Rezultati pretrage

Ivan Pulišić (02.05.1875. - 29.12.1962.), svećenik. Rodio se na otoku Olibu 2. svibnja 1875. godine. Ondje je završio osnovnu školu nakon koje odlazi u sjemenište Zmajević u Zadar gdje pohađa Nadbiskupsku gimnaziju i studij teologije. Zaređen je za svećenika 5. studenoga 1899. kao četvrta generacija svećenika iz iste obitelji. Njegova prva župa bila je Vir 1900. godine. Te godine imenovan je katehetom na Hrvatskoj gimnaziji u Zadru gdje radi do 1921. godine. Sa svojim stricem nadbiskupom Vinkom Pulišićem, 1922. povukao se u rodni Olib. U Olibu je bio župnik od 1922. do 1927. kada je umirovljen. Za vrijeme mirovine pomaže okolne župnike u radu koji se najviše odvijao u crkvi, školi i kod bolesnika. Uz ostalo je bio i marni sakupljač narodnog blaga, starina i bilježio riječi i izreke olibskog govora. Za njegov revni rad i službu bio je imenovan tajnim komornikom Svetog Oca pape.

Vinko Pulišić (22.01.1853. - 06.02.1936.), nadbiskup. Rođen u Olibu gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju i teologiju završio je u Zadru. Za svećenika je zaređen 5. prosinca 1875. godine. Bio je vrlo kratko dušobrižnik Maloga Iža, a zatim odlazi u Beč na usavršavanje i postiže doktorat iz teologije. U Zadru je obavljao razne važne službe: bio je kateheta na gimnaziji i učiteljskoj školi, tajnik nadbiskupske kurije i drugo. Godine 1889. imenovan je za profesora u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru. Papa Pio X. imenovao ga je 9. studenoga 1903. šibenskim biskupom. Za biskupa je posvećen 31. siječnja 1904. u Rimu u crkvi sv. Jeronima. Mons. Vinko Pulišić bio je 6 godina šibenski biskup. Kao šibenski biskup neko je vrijeme bio i administrator Zadarske nadbiskupije. Zadarskim nadbiskupom i dalmatinskim metropolitom imenovan je 16. lipnja 1910., a ustoličen 30. listopada 1910. u katedrali sv. Stošije. Njegovo djelovanje u nadbiskupiji umnogome je uvjetovano ratnim prilikama u vrijeme Prvog svjetskog rata i talijanskom okupacijom Zadra i Dalmacije 1918. te talijanskom upravom nakon Rapalskog ugovora 1920. godine. U takvim okolnostima Pulišić je već 1919. godine tražio razrješenje službe zadarskog nadbiskupa i dalmatinskog metropolita. Smatrao je da će Sveta Stolica bez njega, kao Hrvata i zadarskog nadbiskupa u talijanskom Zadru lakše riješiti novonastale probleme crkvene administracije u Dalmaciji nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja novih država. Nije mogao podnijeti neizbježno komadanje (smembramento) Zadarske nadbiskupije. Nakon ponovljenih zahtjeva za ostavkom, papa je primio njegovu odreku 8. kolovoza 1921. godine. U ljeto 1922. godine kao umirovljeni nadbiskup zadarski preselio se na rodni Olib. Prije odlaska na Olib bio je imenovan naslovnim nadbiskupom Cezareje u Kapadociji. U mirovini se prihvatio publicističkog rada te je objavio nekoliko knjiga. Godine 1926. i 1928. ukoričio je svoje homilije i pastirska pisma na hrvatskom i talijanskom jeziku (Lettere pastorali, omeliee parenesi, Zadar, 1928.).