Rezultati pretrage

Diana Budisavljević (Innsbruck, 15.01.1891. - Innsbruck, 20.08.1978.), humanitarka, nezavisna socijalna aktivistica. Osnovnu i srednju školu završila u Innsbrucku. Godine 1917. udala se za dr. Julija Budisavljevića koji je po završetku studija medicine u Innsbrucku, radio u tamošnjoj kirurškoj klinici. Nakon što joj je suprug bio imenovan profesorom kirurgije na Medicinskom fakultetu preselila u Zagreb (1919.). Saznavši za stradanja pravoslavnih žena i djece u logoru Lobor-grad, zajedno s većim brojem suradnika, organizirala je i pružala pomoć (u prvom redu djeci) sve do kraja rata. Akcija pomoći vođena je pod imenom "Akcija Diane Budisavljević". Najvažnije činjenice o radu Akcije bilježila je u svom dnevniku čiji je sadržaj sredila neposredno nakon završetka rata. Od 1972. do kraja života ponovno je živjela u Innsbrucku.

Zvonimir Freudenreich (09.11.1865. - 03.03.1906.), tenor i glumac. Sin Josipa ml., glumca, kazališnog redatelja i dramatičara i glumice i operne subrete Karoline Norveg. Povremeno je, još u dječačkoj dobi, nastupao s braćom, na priredbama, pa i u obiteljsko-promotivnim predstavama na zagrebačkoj pozornici. Potom učio u Karlovcu trgovački i kasnije slastičarski obrt. Godine 1882. počinje učiti pjevanje u glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Godine 1884. služi vojni rok u Trebinju, a od 1885. angažiran je u HNK u Zagrebu, gdje najprije pjeva u opernom zboru i nastupa u manjim ulogama, a od 1887. počinje dobivati veće uloge u operi, opereti i drami. Nakon što je 1889. ukinuta opera, odlazi u osječko njemačko kazalište, a potom u bečki Karlstheater, odakle se povremeno vraća u Zagreb da bi sudjelovao u opernim sezonama koje organiziraju I. Hreljanović i N. Faller, 1891., 1893. i 1894. Uspostavom stalne opere, od 1894. dobiva ponovo angažman u HNK ostavši u ansamblu do 1898., kada odlazi u austrijska i njemačka kazališta (Aachen, Innsbruck, Wiener Neustadt, Strasbourg), gdje je kao operetni tenor polučio velike uspjehe. No i u tom razdoblju dolazio je na gostovanja u zagrebačko kazalište, a od 1903. ponovo je stalni član.

Stanislav Župić (Bregi kraj Koprivnice, 1897. - Zagreb, 16.04.1973.), psihijatar. Medicinu studirao u Innsbrucku, Beču i Pragu. Osim psihijatrije, specijalizirao i oftalmologiju s kojom se bavio od 1924. do 1932. U psihijatrijskoj bolnici Vrapče radio od 1932. do umirovljenja 1962. Sređujući muzejski materijal i aktivno participirajući na stručnim sastancima, u bolnici u Vrapču ostao je aktivan sve do smrti. Od 1940. do 10. travnja 1941., kada je ravnateljem imenovan dr. Vladimir Franković, bio je vršitelj dužnosti ravnatelja Bolnice. Bavio se i forenzičkom psihijatrijom, a pisao je i patografije hrvatskih književnika umrlih u bolnici, te literarne kritike.