Obitelj Marić zasigurno je postojala i prije, međutim, njihova pisana povijest počinje molbom Matije Marića starijeg kralju Leopoldu da uzdigne njega i njegovu braću Jurja i Franju (koji je u to vrijeme bio župnik u Bednji) u plemićki stalež, što je kralj Leopold iste godine i učinio i izdao im grbovnicu (HR-DAVŽ-1118. Zbirka grbovnica, br. 4), a hrvatski Sabor potvrdio. Matija Marić bio je plemićki sudac Županije Varaždinske, a također i sudac Slobodnog i kraljevskog grada Varaždina. Posjedovao je imanje Pavlovec kod Pregrade koje je dobio od obitelji Ratkay i imanje Vratno, što ga je dio dobio u miraz, a dio otkupio. Bio je oženjen barunicom Katarinom Horvat, kćerkom Jurja Horvata i Ane Suzane Kovačić ili Fričević, s kojom je imao sedmoro djece - sinove Matiju, Mihaela i Pavla Antonija (koji je postao prior pavlinskoga samostana u Olimju) te kćeri Helenu, Katarinu, Magdalenu i Anu. Matija stariji je umro 1704., a Katarina poslije 1713. Matija mlađi oženio se Anom Barbarom Ladany, kćerkom Ladislava Ladanyja, upravitelja imanja obitelji Drašković, i Katarine Vagić negdje oko 1710. Imali su samo jedno dijete - sina Ladislava. Matija Marić mlađi umro je 22.03.1742., a Ana Barbara negdje između 1765. i 1767. Ladislav Marić oženio se 1744. s Terezom Czindery, kćerkom podbana Jurja Czinderyja, koja je umrla nakon 10 godina braka. Imali su sina Ludovika i kćer Anu Mariju, koja se udala prvo za Tomu Schitaroczyja, a zatim za Pavla Kaloczyja s kojim je imala sina Pavla. Ludovik je bio najistaknutiji član obitelji. Školovao se na Političko-kameralnom studiju u Varaždinu. Bio je bilježnik i zamjenik dožupana Varaždinske županije te podžupan Križevačke županije. 1795. imenovan je za visokog ravnatelja škola Zagrebačkog okruga. Također je bio kraljevski vijećnik i član lože slobodnih zidara u Varaždinu. Oženio se barunicom Barbarom Jelačić Buzinski koja mu je u miraz donijela dijelove obiteljskih imanja Čanjevo, Raven i Čapovec u u tadašnjoj Križevačkoj županiji.
Saznajte više