosti, Jorges ceduljom Marioni, da je došao čas odlaska – sastat će se u perivoju. Marion se pretvara, da je umorna i moli zaručnika, da ju pusti za kratko vrijeme samu. Plesačica se kriomice sastane s Jorgesom i oni se, s ukrađenim milijunima, dadoše u bijeg preko mora. Uzrujan i ništa dobra ne sluteći traži Lorenzen Marionu po svim odajama. Ali nje nema, tek jedna, u odjevaoni nađena cedulja, da je znati, što se s Marionom i Jorgesom dogodilo. Lorenzin očajava, padne u nesvijest, a kad se opet pridigao – bio mu je potamnio um. Bolesnika šalju u sanatorij, ali bez uspjeha. Lorenzen je tih i miran umobolnik. Zapao u trajno ludilo – umišljajuć si, da se u svakom čovjeku vidi svoj nesuđeni ideal, nevjernu Marion. On si je utuvio u glavu da ju mora naći, da će ju sigurno naći ako ju samo pođe tražit, u svijet. I Lorenzen putuje neumorni, bez prestanka ali bez uspjeha, te se konačno vraća kući. Putem se namjeri na jednu ciganku, po njegovom sudu obljičja Marione, te si od nje dade gatati budućnost. Ciganka mu proreče sreću pomoću neke čudnovate škrinje, ali mu ta škrinja prouzroči i smrt. Lorenzenu je od sada bila jedina svrha, da nađe tu škrinju, i odjednoć mu se pričini, da se nalazi negdje u nekoj staretinarnici. On vidi obečanu škrinju života i smrti pa svakako nastoji da ju kupi. Jedna tamo nalazeća se djevojka odlučno ga od toga odgovara. Ali kad Lorenzen ne prestaje s molbama, da mu se škrinja prepusti rekoše mu, neka se vrati za jedan dan, pa ako opet nađe isti dučan, i ako ostane kod iste odluke, da će mu tajanstvenu škrinju "života i smrti" prepustiti. Lorenzen se ponovno nalazi na napornom putu, on traži svoju škrinju iz koje vjeruje, da će mu izaći sreća Marion. Konačno je neki staretinar poslao Lrenzu umišljenu škrinju, s kojom se umobolnik zatvori u svoju sobu. On otvori taj tajanstveni predmet, a iz nutrine njegove izađe mu u susret Marion i ona ciganka, koja mu je prorekla nalaz iste sudbonosne škrinje. I sada mu se proreće život "sreće i smrti" kroz tri dana. A Marion? Došla je ako i opomenuta ubrzo se uvjerila, kako je Jorgan lopov i varalica. Skršena i slomljena sreća se ona s Lorenzenom, ali je ovaj, i ako ju je neprestano tražio i radi nje trpio, nije više raspoznavao; on živi u ludilu; sretnom ludilu, kroz dvije noći. Prve noći duša mu se zanesla natrag u raj djetinje dobe i Lorenzen vidi sebe i Marion, kako se blaženi sretno igraju. Druge noći bio je već momak, đak, i Lorenzen presretan kliče: "Oh blaženi časi veselih đačkih bezbrižnosti. I došla je treća noć, noć tragedije u kojoj se u Lorenzen u sobu došulja Jorges. - Metropol kino, 06.06.1923., vidi zbirka Stakić

OTOK IZGUBLJENIH 100% njemački supertonfilm Režija: E. A. Dupont Starovi: Fritz Kortner, Heinrich George, Conrad Veidt, Tala Birell - vidi zbirka prospekti do 1945.

