Podijelite
Arhivska oznaka
HR-DAPA-8
NaslovBilježnici Poreča (arhivski fond, 1433-1820)
Ostali naziviUsporedniNotai di ParenzoPovijesniPorečki bilježniciPovijesniPorečki notariPovijesniNotari Poreča
Vrijeme nastanka1433-1820 g.
RazinaKlasifikacijaA.1.2.6. - Mletačka općinska uprava do 1797.
SadržajKnjige:
Po važnosti su najznačajnije bilježničke knjige mletačkog razdoblja protokoli kao jedine knjige iz kojih se mogao izdati ovjereni prijepis spisa. Među njima razlikujemo one nastale do 1757. i one koje se počinju voditi s početkom 1757., a nakon što je na snagu stupila odluka mletačkog Senata od 17. veljače 1755. o vođenju protokola i minutarija. Bilježnici su i u razdoblju do 1757. bili obvezni voditi zasebne protokole isprava među živima i oporuka. Na primjeru porečkih bilježnika vidljive su neke osobitosti koje uvelike odstupaju od pravila. Bilježnik bi uglavnom na početku poslovanja vodio odvojene protokole za akte među živima i oporuke. Često su uz ispunjene pravilno vođene prve protokole sačuvani samo protokoli u bilježnicama (quaderne) koje su, kako protokoli isprava, tako i oporuka, uvezani u kartonske omote, koji su naslovljeni s Protocollo notariale, dakle, skupnim nazivom za sve vrste spisa. Sudeći prema gotovo identičnim nazivima, grafiji i abrevijaturama na kartonskim omotima ovih protokola, kao i velikim sličnostima zapisa na manjim uvezanim svežnjevima, izgledno je da su ovi zahvati poduzeti nakon predaje gradiva stvaratelja javnom općinskom arhivu. Tome u prilog govori i zapis na svežnju unutar Bilježničkog protokola (Protocollo notariale d'instrumenti, testamenti…) bilježnika Giacoma Pagliettija qm. Giacoma, Testamenti Inventarij, stime, e note atti dono Giacomo Paglietti qm. Dono Giacomo fù publico nodaro racolti te zapis vicedomina Poreča na unutarnjoj strani kartonskog uveza koji je upotrijebljen kao tehnička oprema intromenti, scritture et Atti, mediante fatto ai eredi del qm. Mistro Zuane da me consegnata al detto signor Gaetano Agno Buzi Vic. Počevši s 1. siječnjem 1757. bilježnici su dužni voditi odvojene protokole koje izdaju komorske tiskare na temelju popisa djelujućih bilježnika. Ovi protokoli imaju u zaglavlju svake folije otisnuto ime i prezime bilježnika, grb sv. Marka (Bollo di San Marco), sjedište bilježnika te namjenu protokola. Protokoli su izdavani u opsegu od 100 ili 200 listova, a svaki sljedeći izdani nosi progresivni rastući broj. U vrijeme Prve austrijske uprave protokoli umjesto mletačkog lava imaju otisnut grb dvoglavog orla Habsburške Monarhije. U odnosu na protokole minutariji su knjige manje važnosti i manjeg opsega, u koje je bilježnik od 1653. dužan upisati sastavke spisa. Prema Statutu Poreča bilježnik je dodatno plaćen za unose u minutarije. Uz navedene knjige bilježnici su bili dužni voditi i imenska kazala stranaka za koje su sastavljene isprave ili oporuke. Imenska ili predmetna kazala uglavnom nisu vođena kao zasebne knjige (sačuvane su samo dvije knjige oporučitelja), već su mjestimično sadržana na početku protokola ili svežnja isprava. Počevši s Francuskom upravom protokoli i minutariji prestaju se koristiti za evidencije i izdavanje izvoda i prijepisa. Bilježnici su dužni koristiti bilježničke upisnike ili glavne upisnike u koje pod neprekidnim tekućim brojem istovjetnim s brojem spisa na koji se odnose, unose podatke o sastavljenim spisima. Bilježničke ili glavne upisnike (Repertorio notarile ili generale) izdaje bilježnički arhiv u opsegu od 25, 50 ili 100 folija, a sadrži šest rubrika, i to: tekući broj spisa – broj koji se za čitavo vrijeme djelovanja jednog bilježnika istog mjesta ili okruga neprekidno nastavlja, datum sastavljanja spisa, ime, prezime, bračno stanje i mjesto prebivališta ugovornih strana, svojstvo posla, predmet ugovora ili posla s navodom iznosa vrijednosti, ako je određen u spisu i rubriku za opaske, osobito za potpise kod legalizacije i potvrde o životu. Uz repertorije bilježnici vode i zasebna imenska kazala stranaka upisanih u upisnike i imenska kazala oporučitelja.
Spisi:
Prilikom sastavljanja spisa bilježnici svih uprava koriste se ustaljenim formulacijama koje se odnose na pojedinu vrstu isprave koju sastavljaju, a koje su karakteristične za vrijeme sastavljanja, pojedinu upravu i osobni stil pojedinog bilježnika. Bilježnici su u cijelom vremenskom rasponu sačuvanog gradiva ovlašteni sastavljati sljedeće isprave: kupoprodajne ugovore (contratto di compravendita), darovanja za vrijeme života i nakon smrti darovatelja (donazione inter vivos, donatione in casus morti), bračnih ugovora (patti nuziali, contratti di nozze), ugovora o mirazu (patti dottali), ugovore o zamjeni dobara (contratti di permutatio), potvrde o dugovanju, priznanice o podmirenju potraživanja (quietanza, quietazione), ugovore o zaduživanju (debitoriali), ugovore o punomoći (procure), ugovore o skrbništvu (contratti di tuttelle), hipotekarne ugovore (ipoteca, mutuo di ipoteca), arbitražne presude (sentenze arbitrarie), ugovore o ustupanju potraživanja – cesiji (cessio), prijepise isprava, ugovore o odricanju od potraživanja (atti di renunzia), ugovore o iznajmljivanju (affitanze), sastavljanje i objavljivanje oporuka (testamenti, codicili, publicazione). Akti među živima i oporuke nastale za vrijeme Mletačke uprave uvijek započinju invokacijom. Potom slijede nadnevak, napomena o tome radi li se o mletačkom načinu računanja vremena (more veneto ili skraćeno MV), indikcija godine i mjesto sastavljanja spisa. Mjesto sastavljanja isprava među živima najčešće je ured ili dom bilježnika, ali i druga mjesta, kao što su crkve ili dom jedne od stranaka. Oporuke su najčešće sastavljane u domovima oporučitelja ili sjedištu bilježnika, iako postoje iznimke. Tako je bilježnik Christoforo Albertini 3. svibnja 1687. sastavio jednu oporuku na brodu u porečkoj luci. Posebne su vrste spisa koje mletački bilježnici sastavljaju sljedeće: Livello francabile, napolica (socida), potvrde o usmenom dogovoru (contratti verbali), potvrde o produžavanju svojstva javne vjere. Za Francuske uprave bilježnički spisi više ne sadržavaju invokacije, već ime vladara i države te detaljne mjesne i vremenske odrednice. Za izdavanje prijepisa više se ne koriste protokoli, već izvorni spisi – matrice.
Količina15.93 Dužni metar179 Kutija
JezikPismoLatinicaGlagoljicaĆirilica
PosjednikLicencaMjesto (grad/općina)Oznaka arhivaHR-DAPA
PovijestNakon prestanka djelovanja bilježnika iz razdoblja Mletačke uprave, iste su oni ili njihovi nasljednici bili dužni predati u kancelariju komune odnosno nakon 1651. javnom arhivu općine, a skrb nad njima preuzima drugi bilježnik kojemu je ona dodijeljena odlukom općinskog vijeća odnosno javnom arhivistu. Iz naknadnih upisa o danim izvodima sadržanima na rubu ili na kraju spisa, koje do 1816. potpisuje arhivist evidentno je da se bilježničko gradivo Mletačke uprave, Prve austrijske, ali i Francuske i najranijih godina Druge austrijske uprave nastavilo pohranjivati u arhivu općine. Prema sačuvanim potvrdama o izvodima, odnosno zabilješkama o predanim izvornicima bilježničkih isprava Kotarskog suda od 1818. godine nadalje, moguće je utvrditi da su bilježnički spisi iz općinskog javnog arhiva predani Kotarskom sudu u Poreču od arhivista Zorzija Salamona. Nepoznato je je li tom prilikom i gradivo posljednjih djelujućih bilježnika u razdoblju Druge austrijske uprave predano sudu, međutim, to se, ako ne već i ranije, sa sigurnošću dogodilo u drugoj polovici 1821. godine, nakon što na snagu stupa odredba sadržana u guvernijalnoj okružnici od 2. lipnja iste godine. Prema toj su odredbi bilježnici riječkog teritorija, kao i teritorija bivše Mletačke Republike, čiji je opseg poslova sveden isključivo na sastavljanje prosvjeda mjenica, obavezni sudovima predati sve do tada sastavljene spise, izuzev prosvjeda mjenica koje smiju zadržati za potrebe daljnjeg poslovanja. Povijest ovog dijela Fonda od 1841., od kada datira posljednja sačuvana napomena o izdanom izvorniku iz gradiva Francesca Candussija (8/45.1.2.), nadalje ostaje na razini pretpostavke, dok u za sada neidentificiranom trenutku, a zasigurno prije 1927. godine,30 većinu navedenog sačuvanog gradiva preuzima »Istarsko društvo za arheologiju i društvenu povijest« (Società istriana di archeologia e storia patria) osnovano 1884. godine, sa statusom kulturnog društva, a koje je za svoj cilj imalo prikupljanje arheoloških pronalazaka i arhivskog gradiva, neovisno o Zemaljskom odboru koji je zaključkom Istarskog sabora od 13. listopada 1871. bio zadužen za prikupljanje arhivskog gradiva na tlu Istre.
Nakon preuzimanja gradiva Società ga pohranjuje najprije u porečkom Gradskom muzeju, a potom u Povijesnom arhivu Istre u Puli (Archivio storico d'Istria – Pola). Dokaz da je gradivo bilo pohranjeno kod navedenog arhiva naljepnice su s natpisom arhiva i signaturom gradiva sadržane na Società, međutim, nije uspjela prikupiti svu količinu gradiva stvaratelja. To je vidljivo iz manjka svežnjeva u koje su bilježnici odlagali sastavljene isprave i oporuke, odnosno iz isprekidanosti individualnih registraturnih signatura stvaratelja na sačuvanim svežnjevima.
Nakon osnivanja Pokrajinske knjižnice Istre (Biblioteca Provinciale dell'Istria), 1930. godine, spajanjem knjižničnog i arhivskog gradiva više istarskih knjižnica (knjižnice Pokrajinskog odbora, pulskog Gradskog muzeja i knjižnice te knjižnice Istarskog društva za arheologiju i domovinsku povijest) arhivsko gradivo Povijesnog arhiva Istre je zajedno s knjižničnim fondom istog društva preuzeto u novoosnovanu ustanovu. Pokrajinska je knjižnica djelovala u sastavu Kraljevskog muzeja Istre u Via Carrara, smještena na drugom katu zgrade muzeja, u kojoj i Società ima svoje sjedište. Odnosi, odnosno uska povezanost Društva za arheologiju i domovinsku povijest i Provincijskog muzeja ostali su do danas nedovoljno istraženi te su predmet zasebnog istraživanja. Da je starije gradivo bilježnika Poreča uistinu bilo pohranjeno pri Pokrajinskoj knjižnici, svjedoči i više knjižničnih zadužnica umetnutih u gradivo Fonda. Gradivo je Fonda u nepoznatom trenutku iz Pule odneseno u Italiju. Na osnovi restitucijskih zahtjeva po završetku Drugog svjetskog rata gradivo bilježnika zajedno s drugim gradivom Povijesnog arhiva Istre preuzima 14. svibnja 1949. Historijski (danas Državni) arhiv u Rijeci. U Rijeci je bio sastavljen popis gradiva fonda Porečki notari koji je nastao na osnovi reda, koji je uspostavljen u Povijesnom arhivu Istre – Pula (Archivio storico dell'Istria - Pola), što je vidljivo iz signatura arhiva, koje su dijelom otisnute, a dijelom upisane na naljepnicama s otisnutim nazivom arhiva sačuvanim na hrptu ili donjem lijevom uglu pojedine knjige ili svežnja. Gradivo navedenog razdoblja nije u potpunosti preuzeto u arhiv u Rijeci, a prema signaturama Povijesnog arhiva Istre nedostaje sedam svežnjeva, što je zabilježeno i u uvodnoj napomeni i u popisu gradiva na mjestima na koje je gradivo trebalo biti uvršteno. Gradivo ovog razdoblja uvršteno je u nepoznatom trenutku u fond Općine Poreč. Za riječkog skrbništva poduzeti su restauratorski zahvati na manjem dijelu gradiva, a manji dio (16 svežnjeva) zaštitno je snimljen. Gradivo je nakon preuzimanja u Historijski (danas Državni) arhiv u Pazinu sređeno prema obavijesnom pomagalu fonda Porečki notari nastalom za vrijeme riječkog skrbništva. Gradivo je gotovo u potpunosti zaštitno snimljeno i djelomično restaurirano. Od preuzimanja gradiva u Historijski arhiv u Rijeci do početka sređivanja Fonda u rujnu 2009. naizgled nije bilo izdvajanja iz Fonda što se može potvrditi i uvidom u navedeni popis gradiva. U Fond je 2008. uvršteno najstarije sačuvano gradivo bilježnika Poreča Antonija de Teodorisa, o čemu je sastavljena 21. svibnja 2008. službena zabilješka.
Status dostupnostiJAVNO
Status kulturnog dobraNapomeneOpća napomenaIz cjeline gradiva Bilježnika Poreča najvjerojatnije je u 2004. godini izdvojeno gradivo u dva novoformirana fonda: HR-DAPA-8 i HR-DAPA-540. Prema podacima iz PF, Programom rada iz 2005. planirano izdvajanje gradiva Bilježnika Poreča u vrijeme prve austrijske uprave (1797-1805) i francuske uprave (1806-1813) od 2005. godine do danas nije izvršeno, te se gradivo i danas nalazi unutar fonda HR-DAPA-
527 Bilježnici Poreča.Napomena o sređenostiArhivistički sređenoNapomena o snimanjuObavljenoNapomena o tvarnim značajkamaGradivo nastalo u razdoblju Mletačke, Prve austrijske, Francuske i prvih godina Druge austrijske uprave pisano je na papiru ručne proizvodnje uglavnom dobre kvalitete. Pisano je željezno-galnom tintom vlastite proizvodnje. Na gradivu su u većoj ili manjoj mjeri uslijed neodgovarajuće pohrane i zaštite prisutna kemijska, biološka i mehanička oštećenja.
Mjestimično su, ovisno o stvaratelju, u većoj ili manjoj mjeri, uslijed djelovanja prevelike količine željeza sadržanog u tinti, prisutna kemijska oštećenja. Prisutno je također mjestimično bljedilo nastalo uslijed premale količine tinte.
Na većoj količini gradiva prisutna su biološka oštećenja uslijed djelovanja plijesni i vlage, zbog čega je nosač mjestimično izuzetno krhak. Zbog djelovanja plijesni manji dio zapisa nije čitak. Veća količina zapisa stradala je isključivo kod gradiva stvaratelja Sebastiana de Facinisa (8/2) i Nicolòa Braille (8/9), a koje je restaurirano i zaštićeno od daljnjeg propadanja.
Na gradivu su najbrojnija mehanička oštećenja: oštećenost nosača nastala djelovanjem bioloških uzročnika glodavaca i kukaca te izgužvanost, poderanost, istrošenost rubova, oštećenosti knjižnog bloka i iskidanosti pergamenskog uveza.
Bilježnici u svom poslovanju pretežito kao protokole koriste uvezane knjige presvučene pergamenom od kvalitetnog papira i očuvanog knjižnog sloga, međutim, sadržane su i knjige naslovljene protocolo notariale, a radi se o kartonskim omotima u koji su uvezani manji svesci. Ovi svesci su ili uvezani minutariji u koje su upisani sastavci spisa ili jednostavno višestruko prošiveni svežnjevi spisa među živima i oporuka, a čiji je nosač, ovisno o bilježniku, kraćen (neispisani su dijelovi folija odrezani), kako bi ga se prilagodilo veličini drugih svežnjeva ili uštedjelo na papiru. Gradivo je dijelom ispisano i na pergameni, a radi se o punomoćima poslanim bilježniku iz Duždeve palače u Veneciji. One na uzici nose olovni pečat sv. Petra i Pavla.; – ANTONIĆ, Branka, »Oporuka porečkog biskupa Gašpara Negrija (1742. – 1778.)«, Vjesnik istarskog arhiva, god. 6 – 7, svezak 6 – 7, Pazin, 2001., str. 323 – 340.; – ULJANČIĆ-VEKIĆ, Elena, »Prilog poznavanju svakodnevice novovjekovnoga Poreča na primjeru obitelji bilježnika Antonija Pavana«, Povijesni Prilozi, god. 26, sv. 32, Zagreb, 2007., str. 93 – 117.; Dopune Fonda moguće su nakon sređivanja gradiva neobrađenih zbirnih fondova bilježnika i fonda Kotarskog suda u Poreču u Državnom arhivu u Pazinu.Obavijesno pomagaloObP-0005/VOD-1 (ObP-5-8-17-21-39-540/VOD-1) Općina Poreč (Comune di Parenzo) 1445-1880 (HAR, 1964.); ObP-0008/AP-1.1 (ObP-8-540/AP-1.1) Porečki notari 1522-1815 (Historijski arhiv Rijeka, 1964.); ObP-0008/AP-1.2 (ObP-8-540/AP-1.2) Porečki notari 1522-1815 (Historijski arhiv Rijeka, 1964.); ObP-0008/AP-1.3 (ObP-8-540/AP-1.3) Porečki notari 1522-1815 (Historijski arhiv Rijeka, 2004.); ObP-0008/SI-1.1 Bilježnici Poreča 1433/1820 [1821/1841] Sumarni inventar (Markus Leideck, 2010.); ObP-0008/SI-1.3 Bilježnici Poreča 1433/1820 [1821/1841] Sumarni inventar (Markus Leideck, 2011.)Izdvojeno gradivoGradivo Fonda nastalo u razdoblju Mletačke uprave snimljeno je u više navrata. U Historijskom arhivu u Rijeci 1970. zaštitno je snimljeno 16 ranijih arhivskih jedinica, a preostali dio snimljen je između 1973. i 1976. godine u Historijskom arhivu u Pazinu, mikrofilmski svitci 1/1 do 1/103. Cjelokupno gradivo navedenog razdoblja ponovno je zaštitno snimljeno u Državnom arhivu u Pazinu između 22. ožujka 1999. i 2. svibnja 2000., broj mikrofilmskih svitaka od 1/1 do 1/133. Ulogu inventarnih popisa snimljenog gradiva imaju evidencije izrađene pri Laboratoriju za mikrofilmiranje. U kolovozu 2008. digitalizirano je gradivo Antonija de Teodorisa (1433-1487) signature preslika 0008-01. pohranjeno na šest DVD-a. Sigurnosni snimci i digitalni preslici čuvaju se u Državnom arhivu u Pazinu.Lokacija izvornikaIzvornici se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu na spremišnoj lokaciji u Upravnoj zgradi, Vladimira Nazora 3.PreuzimanjeGradivo Fonda preuzeto je po službenoj dužnosti iz Historijskog arhiva Rijeka u sklopu fondova Općine Poreč 14. rujna 1966., akvizicija broj 33, o čemu je sastavljen zapisnik 02-151/1966 od 20.09.1966.
NAPOMENA O AKVIZICIJI I IZDVAJANJU/EVIDENTIRANJU FONDA: Dio gradiva fonda preuzet je iz Historijskog arhiva Rijeka u sklopu fondova Općine Poreč 14.9.1966, a dio gradiva je poreuzet u sklopu zbirke Istarski notari 1991. godine.
Vrsta zapisaVrsta sadržaja