Rezultati pretrage

Zakonom o lijekovima i medicinskim proizvodima (NN 121/2003) osniva se Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Agencija je univerzalni pravni sljednik Hrvatskog zavoda za kontrolu lijekova i Hrvatskog zavoda za kontrolu imunobioloških preparata, koji 1. listopada 2003. godine prestaju s radom. Njihove djelatnike, dokumentaciju, poslove, prava i obveze preuzima navedena Agencija.

Agencija je osnovana Zakonom o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije NN 107/2007. Agencija za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU) javna je ustanova koja se bavi mobilnošću, promocijom i provedbom programa Europske unije koji se tiču obrazovanja i mladih.

Uredbom o osnivanju Agencije za obrazovanje odraslih (NN 59/2006) osniva se Agencija za obrazovanje odraslih.

Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca osnovana je Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca (NN 86/2008 i 80/2013). S danom stupanja na snagu Zakona o osiguranju radničkih tražbina (NN 70/2017), Agencija nastavlja s radom pod nazivom Agencija za osiguranje radničkih tražbina. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju radničkih tražbina stupio je na snagu 23.02.2023. godine (NN 18/2023).

Agencija za upravljanje državnom imovinom osnovana je na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 145/2010), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine. Agencija je započela s radom 1. travnja 2011. godine te je preuzela poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu, pismohranu Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom te radnike Hrvatskog fonda za privatizaciju i državne službenike i namještenike Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Sukladno odredbama članka 80. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 94/2013), Agencija je prestala s radom 30. rujna 2013. godine. Pravni slijednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka jest istim Zakonom osnovani Centar za restrukturiranje i prodaju. Osim Centra za restrukturiranje i prodaju, poslove ukinute Agencije za upravljanje državnom imovinom preuzeo je i Državni ured za upravljanje državnom imovinom kao središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske u odnosu na središnja tijela državne uprave i druga tijela, odnosno pravne osobe osnovane posebnim zakonima, koji su imatelji, odnosno raspolažu imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: AZTN) osnovana je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 48/1995) te Odlukom Hrvatskog sabora od 20. rujna 1995., a započela je s radom početkom 1997. godine. AZTN je opće nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti utvrđenih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/2009) , Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 80/2013), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 41/2021) te ostalim podzakonskim aktima neophodnima za njihovu provedbu. Zakonom o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (NN 117/2017) AZTN je postao nadležan i za utvrđivanje i sankcioniranje nepoštenih trgovačkih praksi počevši od 7. prosinca 2017. godine. Puna primjena tog zakona započela je 1. travnja 2018. godine, dok je 1. rujna 2021. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praski u lancu opskrbe hranom (NN 52/2021), a 2. rujna 2021. i Pravilnik o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, pokvarljivim te proizvodno i tržišno osjetljivim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (NN 93/2021). Agencija za svoj rad odgovara Hrvatskome saboru. Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske; Agencija ne ostvaruje vlastite prihode.

Amand Alliger (13.08.1904. - 28.11.1990.), hrvatski glumac, operni pjevač, kazališni redatelj i pisac češkoga podrijetla. U Hrvatsku je doselio 1909. kao dijete. Pohađao je 1920-23. Državnu glumačku školu u Zagrebu. Član Drame HNK-a u Zagrebu 1923-26., 1942-45. i 1952-64; 1926-28. nastupao u Narodnom pozorištu u Beogradu. Afirmirao se kao glumac, pedagog i redatelj u HNK-u u Osijeku 1928-42. te 1945-51. Poslije umirovljenja 1964. nastupao u Teatru &TD u Zagrebu. Isprva pjevač, potom je glumio u klasičnome dramskom repertoaru (William Shakespeare, Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller, Molière) i u djelima domaćih autora (Marin Držić, Josip Kosor, Milan Begović, Miroslav Krleža), kao i na filmu (npr. Opsada Branka Marjanovića, 1956.). Glumio je i na radiju te televiziji. Napisao je više dječjih igrokaza, pripovijetki i drama, a bavio se i scenografijom, a prevodio je kazališne tekstove sa češkoga, slovačkoga i slovenskoga.

Dinko Appelt (03.06.1976.), hrvatski dirigent i skladatelj. Skladao za film (Holding T. Radića), televiziju (TV film Veliko spremanje Daniela Kušana, Hrtić-Hitić), radio (drama Špacakomini, igra Šegrt Hlapić) i kazalište (SK “Kerempuh”, Mala scena, Trešnja, ZGK “Komedija”, DK “Gavella”, Zorin dom Karlovac, zagrebačko Kazalište lutaka). Skladao je glazbu za četiri filma: Veliko spremanje Danijela Kušana, Holding Tomislava Radića, dugometražni animirani film Duga, Joška Marušića i film Koko i duhovi Danijela Kušana, za koji je dobio i Zlatnu Arenu za najbolju glazbu 2011. godine.

Ingeborg (Inge) Appelt (01.01.1943.), hrvatska glumica. Studij glume završila 1966. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te iste godine postala članica Dramskoga kazališta "Gavela". Ostvarila više od 40 uloga u kazalištu, na Splitskome ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama, više od 50 uloga u televizijskim dramama i serijama te dvadesetak filmskih uloga.

