Rezultati pretrage

BIJELI JUNAK (THE BEST BAD MAN – DER KONIG DER GAUKLER Pustolovina iz života divljega zapada u 6 činova. Režija: J. G. Blystone. FOX Lica: Hugo Nichols – Tom Mix; Margita Vain – Clara Bow; Marica Jones – Judy King; Nicholsov sluga Samuel – Tom Wilson; Šerif Jones – Paul Panzer; Frank Dunian – Cyril Chadwick; Margitin otac – Frank Beal; Dan Ellias – Tom Kennedy; Hans Smith – Buster Gardner Hugo Nichols je po smrti svoga oca naslijedio velika imanja u Coloradu, koja su iznajmljena pojedinim farmerima. Jednog dana došao mu je u pohode neki Hank Smith, koga su poslali najamnici Hugovih farma u Coloradu, s pozivom, da konačno dade dovršiti vodovodne radove, za koje im je još njegov otac obećao, da će ih dovršiti. Hugo je bio veoma iznenađen njihovim traženjem, jer je već davno poslao svome zastupniku Dunlapu u Colorado 100.000 dolara, da dovrši obećanu izgradnju vodovoda. Da se uvjeri, u čemu je stvar, pošao je Hugo preodjeven u komedijaša u Danburya u Colorado. Tu se upoznao s lijepom, ali energičnom Margitom Vain, kćerkom jednog od svojih zakupnika, te je od nje doznao, kako Dunlap odire zakupnike. Prenio je na svoje ime sve založnice zakupaca, pa je čekao samo zgodan trenutak, da zaposjedne njihove farme. Hugo je vidio, da ga Dunlap okrao za 100.000 dolara, koje mu je posalo za izgradnju vodovoda, stoga je naumio, da se najprije domogne svoga novca, pa da onda Dunlapa preda vlastima. Noću se ušuljao u Dunlapovu kuću, uzeo svoj novac i odmaglio u goru. Dunlap nije slutio, tko mu je oduzeo novac, pa se sa svojom družinom dao potjeru za Hugom u brda. Usput je doznao, da tobožnji komedijaš nije nitko drugi do li Hugo Nichols, stoga odluči da ga makne s lica zemlje, da se tako spasi od zaslužene kazne. Hugo se skrivao u gorskoj kolibi, nedaleko od velike vodene brane. Dunlap je dao, da se lagumom poruši taj nasip, nadajući se, da će se Hugo utopiti u bujici. Hugo je pomoću svoga vjernog konja Tonya ipak izbjegao smrti, pa pohrli, da opomene stanovnike maloga gradića u dolini, da na vrijeme izbjegnu životnoj opasnosti, koja im je prijetila od naviruće vode. Usput je opazio, gdje se šerif i njegova kći Margita bore protiv silne bujice. Oni su hitali u planinu, da pomognu Hugu. Hugo se baci u smrtonosni vodeni vrtlog, i stavljajući svoj život na kocku, spasi Margitu i šerifa. Malo zatim dao se šerif u potjeru za Dunlapom, te ga nakon oštre borbe svlada i uhvati. Hugo je otpratio Margitu na njenu farmu, te je zaprosi. Molba mu je uslišana. Za nedugo slavila se vesela svadba, a Hugo, koga su sada hvalili svi zakupnici, što ih je izbavio od zločinca Dunlapa, vratio se kući vodeći sobom prekrasnu ženicu. - vidi zbirka prospekti do 1945.

