Rezultati pretrage

BORBA ZA LJUBAV I PRIJESTO Osobe: Amandeo Torello – Emil Fenyo; Marion Fenella – Hermann Pfanz; Mara, kći mu – Ila Loth; Isa de Palona – Elisabeth Kurty; Princesa Dianora – Erica van Draaz; Luigo – Joseph Karma; Ravnatelj cirkusa – Richard Manz; Sestra nadstojnica – Toni Wittels Na ulici se zbio atentat. Sa sviju strana nagrnuo svijet. Mnoštvo se okupilo oko kočije, na koju je netko bacio bombu. Cirkuski jahač Torello stajao je ondje medju prvim znatiželjnicima. Ali njega okriviše zbog atentata, a Luigo, pravi zločinac, umače. Prošlo je nekoliko mjeseci. Luigo je u nekom okršaju bio ranjen i jedva se dovukao do jednoga samostana, koji je tiho ležao kraj divnog jezera, nedaleko grada, gdje je u tamnici još uvijek čamio Torello. Časne sestre ga prijazno primile i njegovale. U istom je samostanu živjela Mara Fenella, napadno lijepa djevojka, gojenica. Nitko nije znao, što joj je otac. Po njegovom izgledu moglo se zaključivati, da je bogat, a i po darovima, koje je donosio u samostan kolegicama svoje kćeri. Medjutim se približio dan Torellovog smaknuća. Istoga dana, rano u jutro, u samostanu se uzrujali duhovi. Luigi je naime priznao na smrtnoj postelji, da je on počinio atentat i da će Torella, nedužnoga, pogubiti. Hrabra Mara Fenella s kolegicom Isom pobrza na kolima u grad, da spasi nedužno osudjenoga. Obje djevojke stigoše baš u čas, kad se osuda imala izvršiti. U taj tren okrene krvnik s mačem u ruci svoje lice spram djevojaka i Mara Fenella u njemu upozna svoga oca. Njezina prijateljica izda u samostanu ovu strašnu tajnu. Medjutim su cirkuskog jahača Torella otpustili iz tamnice. Pošto je on još uvijek bio politički sumnjiv, izagnaše ga. On je osjećao veliku zahvalnost spram lijepe Mare, kojoj je imao da zahvali život. Stoga je pozvao nju i oca joj, koji je napustio svoje strašno zvanje, da podju s njime u cirkus. U cirkusu nadjoše sve troje svoj svakidanji hljebac. Upravitelj cirkusa dodijavao je lijepoj djevojci, no Torello ju je svagda zaštićivao. Fenellina bolest medjutim krenula je na gore i on je za jedne scene u cirkusu tragično svršio. Tad je došao dan, kad je knez one zemlje umro. Njegov je prethodnik, vlastiti mu brat, za jedne revolucije bio umoren, a njegovo dijete odvedeno u neki cirkus, samo da ga ne ugrabi protivnička stranka. Sad su tražili toga dječaka, koji je bio pravi nasljednik kneževog prijestolja. Taj je dječak bio cirkuski jahač Torello. On je preuzeo vladu. Oko njega i njegovog prijestolja plele se intringue. Mlada kneginja Dianora htjela je Torella predobiti za sebe, da dodje na prijesto. Ali knez je ostao vjeran svojoj ljubljenoj Mari, imenovao je groficom i doveo u svoj dvorac u blizini glavnog grada. Da Dianori pomrsi račune, vjenčao se knez s Marom i predstavio je svemu dvorjanstvu kao kneginju i ženu. Prigodom predstavljanja dogodila se strašna scena i svi su prisutni saznali, da je Mara Fenella krvnikova kći. Pa ipak. Ovoj plemenitoj ženi dosudio je Bog veliku sreću. Ona i Torello podijelili su u teškoj borbi za ljubav i prijesto. - 27.04.1923., vidi zbirka Stakić

PUT DO SVIJETLA Osobe: Grof Waldburg – Emil Fenyo; Grofica Waldburg – Berta Reuscher; Ruža – Hanni Reinwald; Šumar Moralt – Fritz Greiner; Njegova žena – Ilona pl. Mattysovszky; Rudolf – Ernst Ruckert; Barun Greifeneck – Otto Streckel; Eva Plant – Carla Wagner; Profesor Lossen – Georg Henrich; Dora – Toni Wittels U svom raskošnom dvoru, koji se uzdigao na ponosnoj visočini, živio je grof Waldburg sa ženom, koja mu je darovala slatku malu djevojčicu. Grof je to dijete silno volio i nazvao ga "svojim najmilijim blagom na svijetu". Ali on je imao još "blaga" na svijetu. Strast ga je vukla k šumarevoj ženi, gospođi Moralt, kojoj je nekoć, dok je još bila djevojkom, udvarao. Ona ga je odbijala. No njegova strast nije popuštala. I kad se, grofovom krivnjom, ubio poštenjačina šumar, navalio je on na ženu silnim prošnjama, da popusti. A ona je bila čvrsa. Uzdala se u Boga i svoju vlastitu snagu i jednom za uvijek odbila grofa. S malim sinčićem Rudolfom preselila se u grad i borila se s bijedom i oskudicom. Od toga je vremena prošlo mnogo godina. Rudolf je svršio nauke i postao asistentom glasovitoga liječnika za oči profeora Lossena. I grofova kćerkica Ruža, njegovo najmilije blago, razvila se u prekrasnu mladu djevojku. Ona je sve saznala o svome ocu i dnevno polazila na šumarev grob, da na nj položi svježeg cvijeća. Vraćajući se jedne večeri kasno od bolesnika, Ruža je nespretno pala i ozlijedila oči. U klinici profesora Lossena konstatirali su neizlječivu sljepoću. Mladoga Rudolfa silno je zainteresirala lijepa djevojka, koju je već napolak ljubio i on je dan i noć radio, da izumi jedan lijek, kojim bi joj mogao pomoći. To mu je i uspjelo. I usprkos tomu, što je znao, da je grof kriv smrti njegovog oca, Rudolf mu je sve oprostio i uzeo Ružu za ženu. - Balkan kino, 30.03.1924., vidi zbirka Stakić

SLIKAREV MODEL Osobe: Yvonne – Grete Hollmann; Roger Duvin – Heinz Rolf Munz; Marcel – Paul Morgan; Jeanette – Lilly Lohrer; Francois – Hermann Pfanz; Madame Granier – Toni Wittels; Perrin – Ferdinand Martini Yvonne, vesela pariska gospođica, upoznala se sa slikarom Rogerom Duvinojm. On ju je zamolio, da mu sjedi za model. Yvonne je zapravo bila kabaretna plesačica, ali to Rogeru nije kazala, već mu je dala naslutiti, da je dama iz najboljih krugova. Laga je da se zove Florence Granier, a otac da joj je zastupnik komore. Yvonne je krišom dolazila k Rogeru, koji ju je portraitirao. Jednoga dana nahrupila je na vrata mala crnokosa Jeanette, Rogerova kolegic. Ona je poznavala Yvonne, kabaretnu plesačicu i bila s njome dobra. Kod Rogera je vidjela njezin portrait i neprestano mu dokazivala, da to nije nikakva dama iz najboljih krugova imenom Granier, već obična kabaretna diva. Yvonne nije mogla dugo da se krije od Jeanette, pa je konačno počela da igra dvije uloge. Noću bi se u kabatetu sastajala s Rgoerom, Jeanettom i ostalim društvom, a po danu bi se oblačila u solidnu odjeću i polazila k Rogeru ko tobožnja Florence Granier. Roger je ljubio Florencu a da nije znao, da je to ujedno i Yvonne. Roger je marljivo radio i crtao, a sve je njegove slike kupovala Yvonne po svojem posredniku Perinu, trgovcu umjetninama. Yvonin pak portrait prodao je Roger akademiji. On je također priredio izložbu slika, prodao nekoliko svojih lijepih stvari i domogao se novaca. Međutim je Jeanetta našla kod Yvonne Rogerove slike, koje je ova prije pokupovala. Ona je time htjela raskrinkati Yvonnnu i rastaviti je s Rogerom, jer je sama u nj bila zaljubljena. No stvar sa Yvonnom i Rogerom svršila se upravo protivno od onoga, što je ona očekivala. Roger se naime zaručio s Yvonnom. - Balkan kino, 18.06.1923., vidi zbirka Stakić

ŽRTVA LJUBAVI Elegantna društvena drama u 6 činova. Osobe: Pierre Ossot – Alfons Fryland; Ninon, njegova sestra – Charlotte Kruger; Pierrova majka – Toni Wittels; Norine Ballot – Lucie Doraine; Salvat, šef modne kuće – Hermann Pfanz; Elodie, njegova kći – Margarete Schlegel; Tilback, crtač – Rudolf Lettinger Sadržaj: Pierre Ossot je izašao iz tamnice, tamo ga je dovela njegova lakoumnost. Lutajući gradom, tražeći posla, ogladnio je. Smilovala mu se Norine, mlada dama, direktorica modne kuće Salvat. Pierre je kod kuće imao majku, koja je oslijepila. Liječnik je izjavio, da bi ju jedino operacija mogla spasiti od posvemašnjeg gubitka vida. Svoju žalost za majkom, kojoj je jedina potpora bila Pierrova sestra, ispričao je Pierre i Norini i kako je ova imala dobro srce, namjestila je Pierra u modnoj kući Salvat. Norina je Pierra strastveno zavoljela, a ovaj joj uzvraćao ljubav. Norina je za njega mnogo toga žrtvovala i zabacila crtača Tilbacka, koji je bio spreman iscijediti iz sebe posljednju kap krvi za nju. Čim sePierre malko zapomogao, već mu se vratila prijašnja lakoumnost. Majku nije potpomagao motivirajući to time, da mu treba mnogo novaca za živjeti. Napokon je dotjerao tako daleko, da je Noriunu prisilio, neka ukrade Tilbacku crteže, da ih on proda Salvatovom konkurentu. Poslije nekoliko ovakvih eksperimenata bio je Tilback otpušten, jer je Salvat mislio, da on sam svoje crteže dvaput prodaje. Tilbackovo mjesto dobio je Pierre, jer se Salvatova kći, Elodie, u njega smrtno zaljubila. Naskoro je Pierre postao šefom kuće Salvat i odbacio Norinu. Ona se iz zdvojnosti bacila pod auto vojvode Menghena, čija je kasnije postala ljubovca. Piere je, obuzet žarkim osjećajem spram Elodie, ovoj ipričao svu svoju prošlost, a ona mu je sve oprostila, pod uvjetom da se pokaje i pred Tilbackom. Izmedju Tilbacka i Pierra došlo je do borbe na noževe. Tilback je pao. Piere se sakrio kod Norine, no ipak ga je policija našla i morao je kaznu odsjediti. Elodie je umrla, ali je još na smrtnoj postelji stavila Norininu ruku u ruku Pierra i tako ih zauvijek izmirila i združila. - prikazano u Balkan kinu 17.11.1923. - vidi zbirka Stakić