PROŠLOST JEDNOG ČOVJEKA U glavnim ulogama: Dr. Laroche – Conrad Veidt; Dr. Fontaine – Jan Keith; Yvonne, njegova sestra – Barbara Bedford; Upravnik tamnice – George Siegmann; Kapetan Destin – Edmund Carew; Liječnik tamnice – Charles Puffy Na jednom pečinastom otoku u blizini Marseilla nalazi se državna tamnica Mont-Noir. Upravnik iste je okrutan i opak čovjek, a isti taki je liječnik, koji se tamo nalazi. A jedini poručnik Destin je dobroga srca i ima saučešća sa robijašima. U jednoj pobuni zaguši jedan robijaš lekara, a upravnika teško rani. Upravnik bi podlegao rani da ga u zadnji čas ne spasi jedan robijaš, koji je prije bio znameniti hirurg imenom Paul Laroche. Poručnik Destin obećao je Larochu slobodu, ako izliječi upravnika, ali ga upravnik u zadnji čas htjede prevariti, što Laroche slučajno dozna i pobjegne iz tamnice. U Marseillu pomaže Paula njegov stari prijatelj i kolega Henrie Fontaine. Henrie je isto hirurg ali je zbog slaboga vida zapriječen da uspješno vrši operacije, pa zato ga Paul kroz čitave pol godine tajno zastupa. Henriu se nudi izvrsno namještenje za primarijusa bolnice u Algiru, ali on ne može to mjesto primiti, jer je posve oslijepio. Da uzmogne izdržavati Henria i njegovu sestru Yvonne, Paul Laroche prima pod imenom Henrievim to namještenje. U Algiru je umjetnost i dobrota Larocheva otvorila sve salone takozvanoj "njegovoj sestri" Yvonni. Njih troje živi u miru i zadovoljstvu, kad slučaj nanese u Algir Destina, koji je sada već kapetan. Destin se zaljubi u Yvonnu i prosi je u Paula, premda je prepoznao da je to nekadašnji robijaš iz Mont-Noira. Yvonna i Paul se ljube, pak se slijepi brat Henrie boji katastrofe misleći, da će kapetan iz osvete izdati Larochevu prošlost. Da se to ne dogodi, puca slijepi Henrie u kapetana i teško ga rani. Paul u svojoj velikodušnosti spasava kapetana od smrti, našto mu se ovaj oduži izvršivši ujedno svoje još u Mont Noiru dano obećanje, ishodi naime za Larocha slobodu. Kapetan odustaje od Yvonne, koja pruža ruku svome ljubljenom, sada slobodnom Paulu. - vidi zbirka prospekti do 1945.

SUDBINA Režija: Felix Basch. Produkcija: Lucy Doraine film Lica: Ministar Glayn – Eduard Winterstein; Yvonne – Lucy Doraine; Frederik Holm – Rolf Loer; Grof Wranna – Conrad Veidt; Betty – Lia Eibenschutz; Craddock – H. M. Neto; Rita Varene – Hilde Radnay; Mr. Milner – Friedrich Kayssler Ministar Glayn bio je u svojoj službi strog i tvrd, ali vrlo mekan prema plesačici Riti Varene. On je nju ljubio, ali ona je njega varala s nekim Craddockom, jockeyem grofa Wranne, predsjednika Dječje Zašitte. Rita i Craddock spremahu se da pobjegnu u Pariz. Zato im je trebalo 50.000 kruna i Rita je uporno zahtijevala od Glayna, da joj dade taj novac, jer će ga inače ostaviti. Ministrova kći Yvonne vidjela je, da joj je otac tužan i sumoran, pa kad ga je zapitala za razlog, rekao joj je, da se nalazi u velikoj novčanoj neprilici i da mu nužno treba 50.000 K. Desilo se, da je Yvonne, koja je upravljala jednim dječjim domom, dobila od velikog filantropa Mr. Milnera ček na 50.000 K za dječji dom. Da spasi oca, dala jeYvonne njemu taj ček, a on ga je dao plesačici, koja je nato s Craddockom pobjegla. Grof Wranna, koji je ljubio Yvonne, doznao je slučajno, da ona nije Milnerov ček upotrebila za pravu svrhu, pa je od nje izmamio očitovanje, kojim priznaje svoj čin. Tako ju je misli sasvim uza se vezati, a ona, kako je bila očajna i smetena, potpisala je očitovanje. No sutradan se pokajala i pošla grofu u stan, koji je on kupio od plesačice Rite. Tamo joj je slučajno pao pogled na ostavljena Ritina ljubavna pisma, među kojima je bilo i pismo njena oca o onih 50.000 K. To je bio za Yvonne strašan udarac i ona vidjevši, da ne može biti ženom očevu tajniku Holmu, s kojim ju je vezala idealna ljubav, pobježe u strani svijet, gdje se pod upravom Mr. Milnera sva posvetila brizi za zapuštenu djecu. Grof Wranna se međutim bio rastao sa svojom ženom, koja je doznala za njegovu ljubav prema Yvonni, pa je pošao za njom i zahtijevao, da bude njegova. Sva očajna ispovjedila se Yvonne Milneru i plemeniti joj je čovjek dao novi ček na 50.000 K. Sva sretna pohitala je Yvonne grofu, da mu dade ček i da od njega dobije očitovanje, ali Wranna je razabrao, da je promašio cilj svoga života, pa je naperio revolver prema srcu. Tako je Yvonne opet bila slobodna i ništa više nije smetalo njenoj sreći s Holmom. - Olimp kino, 16.04.1925., vidi zbirka Stakić