Rezultati pretrage

JA PO DANU, TI PO NOĆI Manuskript napisali: Hans Szekely i Robert Liebmann. Režija: Ludwig Berger. Glazba: Werner R. Heymann. Film Erich Pommerove produkcije UFE Osobe: Greta – Kathe von Nagy; Hans – Willy Fritsch; Udova Seidelbast – Amanda Lindner; Gospodin Kruger – Julius Falkenstein; Wolf – Albert Liewen; Trude – Elisabeth Lennartz; Helmut – Friedrich Gnas; Gospodin Meyer – Anton Pointner; Peschke – Eugen Rex; Gospodja Weiser – Ida Wust; filmska glumica – Ursula van Diemen; filmski glumac – Walther Ludwig; ulični pjevač – Helmuth Forest; ulični pjevač – Carl Merznicht Udova Seidelbast živi skromno, pa kada se ljuti na gospodjicu Gretu, svoju podstanarku, koja neće jutrom ustati usprkos tome, što joj je krevet iznajmljen samo do pol 9, a od tri četvrt 9 dalje noćnom konobaru, koji takodjer redovito "prerano" dolazi kući, sjeća se sa bolom u duši na dobra vremena, kada je još kao princesa Eboli stajala na pozornici i ubirala lovorike. Hans i Greta, koji stanuju kod nje, on po danu, a ona po noći ne poznaju se. Naprotiv oni se mrze. Hans se ljuti, kada nadje svoj novi šešir bačen u kut, a ona je bijesna, kada nadje svoju novu svilenu haljinu na podu. Greta radi preko dana kao manikerka, a Hans je zaposlen preko noći u restauraciji Casanova. Jednog jutra vraća se Hans kući i sretne Gretu. On se odmah u nju zaljubi te je nagovori. Ona misli, da je on neki bogataš, kada ranim jutrom još uvijek hoda u fraku. Oni dogovore sastanak, a Hans vidi, kako njegova obožavana sjedne u elegantan privatni auto. Dakle bogata djevojka. Oni dodju na sastanak. Greta želi poći na izlet i oni se odvezu taksijem u Potsdam. Hans plaća auto teškim srcem, jer takova bogata djevojka je razmažena. U Potsdamu razgledavaju kraljevski dvorac i tako su okupljeni svojom ljubavlju, da ne primjete da su sami ostali u dvorcu i da su vrata zaključana. Nakon mnogih dražesnih zapletaja, saznaju jedno za drugo tko su i združe se za uvijek u svojoj ljubavi. - 1934., vidi zbirka prospekti do 1945. - Filmska enciklopedija – Ja danju, ti noću, Ich bei Tag, du bei Nacht, 1932.

LJUBAV MAHARADŽE (DIE WEISSE FRAU DES MAHARADŽA) Režija: A. M. Rabenalt. Muzika: Franz Grothe. Manuskr. Dr. G. C. Klaren U ovom filmu sudjeluje najveći violinski virtuoz Vasa Prihoda, koji svira grandiozni i teški koncert od Paganini-a Osobe: Maharadža – Gustav Diesl; Dr. Lawburn – Attila Horbiger; Daisy Atkins – Hilde v. Stolz; Mira, kvartet – Isa Miranda; Stefan, kvartet – Vasa Prihoda; Kaker, kvartet - E. Loibner; Ferdi, kvartet – Rudolf Carl; Mr. Trenchman – A. Pointner U najotmenijem hotelu Rema nalazi se vrlo ugledan gost: maharadža u pratnji svog tjelesnog liječnika dra. Lawburna i lijepe Daisy Atkins. U istom hotelu svira i kvartet, sastavljen od samih umjetnika: violiniste Stefana, virtuoza na violi Ksavera, čeliste Ferdia i prekrasne pianistice Mire. Jednom je maharadža imao neki incident sa orkestrom i tom je prilikom upoznao Miru. Od tog momenta maharadža kao da je hipnotiziran ljepotom Mire. Ali ona, zaljubljena u Stefana, izbjegava egzotičnog obožavaoca. Maharadža angažuje cijeli orkestar za jedno popodne k sebi Daisy, koja je silno ljubomorna na pianisticu, raznim intrigama razdvoji Miru i Stefana. Mira ostavljena od Stefana ode maharadži. Prošlo je neko vrijeme. Cijeli Remo smatra Miru naharadžinom vjerenicom. Stefan, razočaran i nesretan propada, a i Mira je nesretna, jer voli samo svoga Stefana. U to javljaju maharadži da su engleske vlasti digle zabranu, te se može vratiti u svoju zemlju. On je sav sretan i hoće da povede sa sobom Miru, ali ona tada dolazi svijesti, da voli samo Stefana, a da je maharadža zapravo zaljubljen u svoju pokojnu ženu, kojoj Mira neobično liči. Mira ga ostavlja i vraća se svom Stefanu, a doktor Lawburn tješi maharadžu i vraća se s njim u domovinu. - Avala film, 24.10.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

U nedjelju 06.12.1936. POD SRETNOM ZVIJEZDOM Režija: Carmine Gallone U glavnim ulogama: Jan Kiepura, Friedl Czepa, Luli Hohenberg, Theo Lingen, Fritz Imhof, Anton Pointner Sjajna bajoslovna karijera čovjeka, koga su njegov fenomenalni glas, spoljašnost i ljubav žene uzdigli do slavnog pjevača. Film arija, humora i napetih konflikata. - vidi zbirka prospekti do 1945.

SILVIJA I NJEN ŠOFER Režija: Hubler-Kahla. Muzika: Anton Profes. Manuskript: W. Pieper. Produkcija: Neubach film, Wien Osobe: Olga Čehova, Gusti Huber, V. Albach-Retty, Leo Slezak, Paul Heidemann, Anton Pointner, Rudolf Carl, Hans Richter Silvija Polonska jedna vrlo elegantna i lijepa bogata žena putuje po Evropi da po želji svog pokojnog muža nađe njegovu nezakonitu kćer. Na cesti joj ponestaje benzina, ali na svu sreću naiđe jedan taksi koji, pošto ni sam nema dovoljno benzina, predlaže Silviji da prenoći u vili njegovog prijatelja. Ta vila pripada nekom bogatom Amerikancu koji za upravljanje šalje mjesečno nekoliko dolara. U vili se šofer pretstavlja kao doktor Hartenegg a njegov prijatelj, bivši pjevač, zabavlja svakojakim duhovitim pjevačkim šalama Silviju. Silviji se neobično dopada mladi i obrazovani šofer i ona se nalazi na najboljem putu da se zaljubi u njega. Sutradan pošao je njen stalni pratilac i obožavatelj Poldi da traži onu djevojku. Ali kad je saznao da ta više nije u Evropi jednostavno podvaljuje Silviji Angeliku, jednu simpatičnu mladu koristicu mjesto nezakonite kćeri, misleći da će se onda Silvija posvetiti više djevojci, a manje muškarcima. No, naš šofer Dr. Hartenegg je upravo zaljubljen u Angeliku. Dolazi do mnogo neopisivo humorističnih i komičnih situacija između Silvije, Melchiora i Poldia, a u tim situacijama igraju veliku ulogu i psi Angelike i Hartenegga. Najzad, nakon mnogih zapletaja, dolazi do neželjenih konflikata između Angelike, Silvije i Hartenegga. Angelika misli da ju je Hartenegg prevario, Silvija nije znala da je Hartenegg zaljubljen u Angeliku, a Hartenegg nije imao ni pojma da je Angelika adoptirana po Silviji. Ali, konačno Silvija objasni ljubavnicima sve i sada ništa više ne stoji na putu happy-endu. - Avala film, 19.12.1938., vidi zbirka prospekti do 1945. i zbirka Stakić

U nedjelju 10. studena 1935. premijera vesele glazbene komedije GOSPODJICA GOSPODJA (U TUĐEM KREVETU) Režija: Carl Boese. Glazba: Franz Grothe U glavnim ulogama: Paul Horbiger, Jenny Jugo, Anton Pointner Vesela igra na njemačkom jeziku sa duhovitim i komičnim zapletajima, koje sjano riješava Paul Horbiger. - vidi zbirka prospekti do 1945.

