Arhivska oznakaHR-HDA-1939-652
NaslovLady Hamilton
Vrijeme nastanka1921-1921 g.
RazinaSadržajLADY HAMILTON
Lica: Georg, princ Walesa – Georg Alexander; Sir William Hamilton – Werner Kraus; Greville – Anton Pointner; Romney – Theodor Loos; Miss Arabella Kelly – Gertrud Welcker; Jane Middleton – Kate Waldeck; Dr. Graham – Hugo Doblin; Sir John Willst Pains, - Heinrich George; Horatie Nelson – Conrad Veidt; Tom Kid – Louis Ralph; Emma Lyon – Liane haid; Mati – Claire Krona
dio I. SA DNA ŽIVOTA
Ema Lyon bila je vrlo lijepa, no, u djetinjstvu svojem, nije imala sreće. Otac joj je bio drvosjeća, no jednom ga oboreno drvo dohvati i na mjestu ubije. Mati se s njome gorko patila, ali gdje ima nesreće, i sreća se javi, pa tako i mati nenadano dobije malo nasljedstvo. Kćer je svoju voljela, pa, kako je željela, da joj osigura lijepu budućnost, odluči se, da je dade u zavod za obrazovanje otmjenih djevojaka. Vlasnik zavoda Barker za dobru plaću primi je i uvede među otmjene djevojke, koje su se tu vaspitavale. No Emi ni ovdje nijesu ruže procvjetale, te u zavodu nije mogla dugo izdržati.
Emu su sad čekali crni dani, pa se primila, da pazi tuđu djecu, samo hljebom da se ishrani. Više nije računala na svoju ljepotu, pa ipak ljepota njezina dade drugi pravac njezinom životu. Slavni slikar Romney, u društvu Miss Arabelle Kelly, putovao je po waleskoj obali, pa je viđeo djevojnu vanredne ljepote. Tada se Emi javila zvijezda sreće. Pozvaše ju u London.
U London ju je otpratio vjerni drug iz djetinjstva Tom Kidd, a smjestila se kod Miss Kelly. Ali ni tu ne ostade, jer, kako je bila vrlo lijepa, htjedoše je predvesti walskom princu Đorđu. Pobjegla je odmah, pa je, pod zaštitom svog vjernog prijatelja Toma Kida našla novo sklonište. Ni tu nije imala mira od muške nasrtljivosti. Neki mornarski kapetan John Willet Paine bješe na nju oko bacio, i htjede ju pošto poto da zadobije. Zato silom zatvori Toma, kako bi Ema ostala bez zaštite u vrevi velikoga i nepoznatog joj grada. Ema preklinjaše Johna, da Toma pusti iz zatvora, ali nije pomoglo. Da djevojka ne postane žrtva pohlepnog oficira, skoči Tom u more, da se plivanjem spase. Ali ga na bijegu uhvatiše i išibaše do krvi, a Ema, ne mogući izdržati taj strašni prizor, baci se pred kapetana na koljena.
Vrijeme prolazi, a Ema trpi glad bludeći noću po prljavim londonskim ulicama. Dr. Graham, mađioničar, za koga se zanimaju visoki krugovi, izvuče je sa dna života i primi ju k sebi, da prestavlja boginju ljepote i gracije. Tako Ema postane boginja ljepote u "Hramu zdravlja" dra. Grahma, pa cio London nagrnu, da se divi istinskoj ljepoti.
Tu se opet sastane sa slavnim slikarom Romneyom, koji ju uzme u svoj slikarski atelier, da mu bude model za slikanje ženskih ljepota. Tako je među ostalim, bila model za slavnu sliku grčke boginje Kirke.
Greville, jedan od prijatelja slikara Romneya, divio se ovoj slici, pa je navaljivao na slikara Romneya, da mu kaže, ko je bio model za tu sliku. Tada kucnu čas osvete. Greville je bio vjerenik Jane Middletonove, Emine drugarice u zavodu za obrazovanje gospodskih djevojaka, koja ju je najpakosnije vrijeđala, i sada će joj se guščarka i kći drvosjeće osvetiti. Greville se strašno zaljubi u Emu, pa, na njezin zahtjev, prekine sa Janom. Suncem obasjani srećni život nije dugo trajao. Greville pade u dugove i teške ga brige dovedoše do očajnog koraka. U to baš dođe vijest, da Grevillov stric Lord Hamilton, engleski poslanik u Napulju, dolazi u London, pa Greville odluči, da Emu gurne u njegov naručaj. Ema se opirala, ali morade popustiti. Lordu Hamiltonu se Ema tako svidjela, da je bio spreman na svaku žrtvu, pa i da lijepu Emu uzme za ženu. I tako Ema postade lordovica –Lady Hamilton.
