Rezultati pretrage

DVA SRETNA DANA (ZWEI GLUCKLICHE TAGE Vesela tonfilmska opereta od Kadelburga. Režija: Rudolf Walter-Fein. Glazba: Bert Reisfeld U glavnim ulogama: Paul Horbirger, Claire Rommer, Senta Soneland, Paul Morgan, Jacob Tiedtke, Ida Wust Friedrich misli, da je najsretniji čovjek, jer napušta zajedno sa ženom i kćerkom grad, koji mu je postao nepodnosiv. Glavni razlog selidbi Friedricha na ladanje bio je restaurater Freisinger u čijem lokalu je glazba cijele noći svirala najnovije šlagere, radi kojih stari Friedrich nije mogao spavati. Ali njegov odlazak iz grada požurio je još više Freisingerov sin, koji se je tek povratio iz Amerike, te je imao toliko drzovitosti, da je počeo udvarati njegovoj kćeri Elsi. I na ladanju se Friedrich u svojim očekivanju prevario, jer ondje ništa nije u redu. U vili vladaju mačke, koje njeni stanovnici drže za provalnike, tako da je jedna noć nemirnija od druge. Da "sreća" u vili bude još potpunija dolazi u goste i tetka Otilija, koja uopće više ne kani napustiti vilu. Jedina, koja se na ladanju osjeća ugodno je Else, jer je Pepi Freisinger došao za njom, te ju dnevno provodi motornim čamcem po jezeru. Kada to Friedrich primjećuje, zabranjuje kćerki daljnje sastajanje sa sinom svog starog neprijatelja, kojemu zatvara i vrata pred nosom, kada se usuđuje zaprositi ruku Else. Život u vili postaje sve neugodniji, jer je u njoj počela da vlada tetka Otilija, a stari Freisinger je kupio zemljište do vile, da na njemu sagradi restaurant. Na kraju je vila na prodaju, a kao kupac vile pojavio se Pepi Freisinger, koji svojim sigurnim nastupom dobiva i Elsu za ženu. - Avala film, 30.12.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

GRIJESI MLADE ŽENE po romanu od Sven Elvestada. Osobe: Robert Nelson – Alfred Gerasch; Profesor Claasen – Erich-Kaiser-Titz; Lizzie Claasen, njegova žena – Gina Relly; Konzul Spade – Jacob Tiedtke; Barun Gourmont – Alfred Haase; Absbjorn Krag – Arnold Korff Profesor Claasen, izumitelj, povratio se sa svojom krasnom ženom i kćerkicom iz inozemstva kući. Tu je htio, da njegova vlada financira njegov izum. Nu vlada mu nije mnogo vjerovala. Profesor je zapao u novčane neprilike. Gospođa Claasen zamolila je konzula Spade, da im on posudi novaca, no ovaj ju je odbio, pozvavši je ipak na jednu večernju zabavu. Tom prilikom sretne gospođa Claasen svoga nekadanjeg ljubavnika. I dok je društvo uživalo u zabavi na ledu, Lizzie se branila od izljeva ljubavi, koji su bivali sve žešći i žešći. Međutim se ta svečanost kod konzula Spade svršila nesretno. Ustanovljena je krađa od 50.000 kruna u zlatu. Detektiv Krag poveo je istragu. Kradljivac je prodro u villu pomoću motke na villi, na kojoj je visila zastava. Na licu mjesta nađeno je jedno dugme od manšeta. Kad je detektiv toga dana pošao na počinak, provalio je k njemu Robert Nelson, bivši ljubavnik gospođe Claase i zahtjevao da mu izruči dugme. No Krag ga je nadmudrio i uapsio. Taj čas je stupila u detektivsku kuću Luzzie Claasen. Došlo je do strašne upadice. Krag je opazio, da je u ovu stvar upletena ljubavna pripovijest. Detektivu je pošlo za rukom ustanoviti, da je Nelson počinjao mnogobrojne krađe, a to sve zbog toga, da Lizzienom mužu omogući nesmetani rad na izumu. Došlo je do sudbene rasrprave. U zadnji čas je Nelson otkrio komplot, zasnovan protiv Claasena, ali je podlegao ubojitom tanetu jednog zločinca. Umirući pružio je Claasenu ruku, a Lizzie i Claasen se izmirili. - Balkan kino, 10.09.1923., vidi zbirka Stakić