LADY HAMILTON Lica: Georg, princ Walesa – Georg Alexander; Sir William Hamilton – Werner Kraus; Greville – Anton Pointner; Romney – Theodor Loos; Miss Arabella Kelly – Gertrud Welcker; Jane Middleton – Kate Waldeck; Dr. Graham – Hugo Doblin; Sir John Willst Pains, - Heinrich George; Horatie Nelson – Conrad Veidt; Tom Kid – Louis Ralph; Emma Lyon – Liane haid; Mati – Claire Krona dio I. SA DNA ŽIVOTA Ema Lyon bila je vrlo lijepa, no, u djetinjstvu svojem, nije imala sreće. Otac joj je bio drvosjeća, no jednom ga oboreno drvo dohvati i na mjestu ubije. Mati se s njome gorko patila, ali gdje ima nesreće, i sreća se javi, pa tako i mati nenadano dobije malo nasljedstvo. Kćer je svoju voljela, pa, kako je željela, da joj osigura lijepu budućnost, odluči se, da je dade u zavod za obrazovanje otmjenih djevojaka. Vlasnik zavoda Barker za dobru plaću primi je i uvede među otmjene djevojke, koje su se tu vaspitavale. No Emi ni ovdje nijesu ruže procvjetale, te u zavodu nije mogla dugo izdržati. Emu su sad čekali crni dani, pa se primila, da pazi tuđu djecu, samo hljebom da se ishrani. Više nije računala na svoju ljepotu, pa ipak ljepota njezina dade drugi pravac njezinom životu. Slavni slikar Romney, u društvu Miss Arabelle Kelly, putovao je po waleskoj obali, pa je viđeo djevojnu vanredne ljepote. Tada se Emi javila zvijezda sreće. Pozvaše ju u London. U London ju je otpratio vjerni drug iz djetinjstva Tom Kidd, a smjestila se kod Miss Kelly. Ali ni tu ne ostade, jer, kako je bila vrlo lijepa, htjedoše je predvesti walskom princu Đorđu. Pobjegla je odmah, pa je, pod zaštitom svog vjernog prijatelja Toma Kida našla novo sklonište. Ni tu nije imala mira od muške nasrtljivosti. Neki mornarski kapetan John Willet Paine bješe na nju oko bacio, i htjede ju pošto poto da zadobije. Zato silom zatvori Toma, kako bi Ema ostala bez zaštite u vrevi velikoga i nepoznatog joj grada. Ema preklinjaše Johna, da Toma pusti iz zatvora, ali nije pomoglo. Da djevojka ne postane žrtva pohlepnog oficira, skoči Tom u more, da se plivanjem spase. Ali ga na bijegu uhvatiše i išibaše do krvi, a Ema, ne mogući izdržati taj strašni prizor, baci se pred kapetana na koljena. Vrijeme prolazi, a Ema trpi glad bludeći noću po prljavim londonskim ulicama. Dr. Graham, mađioničar, za koga se zanimaju visoki krugovi, izvuče je sa dna života i primi ju k sebi, da prestavlja boginju ljepote i gracije. Tako Ema postane boginja ljepote u "Hramu zdravlja" dra. Grahma, pa cio London nagrnu, da se divi istinskoj ljepoti. Tu se opet sastane sa slavnim slikarom Romneyom, koji ju uzme u svoj slikarski atelier, da mu bude model za slikanje ženskih ljepota. Tako je među ostalim, bila model za slavnu sliku grčke boginje Kirke. Greville, jedan od prijatelja slikara Romneya, divio se ovoj slici, pa je navaljivao na slikara Romneya, da mu kaže, ko je bio model za tu sliku. Tada kucnu čas osvete. Greville je bio vjerenik Jane Middletonove, Emine drugarice u zavodu za obrazovanje gospodskih djevojaka, koja ju je najpakosnije vrijeđala, i sada će joj se guščarka i kći drvosjeće osvetiti. Greville se strašno zaljubi u Emu, pa, na njezin zahtjev, prekine sa Janom. Suncem obasjani srećni život nije dugo trajao. Greville pade u dugove i teške ga brige dovedoše do očajnog koraka. U to baš dođe vijest, da Grevillov stric Lord Hamilton, engleski poslanik u Napulju, dolazi u London, pa Greville odluči, da Emu gurne u njegov naručaj. Ema se opirala, ali morade popustiti. Lordu Hamiltonu se Ema tako svidjela, da je bio spreman na svaku žrtvu, pa i da lijepu Emu uzme za ženu. I tako Ema postade lordovica –Lady Hamilton. - Olimp kino, 25.04.1922., vidi zbirka Stakić dio II. POSLJEDNJA LJUBAV LORDA NELSONA Ema Lyon postigla je, što je željela: postala je Lady. Sa svojim mužem lordom Hamiltonom dolazi iz Londona u Napulj, gdje je on već izranije poslanik. Lijepu ženu na napuljskome dvoru sjajno primiše. Samo je kraljica u dnu duše bila nepovjerljiva, a i kraljevo povjerenje ne zadobije. Naskoro iza njihova dolaska u Napulj, javi se britanska flota, pod zapovjedništvom Nelsona, koji je progonio francusku flotu, i htio je uništiti. Trebalo mu je, da se privremeno skloni u jedno pristanište, da može brodove dovesti u red za morsku bitku. Francuska je bila protivna, da se Nelsonu ustupi luka, ali Ema lijepim i slatkim riječima izradi dozvolu od kralja Ferdinanda. Pošto je Nelson flotu u red stavio, otisne se na more, da potraži frncusku flotu, i kod Abukira, gdje se s njom sukobi, izvojeva jednu od najslavnijih pobjeda na moru. U Napulju se burno slavi pobjeda nad Francuskom, za koju se držalo prije da je nepobjediva. Nelson je postao junak dana, pa prolazi kroz mase naroda, koji mu oduševljeno kliče, i hita lady Hamiltonovoj, da joj se baci pred noge, jer zna, da njoj ima da zahvali tu slavnu pobjedu. Kralj Ferdinand priredi veliku svečanost u počat Nelsonu. Lady Hamilton uzbuđena ovenčava lorda Nelsona pobjednika kod Abukira, lovorovim vjencem, a lord Hamilton vrti se oko pobjednika kako bi i njega zračak slave obasjao. Ponosan je, što ga veličaju uz mladu i lijepu ženu i kao vješt diplomata opaža, kako njegova žena ide ispod ruke sa pobjednikom Nelsonom. Poslije toga kao munja iz oblaka stiže vijest, koja je mirni napuljski dvor ošinula kao guja. Revolucija! Revolucija! Francuski kralj Ludvig XVI. šurjak napuljskog kralja Ferdinanda, već je gilotinisan u Parizu, a i kraljica Marija Antoineta, sestra napuljske kraljice Marije Caroline, dijeli sudbinu svoga muža. Napuljski se dvor silno uznemiri, jer talasi revolucije zapljuskaše i sam Napulj. U kraljevskoj je palati dar-mar, na Nelson, pod zaštitom britanske zastave, jedne burne noći prenosi kralja i kraljevsku riznicu u Palermo. U Napulju je sve jače revolucionarno talasanje i revolucionari opsjedaju kraljevski dvor. Pošto se revolucija utišala kralj se vratio u Napulj. Kralj nije imao ni za koga samilosti, pa ni za lorda Hamiltona, pa je radio, da on bude u London opozvan. Crnac je svoju učinio, pa da ide. Lord Hamilton bio je slomljen, i Nelson mu bijaše posljednja nada. No i to bješe nada varava, jer ga ni Nelson nije mogao održati, već se morade vratiti u London. Čemu dakle ova varava igra slijepog miša? Zašto trpjeti Nelsona u ženinoj blizini, kad je iscjeđen limun? Poče žednjeti za osvetom, pa ga put odvede u admiralitet gdje isposlova, da Nelsona otprave na brod Viktorija. Sad se sva mržnja Hamiltonova okrenu na Emu, strahovita mržnja. Rastavio ju je od Nelsona, i znao je, da je najveći njezin bol. I sad dolazi u pitanje ime, koje joj je dao, i njegov novac, koji ona ima da naslijedi. Vidi, da mu se smrt približuje, pa mu se na licu javljaju pakosne, zlurade misli. Nestrpljivo čeka čas osvete. Emu na posljetku isključi iz nasljedstva. Topovi grme, more se talasa, Trafalgar! Nelson se sukobio sa udruženom francusko-španskom flotom i prisilio ih, da prime bitku. Pobjedio je i – poginuo! Kugla ne bira, u koga udara. Tamo leti, kamo je pošlju, pa obori čovjeka, ma se Nelson zvao. Po ulicama manifestuju gomile ljudi. Pobjeda kod Trafalgara – kliču svi, koliko ih grlo nosi. Zvona zvone. Pobjeda. Zvona bruje po cijelom Londonu. Sve nove i nove gomile talasaju se ulicama. Londonski vazduh paraju burne poklici: Pobjeda kod Trafalgara. Ali za tim prođe kroz mase podmukli šaput: Nelson je poginuo. Na uglu ulice stoji sirota žena, grleći dijete u naručju. Nelson je poginuo. Žena strašno vrisnu. Njezino strašno "Ajooj!" srce ja paralo. Gomila za čas zanijemi. Pobjeda, za tim ljudi vikahu dalje. Gomile se talasaju i miješaju i ne obaziru se na zgaženu nesrećnicu. Nelson je poginuo. Pobjeda kod Trafalgara – kliče se iz hiljade i hiljade grla – a život dalje teče … - Olimp kino, 29.04.1922., vidi zbirka Stakić

NELLY – NEVJESTA BEZ MUŽA ili MODERNI BRAK Osobe: Grof Van Loo – Erich Keiser Titz; Njegova štićenica Nelly – Lya Mara; Brissels – Magnus Stifter; Blanche – Elsa Bern; Tedday Ralston – A. Pointner Barun de Vere imenovao je na samrti svog prijatelja van Loo skrbnikom svoje kćeri Nelly. Grof van Loo provodio je bezbrižan život neženje, a Nelly je dovršavala studij u pensionatu. U čast svoje prijateljice glumice Courcelles priredio je veselu večer. Usred najveće zabave, banula je tamo Nelly, koja je dovršila školu. Brzo su joj priredili sobu i za čas snivala je već djetinjski san. Drugi dan je pregledala prekrasan dvorac van Loo i odlučila je, čvrto, da će ostati tamo. Teško je pogođena grofovom odlukom, da mora otići u penzionat, jer je on neženja. Popustio je njenim suzama i Nelly smije ostati u dvorcu. Na savjet svog prijatelja Brissels i barunice Terborch zamolio je svoju štićenicu za ruku. Prošla je svadba i van Loo sprema se na put. On je oženio Nelly, samo da joj dade položaj u društvu i ne sluti, da njeno djevojačko srce čezne za njim. Razočarana obratila se na Brissela, koji je s njom pošao u glavni grad. Odsjeli su u istom hotelu, gdje je odsjeo van Loo i Nelly je svojom apartnom pojavom pobudila sveopći interes. U nju se zaljubi Teddi Ralston, koji ju slijedi na svakom koraku. Za jednog izleta pala je Nelly s konja i donešena je u nesvijestici u hotel. Ta nezgoda dirnula je njenog supruga i on je moli za oproštenje, ali Nelly mu uzvraća, da je prekasno, jer ljubi drugoga. On ju zamoli, da barem za oproštaj s njime supira. U to dobije Nelly pismo od glumice Courcelles, koja joj javlja, da Nelly ne će nikako osvojiti van Lovo srce. Razočarana Nelly hoće odmah otputovati, ali joj Brisseles to nedozvoljava. Zamolila je Ralstona, da ju odveze autom na kolodvor. Ralston bi htio izrabiti tu priliku i odvede Nelly u svoj stan. Ona, da se spasi od njegovog napastovanja, skoči kroz prozor u jezero. Van Loo saznade, da je Nelly pobjegla sa Rolstonom i odlučio da će provesti rastavu braka. Nelly se povratila, no van Loa ne može uvjeriti o svojoj nekrivnju. Teddy Ralston shvatio je kakovu je učinio pogriješku i posjeti grofa, da mu sve objasni. Grof još uvijek ne vjeruje, a Ralston mu predlaže, da iskuša svoju ženu. Nelly je čula, da se grof s nekim svađa i najednom odjekne hitac. Ona potrča u sobu i grof joj kaže, da je ubio Ralstona. Nelly sva izvan sebe nagovara grofa, da pobjegne i ona će s njime, makar nakraj svijeta. Grof se konačno ovjerio, da ga Nelly ljubi. U to je ušao Ralston i razjasnio, da je to sve bila komedija. Nelly oprosti Ralstonu, i nađe svoju sreću u braku sa vojim dobročiniteljem grofom Van Loom. - Olimp kino, 14.09.1924., vidi zbirka Stakić

U srijedu 3. ožujka 1937. NJENI LJUBAVNICI (HANNERL UND IHRE LIEBHABER) Režija: Werner Hochbaum Film je snimljen po slavnom romanu E. Bartsch-a. Muzika po motivima Strauss-a i Schubert-a: Anton Profes U glavnim ulogama: Olly von Flint, Albrecht Schonhals, Hans Moser, Olga Tschechova, Jane Tilden, Anton Pointner, Hans Holt, Rudolf Carl Velefilm iz života bečkih muzičkih krugova. Romantična ljubav male bečke studentice muzike i velikog industrijalca. Pravi bečki milje. Prava bečka muzika. - vidi zbirka prospekti do 1945.

PLES SE NASTAVLJA (DER TANZ GEHT WEITER) Prema noveli George Kibbe Turner-a "Those Who Dance". Za film obradio Heinrich Fraenkel Režija: Wilhelm Dieterle. Fotografija: Sid Hickox. Zvuk: Eduard Schroeder Osobe: Fred Hogan – Wilhelm Dieterle; Joe – Anton Pointner; Elly – Lissi Arna; Kitty, Joe-ova prijateljica – Carla Bartheel; Tim, Ellyn brat – Werner Klinger; Pat Hogan, Fredov brat – John Reinhardt; Benson – Lothar Mayring Joe je već odavna chicaškoj policiji sumnjiv. On i njegova prijateljica Kitty, uvijek elegantni, žive u dobrim prilikama, premda ništa ne rade. Policija znade, da Joe crpi svoje prihode od kriomčarenja alkohola, ali i Joe znade, da policija nema protiv njega nikakovih dokaza. Te večeri treba takodjer da se izvede jedna "mala operacija". Glavnu ulogu kod ove operacije igra Benson, noćni čuvar draguljarne Bandy, koji treba da se postara, da željezna vrata draguljarne ostanu noću otvorena, kako bi mali Tim mogao nesmetano izvršiti povjerenu mu zadaću. Iznenada pojavi se u Chicagu Timova sestra Elly. Ona je pobjegla od svojega prijatelja Jacka, pošto je saznala da je član podzemlja u San Francisku. Tim povede Elly sobom u jedan noćni lokal, gdje je imao sastanak sa Joe-om. Sada je njeno razočaranje tim veće, kad vidi, da je njezin brat Tim zapao u isto društvo, zbog kojeg je napustila Jacka. Stvar sa draguljarnom Bandy nije išla onako, kako je bila zamišljena.Tim je već bio na poslu, kad se iznenada pojavi nepozvani gost –jedan stražar. Joe, koji je za to vrijeme stajao sakriven na straži, da bi odvratio sumnju od Bensona, izvadi revolver, odapne i stražar padne mrtav. Joe pobjegne, a nadošli stražar uapsi Tima, koji se baš spremao na bijeg, kao ubojicu. Elly posjeti brata u zatvoru, sretne na hodniku jednog agenta i ostane zapanjena. Ta to je njezin Jack. Nagovorivši ga vidi, da ju je tek frapantna sličnost prevarila. Taj agent je Fred Hogan, brat umorenog stražara, kojemu je dodijeljena dužnost, da u stvar Bandy unese svijetla. Fred podje u civilu u Joeov stan. Tamo nadje samo Elly, koja mu ispriča, da je Joe danas opet tukao Kitty, a ona u bijesu pričala joj je, da je Joe umorio mladog stražara, ali ipak ne će da ga preda policiji. Fred odluči Joea raskrinkati i spasiti Tima. Kad su se Kitty i Joe vratili kući, pretstavi Elly Freda kao svojeg prijatelja Jacka, koji je pred policijom morao da bježi iz San Franciska. Joe pristane da Jack ostane nekoliko dana kod njih. Ali Joe je nepovjerljiv i podje do Bensona, da on ustanovi, da li je njihov gost zaista Jack, pošto ga Benson poznaje. Jack imade samo jedno oko, a preko drugoga nosi povoj i to treba da dokaže, da li je njihov gost zaista Jack. Fred prema Ellynoj uputi nosi povoj na jednom oku. U večer u Kasino-baru pleše Fred sa Elly. Prisutan je i Benson, koji treba da potvrdi Jackov identitet. Iznenada pristupi Fredu za vrijeme plesa netko, koga on ne poznaje i pozdravi ga kao Frisco-Jacka. Fred se ne snalazi, u to mu Kitty strgne povoj sa oka. Dva zdrava oka gledaju u napadače. Nastane uzbuna. Svi prisutni navale na Freda, padaju hici, policijske zviždalje zvižde, Fredovi prijatelji dolaze mu u pomoć. Joe bježi, hitac prasne i Joje je mrtav. U baru sve je kao i prije. Podzemlje se opet umirilo. Jazz se oglasi. Ples se nastavlja. A Elly i Fred su sretan par. Prva izvedba ovog filma u berlinskom Capitolu donijela je Wilhelmu Dieterle najveći uspjeh kao režiseru. - Jadran film, Zagreb, Trg Kralja Tomislava 17, 18.12.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

PUSTOLOVKA IZ MONTE CARLA Osobe: Rimay – Eduard v. Winterstein; Zoraja – Ellen Richter; De Jong – Albert Patry; Edward Stanley – Anton Pointner; Ali – Karl Huszar; Thiery – Kurt Rottenburg Dio I. Šahova ljubovca Dio II. Noći u Maroku Dio III. Osuda u parnici Stanly - Balkan kino, 12.03.1923., vidi zbirka Stakić

U nedjelju 17.10.1937. STJENKA RASIN (VOLGA, VOLGA) Režija: Alex. Volkov U glavnim ulogama: H. A. Schletov, Vera Engels, Anton Pointner, Heinrich George Jedna od najljepših ruskih legendi oživljuje u čarobnom svjetlu prekrasno insceniranog tonfilma. Divna i čarobna romantika herojskog doba u kojem vlada muška odlučnost i borbenost. Prekrasne ruske pjesme. - vidi zbirka prospekti do 1945.

BIĆEŠ MOJA po komediji Loiusa Varneuila. Produkcija: Alfred Zeisler Režija: Carl Boese i Heinz Hille. Kompozicije šlagera: Stefan Samek. Teksti pjesama: Rudolf Bernauer. UFA Osobe: Mladi gospodin – Willi Fritsch; Arhitekt Adolphe Menard – Ralph Arthur Roberts; Njegova žena Alice – Camilla Horn; Loulou Gazela – Else Elster; Njena majka – Marija Forescu; Henri Latour – Anton Pointner; Sobarica Anete u kući Menartovih – Alexa v. Poremsky; Emil, sluga kod mladog gospodina – Erich Kestin; Vratar hotela – Ernst Behmer Arhitekst Menard imade lijepu mladu ženicu, ali joj nije odviše vjeran te premda je već u godinama, rado kroći stranputicom. Dražesna Alice nezna da joj je muž tako veliki ljubitelj nježnog spola te mu je vjerna. Da proslave dvogodišnjicu svog braka polaze supruzi Menard u neki bar. Tu se uskoro g. Menard zaljubi u dražesnu umjetnicu Loulou te se s njome zabavlja u separeu, dok njegova žena uzalud čeka na povratak svog muža, neznajući kuda je odjednom nestao. No i na lijepoj Alici zapelo je oko nekog elegantnog mladića pa kada ona nestrpljiva sama odlazi bez muža kući, ne pušta ju više samu već ju prati na svakom koraku. On joj očituje ljubav no ona ga odbija. Zaljubljeni mladi gospodin nemože nikako Alicu zaboraviti tim više što znade da ona sa takovim mužem ne može biti sretna. On joj dalje udvara i na koncu prisili g. Menarda da ga namjesti kao svog sekretara, ili će sve njeove nevjere odati ženi. G. Menardu ne preostaje ništa drugo i tako je sada taj mladić svaki dan u blizini svoje ljubljene. Kako bi ostao sam sa Alicom, zasnuje neustrašivi mladić osnovu, on nagovori g. Menarda da otputuje u neko kupalište sa svojom novom ljubovcom, što ovaj i učini. Drugi dan pozove mladić Alicu k sebi u stan na čaj, pa kada ga ponovno odbije, reče joj istinu, da joj je muž nevjeran te da se nalazi na putu sa svojom ljubavnicom. Alice smjesta otputuje za svojim mužem, kojega zateče u nevjeri te nakon mnogih zapletaja, koji su vrlo duhovito i zabavno izvedeni, padne u naručaj mladom neznancu, koji je sretan privine na grudi i tako konačno postadoše svoji. - Croatia kino, 02.05.1932., vidi zbirka Stakić

Thalia film prikazuje Felixa Bressart i Gretl Theimer u filmu BRESSART ZNA SVE Manuskript: Ch. Roellinghoff i Heinz Goldberg Režija: Viktor Janson Glazba: Willi Rosen i Hans J. Salter Osobe: Johannes Georg Holzapfel – Felix Bressart; Stephan Beregi – Ivan Petrović; Eva Stein – Gretl Theimer; Konzul van Doeren – Theodor Loos; Oskar – Anton Pointner; Jule – Julius Falkenstein; Fritz – Jack Mylong-Munz; Emil – Paul Morgan I Johannes Georg Holzapfel postao je žrtvom sveopće nezaposlenosti. Već mjesecima stanuje on u starom vagonu u blizini velegrada, a kruh zaradjuje pjevajući po dvorištima i svirajući harmoniku. Jednog popodneva udje Holzapfel u neku krčmu da nešto pojede. Slučajno sjedne on za stol jednog stalnog društva i slučajno ga članovi društva, sami starovi i iskusni zločinci, smatraju jednim od njihovih i prime u društvo kao sebi ravnoga. Holzapfel brzo opazi, u kakvo je društvo zapao i namjerava pobjeći, ali u to čuje da razbojnici smeraju opljačkati neku Evu Stein i njezinog malog brata Teddya. Zato ostane ondje i kad su zločinci doveli ovo dvoje u podrum krčme i uzeli od Eve bankovne papire, pograbi Holzapfel Teddya i pobjegne s njime u noć. Zločinci su takodjer htjeli uzeti ključ od tresora, s kojim bi mogli podići veliku sumu novaca, ali to im nije uspjelo, jer Teddy ima ključ oko vrata. Holzapfel odvede Teddya u svoj vagon i legne ga spavati. Drugog jutra ode on konzulu van Doerenu, ujaku dječakovom, da mu javi da je dječak kod njega. Na svoje najveće začudjenje opazi Holzapfel da je Eva već kod konzula živa i zdrava. Konzul ju je naime uz veliku otkupninu spasio od razbojnika. Za nagradu dobije Holzapfel od konzula 100 maraka i sav sretan ode kući. Medjutim tu na svoje najveće iznenadjenje konstatira da je Teddy nestao. On nadje samo ključ od tresora i odjuri s njime opet konzulu. Konzul sasluša konfuzno Holzapfelovo pričanje, uzme mu ključ, a onda ga baci napolje. Na izlasku iz vile začuje Holzapfel poznati žvižduk Teddyjev. On hoće natrag, ali ga ne puštaju unutra. Njemu to postane sumnjivo i po njegovom mišljenju morala je postojati neka veza izmedju konzulove vile i razbojničke krčme. On je, što više, siguran da su Eva i Teddy u rukama razbojnika. Holzapfel odluči da spasi djecu i njihov imetak. On pokušava prodrijeti u vilu i to mu konačno uspije za vrijeme dok su Eva i konzul boravili u kaberetu Zlatni pauk, gdje je nastupao Stephan Beregi, Evin američki prijatelj. Za vrijeme predstave bude konzul pozvan napolje i tamo nadje jednog od zločinaca, koji od njega zahtjeva ključ od tresora. Banda je naime počela sumnjati u svoga "šefa", konzula van Doerena, i namjerava sama da se domogne novca. No medjutim u momentu kad Doeren hoće predati ključ, izazove Holzapfel strku, otme ključ i pobjegne. Za njim nastane hajka i Beregi ga konačno nadje u garderobi i otme mu ključ. Medjutim on još uvijek ne gubi nade. On ode u razbojničku krčmu i tu mu duhovitim trikom uspije razoružati zločince tako da ih je policija, koja je čas kasnije došla, lako pohapsila. Holzapfel još konačno nadmudri samog van Doerena i odvede ga u vlastitom autu na policiju. Sad je imetak djece spašen. Holzapfel veselo uzima Teddya u zagrljaj, a Beregi dobiva Evu za ženu. - vidi zbirka prospekti do 1945.

CAREVIĆ Po istoimenoj opereti Franza Lehara. Režija: Viktor Janson Glavne uloge: Martha Eggerth, Hans Sohnker. U ostalim ulogama: Georg Alexander, Ida Wust, Otto Wallburg, Paul Otto, Anton Pointner, Paul Heidemann Svjetina. Špalir. Carević izlazi iz dvora, putuje sa svojom sjajnom svitom na Sredozemno more. Dvorski vlak juri kroz noć u Nizi. Maršal dvora, grof Narkyn, ima tajni nalog carev da u Nizi upozna carevića s princezom Doroteom, i da se pobrine da dodje do zaruka. To je želja careva. Ni sam carević ne zna šta mu se sprema. On misli da putuje službeno i da prisustvuje manevrima flote. Neposredno pred Nizom zaustavi se dvorski vlak, a iz njega potajno izadje carević. Pratnja ne primjećuje ništa. Vlak pojuri, a carević ostaje sam na željezničkoj pruzi. Mary Collin, mlada novinarka, odlučila je u svojoj prevelikoj revnosti da intervjuiše carevića, pa je pošla u svom pohabanom autu ususret dvorskom vlaku. Ali, kako auto ima defekt, ona ne stigne blagovremeno. Kad se vraća u Nizu, zamoli je neki vanredno lijep mladić da ga poveze sa sobom. Mary pristane, ne sluteći da se s njom vozi traženi carević. Nekoliko pogleda, simpatije, i mali bog ljubavi je opet sveo dva srca. Mary se naročito obradova, kad joj njen mladi suputnik obeća da će joj pribaviti interwiev s carevićem. Spretni grof Narkyn udesio je u Nizi sve da dodje do "slučajnoga" susreta izmedju carevića i princeze Doroteje. Odlučio je da se njih dvoje sretnu na trkalištu. Carević ni da čuje da ide na trkalište, već šalje, umjesto sebe, svoga prijatelja kneza Zimova. On polazi na ugovoren sastanak s Mary. Njih dvoje provedu jedno divno poslije podne. Mary pripovijeda careviću, na njegovo najveće čudo, da će doći do zaruka s princezom Doroteom. Istoga još dana upozna carević princezu Doroteu, koja mu, kratko i jezgrovito, saopći da i ne misli da podje za njega – ona je zavoljela kneza Zimova. Carević ne zna šta će: u jednu ruku ne bi htio da unesreći svoga prijatelja Zimova, a u drugu sebe, jer zaista voli Mary, ali car je izdao zapovijed. Mary opazi da njenog dragana prate dva detektiva. Kako ne može da zna da su to njegovi tajni tjelesni stražari, to misli da je on hohštapler. Carević je svojim držanjem još više uvjerava u tom njenom mišljenju. Ona neće da ima posla s hohštaplerom, ali neće ni da ga uhvati policija. Da bi ga upozorila na policiju, pribavi sebi nekako pozivnicu za veliko primanje, koje priredjuje grof Narkyn. Sjajna dvorana. Narkyn je vanredno uzbudjen, jer mora da svečano proglasi zaruke vjerenika, koji neće da se zaruče. Na svečanost dolazi i sam car. Princeza Dorotea prizna caru da voli Zimova i da bi rado pošla za njega. Car daje svoje odobrenje. Mary na svoj užas doznaje da je njen tobožnji hohštapler sam carević. Odlazi, jer zna da je ostvarenje njenih želja nemoguće, i da joj ostaje samo sjećanje, da je okusila slast ljubavne sreće. - vidi zbirka prospekti do 1945.

CARIČIN LJUBIMAC (FAVORIT DER KAISERIN) Režija: W. Hochbaum. Manuskript: Cremer i Kollner. Muzika: Profes Osobe: Carica Jelisaveta – Olga Čehova; Knez Potocki – Antun Pointner; Kurganov – Heinz Kleve; Irina, njegova kći – Trude Marlen; Potporučnik Tomski – Willy Eichberger; dvorska dama Volkov – Ada Čehova; dvorska dama – Adela Sandrock 1745. godine vladala je u Rusiji carica Jelisaveta. Odnosno nije ona vladala, već njen ljubimac, moćni kenz Potocki, koga su uz kraljicu vezale nježne niti. Knez Potocki se odlično zna koristiti svojim vezama: redom je caricu potiskivao od svih državničkih poslova. U caričinoj pratnji se nalazi među ostalima i dvorjanka Irina, kći zapovjednika garde, koja se jednom prilikom upoznala sa stasitim mladim oficirom Aleksandrom Tomskijem, te se između njih razvija ljubav na prvi pogled. Tomski jednom prilikom prati u dvor Irinu, ali na svoju nesreću, pošto je bilo kasno nije više mogao da izađe. Želeći da se sakrije on je ušao u jednu od mnogih soba i – opet na nesreću – u caričinu spavaonicu. Carica ga doduše nije otkrila i on se sretnim slučajem spasio, ali ga je vidjela jedna od dvorskih dama, koja, dakako, stvar ispričala u najvećoj diskreciji svim svojim znancima. Sada već cijeli dvor, pa i cijeli grad govori samo o novom ljubimcu carice. I Irina je sva očajna doznala to, te prekine bolnim srcem sve veze sa svojim nevjernim ljubavnikom, koji opet pojma nema što se tu događa. Pa i sama carica nema ništa protiv tih glasina, jer joj se neobično dopada mladić. Ali tim manje se dopada ovo stanje knezu Potockom, koji sve jače osjeća kako mu opada moć i on se odluči za državni udar da svrgne caricu. Sve je pripremljeno, ali u posljednji čas stiže caričin rodjak knez Gottorp, te poslije raznih napetih i uzbudljivih scena onemogućuje urotu, a Tomski koji se istakao hrabrošću i vjernošću, postane major i dobije uz to svoju Irinu, nakon što se sve objasnilo. A carica, koja je i sama bila zaljubljena u Tomskog mora se odreći svoje ljubavi, jer ona je prije svega carica. - 22.08.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

DVA SVIJETA Društvena drama iz savremenog života. 100% njemački govoreći film. Režija: E. A. Dupont Lica: Pukovnik Kaminski – Friedrich Kayssler; Major – Fritz Spira; Kapetan – Anton Pointner; Poručnik Stanislav Kaminski – Petar Voss; Ruski Pukovnik – Georgij Marakov; Pjevačica Mizzi Staudinger – Marija Paudler; Pozorišni pjevač – Leo Monosson; Zlatar Simon Goldscheider – Hermann Vallentin; Njegova kći Ester – Helena Sieburg Rat 1917. Pod teškim udarcima ratnih nevolja strada mali grad u Ruskoj Poljskoj. Posvuda se osjeća velika oskudica u hrani. Austrijski pukovnik Kaminski nastoji da gradjane sačuva od oskudice i nevolje, ali na sam Uskrs izbiše svadje u jevrejskoj četvrti grada, te je pukovnik Kaminski bio prisiljen, da pod vodstvom svoga sina, poručnika Stanislava Kaminskoga pošalje onamo vojnike da uvedu red. Uza svo nastojanje vojske nije se moglo spriječiti, da medju stanovništvom ne dodje do krvoprolića. Kao što se dešava, tako je i tu stradao jedan nevini; ubijen je Goldscheiderov sin Natan. U Goldscheiderov stan podriješe neki njegovi neprijatelji, te htjedoše napastovati njegovu kćer Esteru ali poručnik Kaminski stiže u pravi čas da je izbavi. U to uniješe u kuću mrtvoga Natana. Stari Goldscheider je pripisao austrijancima krivnju za smrt svoga sina, pa bijesno jurne na Kaminskoga. Ovome ne preostaje drugo, doli da se silom otrgne od starca i da izadje iz kuće. Goldscheidera pozvaše na odgovornost zbog uvrede austrijskog oficira. Goldscheider je osudjen na pet dana zatvora. Mizzi Staudinger, pjevačica ratnog putujućeg pozorišta i stara Stanislavova prijateljica, gostuje u istom gradu, u kome se sada nalazi Stanislav, pa je došla da pohodi Stanislava. Dok poručnik Kaminski vrši službu, sjedeći kraj poljskoga telefona, dotle se njegovi drugovi zabavljaju u ratnom pozorištu gdje medju ostalima nastupa i Mizzi Staudinger. Stanislav je ostavio kraj poljskoga telefona svoga kaplara a sam je pošao sa Micom u neki hotel da tamo provede noć. Ujutro kada se probudio bio je u krevetu sam. Mici je otputovala. Otišli su i austrijanci a u gradu su već ulazili Rusi. Stanislav se dao u bijeg. Stanislav je na bijegu gradskim ulicama dospio pod vatru ruske potjere. Braneći se ubije jednoga ruskog oficira. Rusi ga raniše, te pada baš pred kuću zlatara Goldscheidera. Estera to opazi i odvede ga u svoju kuću, da ga spasi od potjere, Goldscheider se vratio kući. Rusi su ga oslobodili zatvora. Na svoje veliko čudo nadje austrijskoga oficira u krevetu svoga pokojnoga sina. Htio ga je smjesta odati Rusima, ali ga u toj namjeri spriječi Esthera, rekavši mu da će Rusi onda i nju strijeljati što je pokušala spasiti i sakriti Austrijanca. Rusi pretražuju okolne kuće tražeći pobjegloga Austrijanca. Goldscheider se krivo zakleo Rusima, da je onaj bolesnik gore u sobi njegov sin Natan. Tako je spasio Kaminskoga. Ubrzo se izmedju Kaminskog i Estere razviše srdačni odnosi, na očaj staroga Goldscheidera, koji se bojao da ne dodje do nježnih veza, znajući da bi postojeće razlike izmedju Esterinog i Stanislavovog plemena bile uzrokom nesreći u braku tih mladih ljudi. Stanislav i Estera se ljube. Goldscheider se savjetuje o toj stvarti sa svojim prijateljem Mendelom, koji ga nagovara, da Austrijanca prijavi Rusima, da ga se tako riješi. Goldscheider je karakteran i neće da to učini. Ali opominje Stanislava neka se čuva i neka mu ne otimlje kćer. Stanislav mu odgovara da se ne boji njegovih prijetnja. Goldscheider se ipak odlučio da piše prijavu Rusima protiv Stanislava. Mendel je odnio pismo na Rusku komandu. Čekajući da ga primi komandant, Mendel zaspa u kancelariji komande, a kada se probudio, već je za stolom sjedio austrijski oficir, dok je pismo ostalo ležati na komandovom stolu. I opet se pukovnik Kaminski našao u istim prostorijama. Najednom stade pred njim njegov sin Stanislav, koga je smatrao mrtvim. Ali oćeva je radost bila brzo pomućena Stanislavljevom izjavom da se želi oženiti s Esterom. Uzalud ga otac odvraćao od te namjere, predočujući mu, da će time upropastiti karijeru. Napokon mu pokaza Goldscheiderovu prijavu i izjavi, ako se Stanislav u roku od jednog sata ne odreče Estere, da će dati strijeljati Goldscheidera. Nakon mućne i duševne borbe Stanislav je morao odbiti Esteru koja mu je radosno hrlila u susret. Reče joj da je nemože oženiti. Nije joj rekao ni riječi o prijavi, koju je protiv njega Rusima podnio njen otac. Mirno je podnio da ga ona smatra ništarijom, samo da Esteru sačuva njenom ocu. Poručnik Kaminski je održao riječ. - Avala film, 12.12.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

LET OKO SVIJETA Režija: Dr. Willi Wolff Osobe: Ellinor Rox – Ellen Richter; Robrt, njezin brat – Bruno Kastner; William Renard – Reinhold Schunzel; Henry Turner – Anton Pointner; Paul Piguet – Hans Brausewetter; Pakrenos – Max Landa dio I. PARIZ-CEYLON Renard, vlasnik velike tvornice zrakoplova, ukrao je plan male tvornice zrakoplova Rix i najavio let oko svijeta za 20 dana. Tvornica Rix oglasi nato isti let za 13 dana, premda je imala nove, neiskušane motore. Kod pokusne vožnje s Rix motorima nastradaše dva zrakoplova. Robert Rix, vlasnik tvornice, upravljao je jednim motorom i tom zgodom prelomio ruku. Pošto tvrtka Rix poslilje nesreće nije dobila nijednoga pilota za let oko svijeta, odluči Ellinora, sestra Robertova, da će letjeti, a pratit će je jedan njihov mehaničar. Elinora odredi, da će 5. rujna početi let, a 18. se vratiti u Pariz, jer su onda dospjevale mjenice njezina brata, koje su bile založene kod Renarda. Da spase poduzeće svoga brata, osigura Ellinora život na veliku svotu kod Paula Pipueta, agenta osiguravajućega društva Franconia. Međutim najmi Renard u noćnom lokalu Bijela mačka Henry Turnera, koji će smetati Ellinori lijet. Henri Turnera je progonila policija radi umorstva u Kolumbiji, i da se spase, pristane nakon nećkanja na Renardovu ponudu. Na dan uzleta bude ubijen mehaničar, koji je imao pratiti Ellinoru. Uto se prijavi Henry Turner kao poznati pilot Ernest Garrick i preuzme vodstvo zrakoplova. S njima pođe i agent Paul Piguet kao pratilac osiguravajućeg društva. Poslije zračnih nezgoda kroz Genovu, Ciaro, Libijsku pustinju i Suez prispješe u Aden. Ovdje prepozna liječnik karantene stanice u Garricku traženog ubojicu Turnera iz Kolumbije. Ellinora to poriče i tako ga spase. Sad joj Garrick pripovijedi nezgode svoga života i prizna, da je on Turner, i da ga krivo osumnjičiše radi umorstva. Prije tri godine kao ataše u Kolumbiji zaljubio se u ženu Levantinc Pakrenosa. Svage ga je noći vodila k njoj vjerna sluškinja. Pakrenos to dozna i snovaše strašnu osvetu. Pozove ga na igranje karata, prevari i odnese mu cijeli imetak. Da uzmogne platiti kartaške dugove, uzme novaca iz blagajne. Manjak bude opažen i on sramotno otpušten. Jedne ga večeri pozove opet sluškinja k Elizi. Kad stupi u sobu svoje ljubovce, nađe je umorenu. U taj čas uđe Pakrenos i osumnjiči ga kao ubojicu. Pošlo mu je za rukom pobjeći. U Parizu mu uđe policija u trag i Renard ga spase pod tom pogodbom, da ometa lijet. Ellinora mu obeća, da ga neće izdati. Drugi dan stignu u Kolumbiju. Ovdje prepozna u Union klubu Pakrenos Turnera. Na izlazu klubske zgrade uhapsi ih činovnik policije i u autu odveze velikom brzinom iz Kolumbije. Poslije prepoznadu u činovniku Paula Pigueta, koji se poslužio varkom i spasio ih. Policija iz Kolumbije javi na sve strane, da se zrakoplov tvrtke Rix zaplijeni i pilot uhapsi. 6. juna bude zrakoplov bombardovan i oboren na zemlju. dio II. INIDA-AMERIKA-EUROPA Kad su Ellinora i Turner varkom Paula Pigueta pobjegli policiji iz Kolumbije, dobile su sve pogranične stanice nalog, da zaustave Rix zrakoplov i uhvate pilota. 6. juna bude aeroplan srušen, ali ne nađoše u njemu nikoga. Zrakoplovci su silazeći iskočili na krov velikoga hrama Hindu. Paul Piguet, koji je bio preobučen kao činovnik policije, pođe u Madras, da priredi dalnji let. Poslije pretrpljenih nezgoda u hramu i kroz džungle, dođu Ellinora i Turner u Madras, a odavle sve troje preko Bengalskoga mora u Singapore. Tu im bude zrakoplov zaplijenjen, ali se varkom domognu Renard zrakoplova i stignu u Hongkong. Da zamentu trag odoše preodjevni pojedince u Kanton na rijeci Pearl. Putem opet koješta dožive. U Kantonu budu opet progonjeni, odakel se zaputiše preko Japana, baš kad je potres razorio grad Youkahamu. Preletjevši otočje Tihoga Oceana dođu sretno u San Franciskco, a zatim preko vječnog snijega gorja Roky Mountainsa u Preriju. Tu im se pokvari jedno krilo na aeroplanu. Bojeći se, da neće na vrijeme stići u Pariz, jer je željeznička stanica udaljena 200 km., otrgnu i drugo krilo, postave aeroplan na željezničke tračnice i nastave put. Izbjegavši srećno sukobu s vlakom stigoše u New York. Tu se izdade Paul Piguet za Turnera, da zapriječi njegovo uhapšenje. Pigueta poslije pustiše, i prispiju preko Azora u Brest. Tu uhapse Turnera, a u taj čas stigne vijest, da je Turner nevin. Tako stignu na vrijeme u Pariz i budu velikim slavljem od aerokluba primljeni. - 18.11.1925., vidi zbirka Stakić

SEZONA U KAIRU Režija: Reinhold Schunzel. Glazba: Werner Rickard Heymann. Slike: Carl Hoffmann. Produkcija: Gunther Stepenhorst Osobe: Leopold, grof Weidling-Weidling – Gustav Waldau; Stefanija, njegova kćerka – Renata Muller; Elinor Blackwell – Leopoldine Konstantin; Tobby, njen sin – Willy Fritsch; Giacomo Ottaviani – Anton Pointner; Exelenca Ismail paša – Jacob Tiedtke Vječno plavo nebo Egipta sjaji se nad Kairom i obasjava internacionalnu publiku, koja se ovdje zabavlja, penje na piramidu, fotografira i veselo provodi dane. Vesela udovica Elinor Blackwell okružena kavalirima provodi svoje dane. Njen sin Tobby preuzeo je posao od svog oca, ali ga uznemiruje buran život njegove majke. Ona se mora udati. Mlada kontesa Stefanija Weidling-Weidling u istom je položaju. Njen otac, veseli grof udvara svakoj lijepoj ženi, a kraj toga nestaje grofovsko imanje kao snijeg na suncu. Tobby je našao izlaz. Grof se mora oženiti sa njegovom majkom, koja je mlada, lijepa i bogata. Stefanija je razočarana, jer kada je Tobby počeo razlagati svoj svadbeni plan, mislila je da će Tobby nju zaprositi. Konačno pristane Stefanija i na velikoj svečanosti treba da se objave zaruke, ali i roditelji su sa djecom imali isti plan, te stari grof objavi zaruke Stefanije i Tobbya. Tobby je izvan sebe. Ne smije biti škandala, te moli Stefaniju da pristane na svadbu. Poslije mogu se opet razići. Svadba se održaje i oni budu pozvani da provedu prvu bračnu noć u pustinji kod velikog arapskog poglavice. Stefanija ne ide u pustinju. Njihovi roditelji nadju listove od djece i tako doznaju, da su se oni zapravo morali uzeti. Zabrinuti podju za njima u pustinju, gdje ih Arapi dočekaju sa devama kao mladence. Medjutim uspije Tobbyu uvjeriti Stefaniju o svojoj ljubavi, a lijepa Elionor i grof vraćaju se slijedeći dan iz pustinje takodjer kao brčani par. - 15.02.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.

ŽENA SA MILIJUNIMA Pustolovni film u 3 djela. Dio I: HITAC U PARISKOJ OPERI. U glavnoj ulozi: Ellen Richter Osobe: Mahmud Nedif – Eduard v. Winterstein; Anateole Pigeard – Georg Alexander; Leonidas Kleptomanides – Karl Huszar; Stuart Hardington – Anton Pointner; Knez Naburiov – Adolf Klein; Nedifov adjutant – Arthur Bergen; Gospodar Valone – Hermann Picha; konobar – Carl Geppert; služavka – Frieda Richard; učitelj plesa - Karl Harbacher; kneginja Smaragda Naburiov – Ellen Richter Ovaj je film sniman na ekspediciji, koja je vodila preko Verone, Venecije, Trsta, Portoroza, Pirana, Bara, Brindisa, Krfa, Korinta, Atene, Dandanela i Carigrada kroz Bospor do Crnoga mora i preko Varne, Sofije, Beograda, jezera Sarda i Budimpešte natrag u Berlin Sadržaj: Silvestrovo je. U danskoj se operi zabavlja staro i mlado, ružno i lijepo. I gruzinijanska kneginja, Smaragda Naburiov, ovdje je. Ima bijelu periku i kostim pierette. Nemirna je i šiba očima na sve strane. Nekoga traži. Eno, sad ga je zapazila. To je Mahmud Nedif, smrtni neprijetelj njen i njenoga oca. Smaragda, brzo u davnoj smišljenoj odluci, pošla je za Mahmudom i u njegovu ložu. I tad … Prasak. Hitac je Mahmuda pogodio u prsa i on se srušio polumrtav. Smaragda je pobjegla u englesko poslaništvo, gdje ju je sakrio njen davni prijatelj Stuart Hardington. On se baš spremao, da otpremi transport zlata preko granice, pa je predložio Smaragdi, da podje s njim, jer će se tako spasiti od progona. Anatole Pigeard, navodno nadareni neki inženjer, ispričao je medjutim Hardingtonu o svom poznanstvu sa Smaragdom. Jedan pariski konzorcij poslao je Pigearda u Gruziniji sa zadaćom, da pronadje vrelo petroleja. U ono je doba bio Mahmud Nedif, guvernerom Dagestana, a u Smaragdinog oca zaprosio je njenu ruku, što je ovaj odbio. Smaragda ga takodjer nije voljela. Da se osveti, oduzeo je Nedif Smaragdinom ocu zemljište, koje je u sebi sadržavalo petroleja, a kad mu je Pigeard pisao, da je od petrolejskog konzorcija, koji se u Parisu utemeljio, sakupio 10 milijona franaka, pohitio je u Paris i u hotelu odsjeo pod krivim imenom Na plesu ga je opazila Smaragda i pucala u nj. Sad je Hardington znao, zašto je Smaragda zamolila njega, da je sakrije. On joj je obećao pomoć, a i Pigeard se stavio u službu lijepe Gruzijanke. Oni su sve troje odputovali u vagonu, u kojem je bilo zlato. Kleptomanides, član družbe Mahmud Nedif & Co., ukrao je zlato, a krivnja je pala na Hardingtona i Smaragdu. U Valoni su za njima odredili svestranu potragu. - prikazano u Balkan kinu 03.01.1924. Dio II: KNEZ BEZ ZEMLJE Osobe: Mahmud Nedif – Eduard v. Winterstein; Anatole Pigeard – Georg Alexander; Leonidas Kleptomaides – Karl Huszar; Stuart Hardington – Anton Pointner; Knez Naburiov – Afolf Klein; Nedifov adjutant - Arthur Bergen; starješina Valone – Hermann Picha; starješina Antivara – Georg Baselt; Dagestanski šah – Leonhard Haskel; knez Selim – Hugo Flink; poručnik Erdoffy, njegov adjutant – Muchsin Bey Ertogroul; Arhimandrit – Max Laurence; Vali Dagestana – Mac Kronert; prvi dioničar – Henry Bender; drugi dioničar – Karl Geppert; Princesa Smaragda Naboriov – Ellen Richter Originalne snimke iz Venecije, Portoroza, Krfa, Korinta, Dardanela, Carigrada i iz luka Crnoga mora Sadržaj: Dok su u Parisu alarmirali svi organi za javnu sigurnost, da čim prije podju u potjeru za princesom Smaragdom, dotle je dagestanski nasljednik prijestolja, princ Selim, uživao u Budimpešti sve slasti i lasti raja zemaljskog. Napokon se ipak morao oprostiti od sviju svojih ljubavnica iprijatelja i krenuti kući. Sudbina je htjela, te se na ladji sreo sa Smaragdom i Hardingtonom. Smaragda se izdavala za plesačicu, samo da kneza ulovi u svoju mrežu. Hardington i Smaragda svladali su kneza i odveli ga za taoca na osamljen otok. Smaragda je zasnovala lukav plan. Ona se obukla u kneževu uniformu i pošla u Dagestan i izdajući se za princa Selima, samo da oslobodi svoga oca, koji je još uvijek čamio u tamnici. Ta joj varka nije uspjela, jer ju je u najsudbonosnijem času prepoznao Mahmud Nedif i raskrinkao ju, te bacio u zatvor. Princu Selimu je medjutim uspjelo pisati kući i javiti o čemu se zapravo radi. Sad je Mahmud Nedif došao na famoznu ideju, da se naime sam proglasi nasljednikom dagestanskog prijestolja. On je mirne duše prepustio kneza Selima njegovomu usudu. - prikazano u Balkan kinu 06.01.1924. Dio III: CARIGRAD – PARIS Osobe: Mahmud Nedif – Eduard v. Winterstein; Anatole Pigeard – Georg Alexander; Leonidas Kleptomanides – Karl Huszar; Stuard Hardington – Anton Pointner; Knez Naburior – Afolf Klein; Nedifod Adjutant – Artur Bergen; Dagenstanski šah – Leonard Haske; knez Selim – Hugo Flink; krotitelj zvjeradi – Hermann Picha; učitelj plesa – Karl Harbacher – princesa Smaragda Naburior – Ellen Richter Sadržaj: Princesa Smaraga, koju je Mahmud Nedif osudio na smrt, oslobodila se i utekla. Na brodu je zatekla Kleptomanidesa, koji je ukrao onih 10 milijuna. Sad je započela hajka. Kleptomanides je naime stalno držao, da je Smaragda već odavna u grobu. Da se spasi, obećao je, da će za nju raditi. Pigeard je takodjer bio privržen Smaragdi. Princu Selimu pak ispričala je Smaragda svoju povijest, a on joj je sve oprostio i pohitio kući, da svrgne s prijestolja Mahmuda Nedifa i pomogne Smaragdi osloboditi sve njene uapšene prijatelje. Medjutim su Pigeard i Kleptomanides vlastitom krivnjom dospjeli u zatvor, a Hardingtona je uhvatio Nedif i osudio na smrt. Princ Selim je u zadnji čas spriječio izručenje osude. Vidjevši, da je igru doigrao, Mahmud Nedif se sam ustrijelio. Tako je nestao začetnik sviju zločina. Hardington i Smaragda našli su se opet u Parisu, ali onda već kao sretni zaručnici. - prikazano u Balkan kinu 09.01.1924. - vidi zbirka Stakić

ŽRTVA LJUBAVI (VORSTADTVARIETE) Režija: W. Hochbaum. Glazba: Anton Prof. Produkcija Styria, Wien Osobe: Mizzi Ebeseder – Luise Ullrich; Josef Kernthaler – M. Wiemann; Sophie Weidling – Olly Gebauer; Franz Ebeseder – Oskar Sima; Otac Kernthaler – Hans Moser; Poručnik Hofelmayer – Anton Pointner, Rudolf Carl, Fritz Imhoff, O. Hartmann Sudbina mlade djevojke iz puka, koja se bori svom snagom protiv predrasuda svoje sredine, a za pravo na ljubav. Brat, koji prodaje svoju vlastitu sestru. - 01.08.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.