Petar Lorini (Sali, 30.04.1850. – Beograd, 17.07.1921.), hrvatski ribarstveni stručnjak i prosvjetitelj. Jedan je od potomaka brojne dijaspore grada Bergama u Dalmaciji. Obitelj se u 16. st. doselila u Zadar, a polovicom 17. u Sali na Dugom otoku. Dana 30. travnja 1850. godine u Salima se rodio Petar Lorini od majke Antice Taraboća iz Lošinja i oca Trifuna. Pohađao je preparandiju u Dubrovniku koja je školovala mlade učitelje u hrvatskom duhu. Prvo radno mjesto učitelja dobio je 1868. u Glavnoj školi u Korčuli, a već sljedeće godine postao je upravitelj iste (maestro dirigente). Godine 1870. imenovan je za pomoćnog učitelja (magistero) i privremenog učitelja (maestro provisorio) u Glavnoj školi u Kotoru. Tri godine kasnije promaknut je za učitelja II klase. Za svoj rad u toj školi dobio je pohvale pokrajinskog inpektora za školstvo i zahvale Školskog vijeća Kotora. Godine 1872. oženio se s Elisavom Papucia iz Splita. Iza njegove smrti ostale su žive dvije njegove kćeri Antica i Marica.
Saznajte više