U srijedu 9. studena 1938. prikazuje muzičku komediju HUMORESKA Režija: Erich Engels U glavnim ulogama: Herman Thimig, Hilde Kruger, Hans Richter, Jakob Tiedke Herman Thimig u dvostrukoj ulozi kao plahi kompozitor i opasni provalnik. - vidi zbirka prospekti do 1945.

PLAMEN Režija: Ernst Lubitsch Osobe: Yvette – Pola Negri; Louise – Hilda Werner; Mme Vasayl – Frieda Richard; Adolphe Leduc – Hermann Thimig; Majka – Genny Marba; Gaton – Alfred Abel; debeli gospodin – Jacob Tiedtke; Elegantni gospodin – Ferdinand v. Alten; žurnalist – Max Adalbert U Parizu, godine 1860. Grizeta Yvette stanuje sa svojom prijateljicom Lujzom kod neke stare sebične žene, koja ih tjera, da štoviše zarade. Yvette se u nekom cafe chantanu srela s mladim kavalirom Gatonom i obećala mu sastanak, ali upravo kad je polazila k njemu, upoznala se pukim slučajem s mladim, bezazlenim i idelanim kompozitorom Adolfom Leducom te ga ubrzo zavoljela iskrenom i nesebičnom ljubavi a i on je za nju plamtio svim srcem i dušom. Yvette je isprva tajila Adolfu svoju prošlost, ali se nađoše drugi dobri ljudi, koji su mu je naskoro otkrili. Adolf je bio sav očajan, ali ljubav prema Yvetti bila je tako duboko usađena u njegovom srcu, da je se više nije mogao odreći, premda ga jemnogo od nje odvraćao Gaston, koji je bio Adolfov prijatelj, i premda je bila teško ožalošćena dobra Adolfova majčica, kojoj je on bio jedina sreća na svijetu. Yvette se napokon morala preseliti k Adolfu i tamo živjeti kao u nekom samostanu. Nikud nije smjela izlaziti i ni s kim govoriti, ali ona je to svoje sužanjstvo rado podnosila, jer je silno ljubila Adolfa. Adolf je komponovao simfoniju, koja se imala javno izvoditi. Yvette je živo željela, da i ona pođe na koncert, ali Adolf joj nije dao, jer se nije htio s njom javno pokazivati. Sad je Yvette s teškim bolom u srcu razabrala, da je se Adolf pred svijetom stidi, no kad je Adolf s Gastonom i s majkom otišao na koncert, pohitla je i ona tamo, ali nije nažalost moga do dobije ulaznice. U taj je čas osjetila u sebi strašno poniženje i svu ju je obuzeo tolik osjećaj tuge i ogorčenja, da se iznenada – ne znajući ni sama kako – našla u istom onom cafe chantanu, gdje su je prije toliko voljeli i slavili, te tamo opet plesala i zabavljala se kao nekada. No zamalo se opet osvijestila i poletjela kući, ali Adolf se već bio vratio sa svog koncerta, na kojem je postigao velik uspjeh. Razabravši, što je Yvette uradila, bio je ogorčen do dna duše. Yvette se potpuno uvjerila, da se nikad više ne može pridići i da joj u toj kući nema mjesta, te je sa sve njem najpotrebnijih stvari htjela da ode. No uto opazi Adolfova mati, da je Yvette u svežanj stavila i košuljice za malo dijete, što je njeno materinsko srce tako ganulo, te je stala svom silom nagovarati Yvette, da ostane. Yvette je popustila, no kad je mati pohitala u Adolfovo sobu, da mu javi radosnu vijest, pogledala je Yvette sa balkona na ulicu, i osjetila, da je njoj prije mjesto u bučnoj uličnoj vrevi nego u tihom domu mirnih i čestitih građanskih ljudi, pa se nadvila nad ogradu balkona i – strmoglavila se u dubinu. - Olimp pkino, 15.11.1923., vidi zbirka Stakić