- Olimp kino, 25.04.1922., vidi zbirka Stakić
dio II. POSLJEDNJA LJUBAV LORDA NELSONA
Ema Lyon postigla je, što je željela: postala je Lady. Sa svojim mužem lordom Hamiltonom dolazi iz Londona u Napulj, gdje je on već izranije poslanik. Lijepu ženu na napuljskome dvoru sjajno primiše. Samo je kraljica u dnu duše bila nepovjerljiva, a i kraljevo povjerenje ne zadobije. Naskoro iza njihova dolaska u Napulj, javi se britanska flota, pod zapovjedništvom Nelsona, koji je progonio francusku flotu, i htio je uništiti. Trebalo mu je, da se privremeno skloni u jedno pristanište, da može brodove dovesti u red za morsku bitku. Francuska je bila protivna, da se Nelsonu ustupi luka, ali Ema lijepim i slatkim riječima izradi dozvolu od kralja Ferdinanda.
Pošto je Nelson flotu u red stavio, otisne se na more, da potraži frncusku flotu, i kod Abukira, gdje se s njom sukobi, izvojeva jednu od najslavnijih pobjeda na moru. U Napulju se burno slavi pobjeda nad Francuskom, za koju se držalo prije da je nepobjediva. Nelson je postao junak dana, pa prolazi kroz mase naroda, koji mu oduševljeno kliče, i hita lady Hamiltonovoj, da joj se baci pred noge, jer zna, da njoj ima da zahvali tu slavnu pobjedu.
Kralj Ferdinand priredi veliku svečanost u počat Nelsonu. Lady Hamilton uzbuđena ovenčava lorda Nelsona pobjednika kod Abukira, lovorovim vjencem, a lord Hamilton vrti se oko pobjednika kako bi i njega zračak slave obasjao. Ponosan je, što ga veličaju uz mladu i lijepu ženu i kao vješt diplomata opaža, kako njegova žena ide ispod ruke sa pobjednikom Nelsonom.
Poslije toga kao munja iz oblaka stiže vijest, koja je mirni napuljski dvor ošinula kao guja. Revolucija! Revolucija! Francuski kralj Ludvig XVI. šurjak napuljskog kralja Ferdinanda, već je gilotinisan u Parizu, a i kraljica Marija Antoineta, sestra napuljske kraljice Marije Caroline, dijeli sudbinu svoga muža.
Napuljski se dvor silno uznemiri, jer talasi revolucije zapljuskaše i sam Napulj. U kraljevskoj je palati dar-mar, na Nelson, pod zaštitom britanske zastave, jedne burne noći prenosi kralja i kraljevsku riznicu u Palermo. U Napulju je sve jače revolucionarno talasanje i revolucionari opsjedaju kraljevski dvor.
Pošto se revolucija utišala kralj se vratio u Napulj. Kralj nije imao ni za koga samilosti, pa ni za lorda Hamiltona, pa je radio, da on bude u London opozvan. Crnac je svoju učinio, pa da ide. Lord Hamilton bio je slomljen, i Nelson mu bijaše posljednja nada. No i to bješe nada varava, jer ga ni Nelson nije mogao održati, već se morade vratiti u London.
Čemu dakle ova varava igra slijepog miša? Zašto trpjeti Nelsona u ženinoj blizini, kad je iscjeđen limun? Poče žednjeti za osvetom, pa ga put odvede u admiralitet gdje isposlova, da Nelsona otprave na brod Viktorija.
Sad se sva mržnja Hamiltonova okrenu na Emu, strahovita mržnja. Rastavio ju je od Nelsona, i znao je, da je najveći njezin bol. I sad dolazi u pitanje ime, koje joj je dao, i njegov novac, koji ona ima da naslijedi. Vidi, da mu se smrt približuje, pa mu se na licu javljaju pakosne, zlurade misli. Nestrpljivo čeka čas osvete. Emu na posljetku isključi iz nasljedstva.
Topovi grme, more se talasa, Trafalgar!
Nelson se sukobio sa udruženom francusko-španskom flotom i prisilio ih, da prime bitku. Pobjedio je i – poginuo! Kugla ne bira, u koga udara. Tamo leti, kamo je pošlju, pa obori čovjeka, ma se Nelson zvao.
Po ulicama manifestuju gomile ljudi. Pobjeda kod Trafalgara – kliču svi, koliko ih grlo nosi. Zvona zvone. Pobjeda. Zvona bruje po cijelom Londonu. Sve nove i nove gomile talasaju se ulicama. Londonski vazduh paraju burne poklici: Pobjeda kod Trafalgara.
Ali za tim prođe kroz mase podmukli šaput: Nelson je poginuo.
Na uglu ulice stoji sirota žena, grleći dijete u naručju. Nelson je poginuo. Žena strašno vrisnu. Njezino strašno "Ajooj!" srce ja paralo.
Gomila za čas zanijemi. Pobjeda, za tim ljudi vikahu dalje. Gomile se talasaju i miješaju i ne obaziru se na zgaženu nesrećnicu.
Nelson je poginuo. Pobjeda kod Trafalgara – kliče se iz hiljade i hiljade grla – a život dalje teče …
- Olimp kino, 29.04.1922., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržaja