Rezultati pretrage

Katalin Ladik (25.10.1942.), mađarska pjesnikinja, umjetnica i glumica. Rođena je u Mađarskoj, a posljednjih 20 godina živjela je i radila naizmjenično u Novom Sadu, Budimpešti i na otoku Hvaru.

Šime Ljubić (Stari Grad na Hvaru, 24.05.1822. – Stari Grad na Hvaru, 19.10.1896.), hrvatski svećenik, povjesničar i arheolog. Teologiju je studirao u Zadru, za svećenika je zaređen 1847. godine. Kratko je službovao u rodnome Starom Gradu i manjim mjestima Hvara i Brača. Godine 1855. polazi u Beč gdje je studirao povijest i slavistiku. Na njegov dalji rad, posebno izdanja povijesnih izvora, utjecao je njegov profesor Theodor Sickel, poznati stručnjak za diplomatiku. Nakon povratka iz Beča 1857. postaje profesorom na splitskoj gimnaziji. U razdoblju od 1858. do 1863. godine bio je kustos Arheološkog muzeja u Splitu, a od 1871. do 1892. ravnatelj Narodnog muzeja u Zagrebu. Od 1867. je član novoosnovane Jugoslavenske akademije. Bečka vlada (ministar Aleksandar Bach) ga je angažirala za rad u mletačkim arhivima posebno da istraži turska prava prava na Klek i Sutorinu što je trebalo utjecati na austrijsku politiku prema Turskoj. Bio je svestran u svome radu te je napisao i Ogledalo književne povjesti jugoslavenske, 1864. i 1869., Pregled povjesti hrvatske, 1864. Za svoga boravka u Mletcima istraživao je izvore za povijest odnosa južnih Slavena i Mletačke republike koje je poslije objavio pod naslovom Listine o odnošajih između južnog Slavenstva i Mletačke republike I-X (1868–91.); Commisiones et relationes Venetae, I-III (1876–80.). Objavio je i Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae et civitatis et insulae Lesinae (1882–83.). Napisao je niz radova o odnosima Dubrovnika i Venecije, o Markantunu Dominisu, o Peru Hektoroviću te vrijednu numizmatičku studiju Opis jugoslavenskih novaca (1875). Pridonio je razvoju Arheološkoga muzeja u Zagebu, Osnivač je Hrvatskog arheološkog društva, a od 1879. do 1892. osnovao je i uređivao Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga društva, u kojemu je objavio radove s područja prehistorije i klasične arheologije. Važna su i njegova dva sveska muzejskih inventara: Popis arkeologičkoga odjela Narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu, I, 1889. (egipatska i prehistorijska zbirka) i II, 1890. numizmatička zbirka. Njegove rasprave, a posebno zbirke povijesnih vrela, temeljna su djela hrvatske povijesti pa ga se drži jednim od začetnika moderne hrvatske historiografije.

Kuzma Vučetić (Hvar, 05.03.1864. – Stari Grad, 04.04.1948.), svećenik i povjesničar. Polazio je osnovnu školu u Hvaru, gdje je privatno kod svećenika učio i niže razrede gimnazije koje je zatim polagao u Splitu. U splitskoj Carsko-kraljevskoj gimnaziji pohađao je zadnja tri razreda nakon čega u Zadru završava bogosloviju i tečaj pedagogije. Tečaj katehetike pohađao je u Splitu. Zaređen je za svećenika 1888. od dubrovačkog biskupa Vodopića, a mladu misu je rekao u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi. Iste godine postao je "nadpopovski" pomoćnik supetarskog župnika Luke Papafave, kasnijeg hvarskog biskupa. U Supetru je ostao do 1892. kada je imenovan koralnim vikarom i kapelanom u Hvaru. Godine 1908. premješten je u Nerežišće za upravitelja župe. Tu je 1912. godine izabran za "natpopa" gdje je ostao do umirovljenja 1931. godine. Kao umirovljenik odlazi u Split, gdje pomaže pri Katedrali, a živi kod nećaka. Zatim odlazi u Stari Gad, gdje je umro 1948. godine.