Marijan Arhanić (16.01.1930. - 16.05.2003.), hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist. Diplomirao je 1957. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. u kinematografiji kao asistent režije i scenarist (ističe mu se suradnja u nizu kratkometražnih igranih filmova Bogdana Žižića, kao i u njegovu TV filmu Kvartet, 1997., po noveli Milana Begovića). Kao filmski redatelj debitirao je cjelovečernjim igranim filmom o životu suvremene mladeži Poslijepodne jednog fazana (1972., nagrada za debitantski film u Puli), a zatim je režirao tek još jedan igrani film, poetsku parabolu o djeci u ratu Letači velikog neba (1977.). Od 1973. slobodni umjetnik, do umirovljenja 1988. suradnik na Televiziji Zagreb, gdje režira mnogobrojne obrazovne i namjenske dokumentarne priloge, vinjete i emisije, kao i serije Usmena književnost, U vrtlogu stoljeća, Prva stoljeća kršćanstva u Hrvata te Zagrebačke priče i predaje, istaknuvši se napose TV emisijama u području kulturne povijesti (o hrvatskim gradovima, arhivima, knjižnicama, graditeljstvu) te likovnih umjetnosti (uz cikluse o hrvatskom slikarstvu i kiparstvu, ističu se portretni filmovi o Slavi Raškaj, Anki Krizmanić i Nasti Rojc).

Na osnovi političkog sporazuma sklopljenog 26. kolovoza 1939. godine stvorena je Banovina Hrvatska. Uredbom o Banovini Hrvatskoj utvrđen je njezin teritorij i nadležnost. Odjel za narodno zdravlje banske vlasti Banovine Hrvatske preuzeo je poslove Odjeljenja za socijalnu politiku i narodno zdravlje Savske banovine i djelovao je od donošenja Uredbe o Banovini do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kad je poslove preuzelo Ministarstvo zdravstva NDH.

Odjel za prosvjetu osniva se Uredbom o ustrojstvu banske vlasti od 9. rujna 1939. godine (NN 204/1939), na temelju Uredbe o Banovini Hrvatskoj od 26. kolovoza 1939. (SN od 26. kolovoza 1939. br. 194-4-LXVIII). Po proglašenju NDH 10. travnja 1941., nakon kraćeg razdoblja djelovanja institucija Banovine Hrvatske, Zakonskom odredbom o državnoj vladi NDH od 24. lipnja 1941. (NN 59/1941), osnovano je Ministarstvo nastave koje će preuzeti sve poslove Odjela za prosvjetu.

Viktor August Bek (26.08.1888. - 20.10.1974.), dramski glumac i redatelj. Djetinjstvo proveo s roditeljima na Braču, gdje mu je otac služio vojsku. Po povratku 1899., pohađao je srednju školu u Srijemskoj Mitrovici, a graditeljsku u Zagrebu. Usporedo je učio glumu kod Đ. Prejca. Nastupio je 1909. u Zagrebačkom kazalištu. Ne dobivši stalni angažman, pristupio je putujućoj družini P. Ćirića i R. Mlinarića. Na poziv intendanta N. Fallera prešao je 1910. u HNK u Osijeku, gdje je od 1911. stalno angažiran. Godine 1912. nastupa s putujućom družinom tog kazališta u Bosni i Dalmaciji. Kao stipendist osječkog kazališta u sezonama 1911./1912. - 1913./1914. boravio je 18 mjeseci u Beču učeći glumu i režiju. U sezoni 1924./1925. bio je glumac i redatelj u Sarajevu, 1925./1926. u Splitu, 1926. - 1928. ponovo u Sarajevu, a 1928. trajno prelazi u Zagreb, da bi istodobno kao redatelj djelovao u Varaždinu, Skopju, Mostaru i Karlovcu. U HNK Zagreb glumio je do 1954., kada na Gavellin poziv prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište odnosno Kazalište Gavella. Dobio je više priznanja: Sterijinu nagradu (1958.), Nagradu grada Zagreba (1960.), te za životno djelo Nagradu Vladimir Nazor (1970.). Glumio je u kazalištu, u više radio-drama i na televiziji, te u filmovima. Bavio se i prevodilačkim radom (preveo je nekoliko kazališnih komada s njemačkog).

Branko Belan (15.11.1912. - 26.04.1986.), hrvatski filmski redatelj, scenarist i kritičar, teoretičar filma, književnik i prevoditelj. Studirao je 1931–36. pravo u Zagrebu, stekavši doktorat rigorozom (1939.). Filmske kritike i članke objavljivao je od početka 1950-ih u raznim časopisima (npr. Filmska revija). Bio je urednik u Telegramu 1963–73. i jedan od utemeljitelja studija montaže na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu), gdje je predavao kao redovni profesor od 1970. do umirovljenja 1979. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1979.). Od 1947. djeluje u kinematografiji kao dramaturg i redatelj u zagrebačkom Jadran filmu. Režirao je veći broj dokumentarnih filmova istaknute vrijednosti (Tunolovci, 1948.; Ne spavaju svi noću, 1951.; Jesen na otoku Braču, 1957.; Mediteranski prozori, 1960.). U dugometražnom igranom filmu Koncert (1954.), prateći klavir koji mijenja vlasnike, kroz intimnu dramu pijanistice ocrtava panoramu povijesnih zbivanja u Zagrebu u rasponu 1914–45. godine.

Ferdinand Ferdo Bis (05.04.1910. - 31.01.1980.), hrvatski akademski slikar, jedan je od pionira hrvatskog grafičkog dizajna, strip crtač, scenograf i animator crtanih filmova. Od najranije mladosti pokazuje izrazitu sklonost za crtanju. Svoj prirodni talent Bis nadograđuje upornim učenjem i uspijeva završiti Akademiju likovnih umjetnosti u svom rodnom gradu. Objavljujući prve strip-radove tek u 28. godini života, Bis ipak nagovještava autora daleko većih mogućnosti. Debitirao je 24. prosinca 1938. godine u 43. broju “Mickey stripa” s dva ostvarenja: “Tri hajduka” i “Četiri jahača Apokalipse”.

Katarina Bistrović-Darvaš (1972.), hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica. Rođena u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti. Stalna je članica ansambla Zagrebačkog kazališta mladih od 1997. godine.

Zlatko Bourek (04.09.1929. - 11.05.2018.), hrvatski slikar, redatelj, animator, crtač, scenograf, kostimograf i ilustrator. Diplomirao je 1955. kiparstvo i posebnu obradbu metala na Akademiji primijenjenih umjetnost u Zagrebu. Na crtanom filmu isprva scenograf u filmovima Dušana Vukotića, Vatroslava Mimice i dr. Od 1961. samostalni je autor (redatelj, glavni crtač i scenograf, a najčešće i glavni animator), predstavnik slikarske struje Zagrebačke škole crtanog filma. Mnoga (i međunarodna) priznanja dobiva za filmove I videl sem daljine meglene i kalne… (1964.), prema Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže; Bećarac (1966.), sa slavonskim folklornim motivima; Kapetan Arbanas Marko (1968.), inspiriran narodnom pjesmom, Mačka (1971.), prema Ezopovoj basni, Love Story (1973., u korežiji s Pavlom Štalterom, s kojim je 2014. realizirao i film Wiener Blut) i Ručak (1978.). Jedan je od crtača scenografije u seriji Profesor Baltazar. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (2004.).

Vinko Brešan (03.02.1964.), hrvatski filmski i kazališni redatelj i scenarist. Diplomirao 2003. filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje honorarno predaje filmsku dramaturgiju. Od 2004. ravnatelj je Ustanova Zagreb filma. Isprva se istaknuo s više dokumentarnih filmova, a igranim cjelovečernjim prvijencem Kako je počeo rat na mom otoku (1996., Velika zlatna arena za režiju na filmskom festivalu u Puli) kroz humorističnu, a istodobno dramatičnu vizuru prikazuje rat u Hrvatskoj 1991., postignuvši golem uspjeh u kinima. Slične je poetike i njegov sljedeći film Maršal (1999., Velika zlatna arena u Puli; nagrađen na festivalu u Berlinu), oslonjen o tradiciju tragikomedije s elementima groteske njegova oca Ive Brešana, koji je suscenarist toga, kao i prethodnoga filma (Kako je počeo rat na mom otoku adaptiran je 2018. za kazalište). Međunarodni ugled postiže filmom Svjedoci (2003., Zlatna arena za režiju i za scenarij) u kojem se tematiziraju ratni zločini i etička suodgovornost u Domovinskome ratu 1991.; film je dobio mirovnu nagradu i nagradu katoličkog žirija na festivalu u Berlinu. Melodrama Nije kraj (2008.), nastala prema motivima više dramskih predložaka Mate Matišića, kombinira žanrovske obrasce romanse i detektivskoga filma spajajući suvremenu kriminalističku priču, društveni komentar i pretpriču iz Domovinskoga rata. Često režira i u kazalištu, mahom birajući predloške kojih je poetika bliska njegovim filmovima (npr. Pljuska Nenada Stazića 1998., Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja I. Brešana 2014., Ustav Republike Hrvatske prema scenariju Ante Tomića i Rajka Grlića 2017. i Pukovnik Ptica Hriste Bojčeva 2020. u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu). Režirao je i dugometražni dokumentarni film Dan nezavisnosti (2007.), o Radiju 101, te TV seriju Dnevnik velikog Perice (2021.).

Helena Buljan (09.07.1941.), hrvatska glumica. Završila Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu 1964., kada je i angažirana u Dramskom kazalištu "Gavella", gdje je trajno djelovala do umirovljenja 2006., gostujući i drugdje (Dubrovačke ljetne igre; Splitsko ljeto; Teatro della Corte, Genova, Italija), osobito u Teatru &TD. Glumila u filmovima Slučajni život (A. Peterlić, 1969.) i Timon (T. Radić, 1973.), u radijskim i televizijskim dramama. Dobitnica je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (2019).