Arhivska oznakaHR-HDA-1939-1688
NaslovWings
Vrijeme nastanka1927-1927 g.
RazinaSadržajWINGS
Režija: William Wellman. Manuskript: Lucien Hubbard
U glavnim ulogama: Richard Arlen, Clara Bow, Charles Rogers, Gari Cooper, Jobyna Ralston
U vrtlogu ovoga vremena, koje se, sa divovskim koracima brzo i naglo valja sve brže i dalje, nestalo je romantizma.
To vrijeme savršeno je progovorilo u filmu Wings, i u njem, i na jedan kup, sakupilo najveća čudesa tehnike, i prenijelo sam rat u zračne visine.
U obranu domovine dižu se, na ratnim avijonima, dva mlada orla: Jack Powel i Bert Armstrong, prijatelji iz djetinjstva. Iza njih ostaje roditeljski dom, i drago djevojče, koje su obojica jednako ljubili. Ona obojici, na rastanku, daje svoje uspomene: Jacku sliku, a Bertu srce.
I rat bijesni. U jednom času ruši se oštećen avion Berta i pada na neprijateljsko tlo. Da se spasi, prokrade se Bert do njemačkih aeroplana i uspije mu da s jednim odleti k svojima.
Medjutim je i Mary, njihova prijateljica iz djetinjstva, došla na ratište kao bolničarka, i tamo je saznala za odlikovanja, koja su ta dva junaka dobila. Dopust, kojeg su u to ime dobili, naravno, da su proboravili u Parizu.
Za Mary bilo je to sudbonosno, jer je uslijed nekog nesporazuma lišena bolničarske uniforme. Medjutim rat traje dalje.
Jack, osjećajući žalost za svojim drugom, i želeći svojom dušom osvetiti ga, kruži sa svojim aeroplanom. U jednom času opazi osamljeni neprijateljski aeroplan, napada na nj, i ruši u dubinu, neznajući, da je u njem Bert. I kao nasladjujući se dobivenom osvetom, spušta se za žrtvom.
Nisi ti kriv, Jack, znam ja. Ta, rat je, bile su posljednje riječi umirućeg mu druga. Bolan i očajan, u strahopoštovanju, skida Jack s mrtvog Berta njegova odličja, taj posljednji vidljivi znak spomena i sjećanja na nj.
I poslije rata nosi ih njegovim ojadjenim roditeljima. Donaša ih s bolom u duši, a oni ih primaju kao najveću svetinju, koja im donosi barem tračak utjehe.
A odlazeći od njiih, nazrio je Jack negdje u dvorištu, iza ograde, malu nježnu pojavu Mary. S uzdrhtalim joj je srcem prišao i pružio joj ruku. Katkada, Mary, moramo daleko, daleko ići, da nadjemo ono, što nam je oduvijek bilo blizu.
- 12.09.1932., vidi zbirka prospekti do 1945.
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržaja