Rezultati pretrage

Gradivo obiteljskog fonda Addobbati nastalo je djelatnošću njenih članova kroz četiri generacije. Zbog male količine gradivo je sadržajno manjkavo. Najviše je dokumenata koji pripadaju Pietru Addobbatiju i to njegovim dokumentima o školovanju i društvenoj aktivnosti. Zanimljive su genealogije srodnih obitelji koje su većinom ovjerene kod notara pa su najvjerojatnije služile za potkrjepljivanje molbe za primanje u Plemićko vijeće.

Gradivo sadrži studije i izvatke iz arhiva povijesti obitelji koje su proveli početkom XX st. naši ponajbolji povjesničari tog razdoblja (Smičiklas, Šufflay) po narudži Alfreda Benje. Osim toga fond sadrži nekoliko testamenata i ostavinskih rasprava pojedinih članova obitelji koji su izdvojeni u posebnu seriju. Pored toga nalazimo prijepise iz knjiga, članke u rukopisu, dokumente o djelatnosti pojedinih članova. Spisi o posjedima zadržani su u jedinstvenoj seriji i sadrže kupoprodajne ugovore, popise posjeda i obrađivača, sudske parnice zbog posjeda i sl. Dokumenti za najveće posjede grupirani su zajedno. Fond sadrži tek nekoliko dokumenata o trgovačkoj djelatnosti članova obitelji, nešto nacrta i tiskanih proglasa. Korespondencija članova obitelji nije razvrstana po članovima obitelji već su zadržana u jedinstvenoj seriji, razvrstana prema primateljima kronološki uz naznačenog pošiljaoca.

Fond sadrži oporuke, kupoprodajne i druge ugovore u navedenom razdoblju.

Spisi sadrže: građanske i kaznene parnice, punomoći, sudske pozive. Bilježnici su sastavljali isprave za one poslove koji su tražili dokazno sredstvo u možebitnom kasnijem sporu. Ograničuje se svjedočanstvo svjedoka samo na slučajeve male vrijednosti (npr. za sve nekretnine procjenjene 25 libara i više). Svaka prodaja, darivanje, zalog i otuđivanje nekretnina bilo je ništavno ako nije bila sastavljena isprava pred notarom. Kod kupoprodajnih ugovora (emptio), obvezno je morao navesti imena svjedoka, imena ugovorenih stranaka, naznačiti predmet ugovora, cijenu i rok isplate. Za nekretnine morao je u ispravu unijeti i granice posjeda te na kraju bilježnik je davao isprave za pozajmljivanje novca, trgovačkih ugovora (societas, conventio, compagnia, pactum), nagodba (compromissum), zaplijena (sequestrum), procjena (extimatio), diobe (divisiones), davanje na obradu, ili korištenje (locatio), zastupništvo (procura, procuratio), zadužnica (debitum), pozajmnica (mutuum), namira (quietatio), ugovori o gradnji (conventio), ugovor o zapošljavanju ili davanju u zakup (locatio), založnica (pignus, presentatio pignoris). Odvojeno su se od 14 st. vodile knjige oporuka i inventara. (testamentum, inventarium) Nakon prestanka službe bilježnici su obvezno notarske knjige imbrevijatura ostavili u općinskoj kancelariji.

Bilježničko gradivo sastoji se od minutarija (Minutario), protokola (Protocollo instrumenti), ostalih isprava (Atti), oporuka (Protocollo testamenti), inventara imovine (Inventari) i Arbitražnih presuda (Sentenze arbitrarie). Na početku protokola najčešće nailazimo na posebno uvezano kazalo, a ponegdje i sažetak isprave. Saznajemo da bilježnici sastavljaju kupoprodajne ugovore, čija je uobičajena formula (Ha dato, venduto et liberamente allienato et alliena...), ugovore o zakupu (compreda), o najmu (dâ in affitanza), darovne ugovore (donatio), ženidbene ugovore (contratto di matrimonio), inventare (inventario), te razne potvrde (Atti): o dugovanju (...si dichiara di essere veri e legitimi debitori...), podmirenju dugova (...livello francabile..), prenosu imovine (permuta), procjene (stima), davanje stoke u napoličarstvo (soceda pecudum), imenovanja prokuratora (nomina di procura), oporuke (testamenti) i kodicile (codicilli), prijepise isprava...

Bilježnički spisi sadrže dokumente javnog života Zadra, komune i šire okolice, od ranog srednjeg vijeka do pada Mletačke Republike. Spisi se sastoje od raznih ugovora i oporuka, inventara kuća, imanja, brodova, bratovština i javnih zgrada te trgovačkih spisa koji se odnose na prekomorske zemlje i kopno.

Minutariji, imenska kazala, spisi (isprave među živima i oporuke).

Izvorni natpis na koricama, koji glasi „Rachuni Dohotkov y Striskov od letta 1846. pricheti”, pisan je tadašnjim tradicijskim kajkavskim administrativnim jezikom i označava početak sustavnog vođenja knjige prihoda i rashoda proizašlih iz takozvane „czehovske ladicze” (Perceptio/Erogatio). Unutar ovog administrativno-financijski dokumenta precizno su evidentirani svi financijski priljevi i odljevi udruženja. Završni računi, verificirani vlastoručnim potpisima ovlaštenih cehovskih dužnosnika na dnu stranica, potvrđuju visoku razinu administrativne kontrole i pravne utemeljenosti u upravljanju zajedničkom cehovskom imovinom. Dodatnu historiografsku i sociolingvističku vrijednost dokumentu daje činjenica da su upisi u dugom kontinuiranom razdoblju, točnije od 1856. do 1872. godine, vođeni na njemačkom jeziku. Ova dvojezičnost unutar istog protokola izravno svjedoči o utjecaju državne uprave Habsburške Monarhije u eri neoapsolutizma, kada je njemački jezik bio nametnut kao službeni jezik administracije, čime knjiga postaje zorni pokazatelj refleksije tadašnjih makroekonomskih i političkih reformi na lokalnu cehovsku praksu u Međimurju.

Gradivo sadrži zapisnike sjednica bratovštine, biranje novoga upravitelja bratovštine za razdoblje 1728.–1757. te popise misa koje je trebala na posebne nakane dati služiti bratovština, popisi posjeda i ugovore. POPIS GRADIVA 1. Knjiga sjednica bratovštine i biranja upravitelja (gestalda), 1728.–1757, 1 knj. 2. Popis obveznih misa bratovštine, 1644–1803; popis novčanih depozita za pokojnu braću, popisi posjeda, ugovori i sl., 1 svež.

Prvi komad knjige, pod nazivom Pravila Krojačkog i čohaškog ceha u Donjoj Dubravi, donosi iscrpan prikaz terezijanske povelje iz 1772. godine. Riječ je o ključnom pravnom dokumentu kojim se na državnoj razini zakonski regulirao rad, unutarnja organizacija, cjenici, te cjelokupni proces proizvodnje i prodaje unutar spomenute strukovne udruge. Na nju se sadržajno nadovezuje drugi komad knjige, obuhvaćen naslovom Pravila Velikog ceha, koji detaljno raščlanjuje cjelokupni ustroj obrta na lokalnoj razini. Ova knjiga precizno definira prava i obveze majstora, radnika i naučnika, dok istodobno osvjetljava iznimno važnu socijalnu i solidarnu ulogu koju je ceh imao u svakodnevnom životu zajednice. Treći komad knjige, naslovljen Pravila djetića Velikog ceha u Donjoj Dubravi, predstavlja prvorazredan izvor za proučavanje cehovske mladosti i mobilnosti radne snage. Ona se sastoji od samih Pravila djetića Velikog ceha, diplomatičkog prijepisa dokumenta Regula Mladenczov te opsežnog popisa šegrta koji su tijekom 19. stoljeća uspješno završili izobrazbu i stekli status mladenaca, djetića ili kalfa. Kvantitativnu nadopunu ovim narativnim izvorima pruža četvrti komad knjige, koja donosi Knjigu blagajne više cehovskih udruženja. Kroz ove ekonomske zapise moguće je sustavno pratiti fluktuaciju članstva, strukturu prihoda i rashoda te opće blagajničke izvještaje koji indiciraju gospodarsku moć udruženja. Konačno, peta serija opisuje službenu korespondenciju te popratne opće – upravne akte povezane s djelovanjem Pogrebnog društva „Veliki ceh” Donja Dubrava.

Fond sadrži isprave (cehovska pravila, razne odredbe o radu cehova), knjige (zapisnike skupština, popise majstora i šegrta, računske knjige) i spise (dopisi, obrtnice, potvrde).

U seriji se nalaze zapisi o razmjenjivanju darova sa Osmanskim Carstvom.

U fondu su zapisani troškovi darova koje su Dubrovčani izmjenjivali sa turskim dužnosnicima.

Fond se sastoji od šest kutija nacrta i projekata većinom šumskih pruga. (nacrt stana nadšumara, elektrifikacija Pleternice, nacrti i projekti šumskih željezničkih pruga.)

Spisi sadrže dokumente o samostanskim posjedima, darovnice, presude, inkvizicije i diplome.

Fond Debita Notariae se sastoji od nekoliko serija i to: HR-DADU-10-1 Dugovi Notarijata (Debita Notaria ), HR-DADU-10-2 Općinski dugovi Notarijata (Debita Notariae pro communi), HR-DADU-10-3 Zadužnice milosrđa (Aptai de misericordia).