KREOLA – LJUBAV JEDNE VRAGOLJANKE Režija: Victor Fleming U glavnim ulogama: Clara Bow, Clive Brook, Arlette Marchall, Arnold Kent Na posjedu svoga oca, i u cijeloj okolici poznata je Clara kao najtemperamentnija plesačica, i zato su je nazivali Hula. Jednog dana pojavi se na posjedu mlad engleski inžinir, koji je došao, da gradi nasipe. Prvi susret bio je za oboje sudbonosan, jer se jedno u drugo zaljube. Ali i Arletta, mlada udovica, bacila je oko na lijepog Engleza i poduzimala sve, da mu se približi. Medjutim se Clive spram obadviju dama držao rezerviran i ako je mnogo sklonosti osjećao za Claru, što je nju veoma žalostilo. Jednog dana, kad je Clara izjašila, i kad joj se poplašio konj, i kad je pala iz sedla, došao je Clive, i tom je prilikom priznao, da je njegovo ponašanje spram nje zato hladno, što je on već oženjen, ali njegova ga žena ne ljubi i on će se rastaviti i nju vjenčati. Razočarana vratila se Clara kući. Prigodom proslave svog rođenadana, da zatomi očaj, koji joj se zbog saznanja javljao, mnogo je pila i s nekim svojim prijašnjim udvaračem zanosno plesala. Clive, vidjevši ju u naručju tog čovjeka, istrgne ju i povede na stranu. Njegova žena pristala je konačno na rastavu, ali kad joj je Arletta, da se osveti Clari, povjerljivo saopćila, da će Clive, kad dovrši gradnju nasipa biti bogat čovjek, ona se predomisli. Clara očajava, i u tome pane joj na pamet spasonosna ideja. Jedan radnik morao joj je u tome pomoći, kojeg je ona brzo našla, i kratko vrijeme nakon toga začuje Clive užasnu detonaciju. Nasip je dignut u zrak, i on je sad svršio sa svojom karijerom. Dočuvši za taj slučaj njegova žena, i pobojavši se, da će sad Clive vratiti se kao siromah kući, brzo se odluči i dade privolu za rastavu. Clarin trik je uspio. Povela je Clivea da nasipa, koji nije bio ni oštećen, tek je eksplozija morala poslužiti kao sredstvo, da dodje do slobode i da u njenom zagrljaju nadje ono za čim je tako dugo težio. - Mosinger film, vidi zbirka prospekti do 1945.

WINGS Režija: William Wellman. Manuskript: Lucien Hubbard U glavnim ulogama: Richard Arlen, Clara Bow, Charles Rogers, Gari Cooper, Jobyna Ralston U vrtlogu ovoga vremena, koje se, sa divovskim koracima brzo i naglo valja sve brže i dalje, nestalo je romantizma. To vrijeme savršeno je progovorilo u filmu Wings, i u njem, i na jedan kup, sakupilo najveća čudesa tehnike, i prenijelo sam rat u zračne visine. U obranu domovine dižu se, na ratnim avijonima, dva mlada orla: Jack Powel i Bert Armstrong, prijatelji iz djetinjstva. Iza njih ostaje roditeljski dom, i drago djevojče, koje su obojica jednako ljubili. Ona obojici, na rastanku, daje svoje uspomene: Jacku sliku, a Bertu srce. I rat bijesni. U jednom času ruši se oštećen avion Berta i pada na neprijateljsko tlo. Da se spasi, prokrade se Bert do njemačkih aeroplana i uspije mu da s jednim odleti k svojima. Medjutim je i Mary, njihova prijateljica iz djetinjstva, došla na ratište kao bolničarka, i tamo je saznala za odlikovanja, koja su ta dva junaka dobila. Dopust, kojeg su u to ime dobili, naravno, da su proboravili u Parizu. Za Mary bilo je to sudbonosno, jer je uslijed nekog nesporazuma lišena bolničarske uniforme. Medjutim rat traje dalje. Jack, osjećajući žalost za svojim drugom, i želeći svojom dušom osvetiti ga, kruži sa svojim aeroplanom. U jednom času opazi osamljeni neprijateljski aeroplan, napada na nj, i ruši u dubinu, neznajući, da je u njem Bert. I kao nasladjujući se dobivenom osvetom, spušta se za žrtvom. Nisi ti kriv, Jack, znam ja. Ta, rat je, bile su posljednje riječi umirućeg mu druga. Bolan i očajan, u strahopoštovanju, skida Jack s mrtvog Berta njegova odličja, taj posljednji vidljivi znak spomena i sjećanja na nj. I poslije rata nosi ih njegovim ojadjenim roditeljima. Donaša ih s bolom u duši, a oni ih primaju kao najveću svetinju, koja im donosi barem tračak utjehe. A odlazeći od njiih, nazrio je Jack negdje u dvorištu, iza ograde, malu nježnu pojavu Mary. S uzdrhtalim joj je srcem prišao i pružio joj ruku. Katkada, Mary, moramo daleko, daleko ići, da nadjemo ono, što nam je oduvijek bilo blizu. - 12.09.1932., vidi zbirka prospekti do 1945.