U ponedjeljak 01.06.1936. SAVOY HOTEL 217 Režija: Gustav Ucicky. Glazba: Walter Gronostay U glavnim ulogama: Hans Albers, Brigitte Horney, Alexander Engel, Kathe Dorsch, Jakob Tiedke, Gusti Huber Predratna Moskva. Romantika istoka. Raskoš Evrope. Ruske melodije. Ciganske pjesme. Čista ljubav. Neobuzdana strast. - vidi zbirka prospekti do 1945.

U nedjelju 20. listopada 1935. SMARAGDNI DJERDAN Režija: Hans Steinhoff. Glazba: Fr. W. Rust i Walter Schutze U glavnim ulogama: Viktor de Kowa, Hilde Weissner, Jessie Vihrog, Jakob Tiedtke, Fritz Rasp, Oskar Sima, Paul Westermeier, Louis Ralph Mahnit, vrtoglav, napet, vedar film o dražesnom mangupu, lijepoj djevojci i o skupocjenom đerdanu. Pun srdačnosti, zavodljiv, šaren i romantičan kao orijentalska priča. Iz ove radnje pršte iskre humora i vica. Originalna ljubav poduzetne djevojke i veselog nebojše na putu od Carigrada do Marselja. - vidi zbirka prospekti do 1945.

U nedjelju 10. svibnja 1936. premijera najveselije i najdražesnije komedije MLADI GROF U glavnim ulogama: Anny Ondra, Hans Sohnker, Hans Junkermann, Fritz Odemar, Jakob Tiedtke, Irmgard Novak Režija: Karl Lamač Vesela pustolovina izmedju grofovskog dvorca i cirkusa. Od cirkusa do grofovskog dvorca vodi životna staza mile, plave i zavodljive djevojke. Od cirkusa do grofovskog dvorca vodi gledaoce ovaj veoma komičan i obijestan film. - vidi zbirka prospekti do 1945.

MOJ PRIJATELJ MILIJUNAŠ Manuskript: Wassermann i Schlee prema veseloj opereti od F. Ujhelyja. Tekstovi: Charlie K. Roellinghoff. Glazba: Hans J. Salter. Sistem tonskog snimanja: Tobis Klang Film Režija: Hans Berendt Osobe: Paul Hubermann – Jakob Tiedtke; Ema, njegova žena – Olga Limburg; Eva, njihova kći – Liselotte Schaak; Egon Duringer, direktor banke – Ernst Dumcke; Irena, njegova prijateljica – Maria Meissner; Harry Braun – Enrico Benfer; Mr. Roxfield – Paul Biensfeld; Hans Felix – Hermann Thimig Hans Felix je mali činovnik u nekoj velikoj banci. Plah je, čedan, slabo obučen i nema mnogo od života. Jedina su mu radost njegove ptice, a jedina mu je nada njegova zaručnica Eva, koja je sa svojim roditeljima na ljetovanju. Hans dobiva od zaručnice kartu, kojom ga poziva, da što brže dodje k njoj, jer da prijeti opasnost, da će se zaručiti s elegantnim i bogatim Harry Braunom. Hans je baš onog dana imao da dobije dopust i da otputuje, ali .. dopust koji mu je već bio odobren, oduzet mu je, jer je u ured donio gavrana Habakuka, kojega je kupio na putu i koji je uzrokovao čitavu zbrku. Usprkos toga Hans odluči da ipak otputuje u mondeno kupatilo Wellenhagen, u kojem je bila i Eva. U kupalištu se medjutim razglasila senzacionalna vijest. Čuveni američki milijunaš Mr. Roxfield imao je da dodje onamo na ljetovanje. Dakako da njegov dolazak svi očekuju s najvećom nestrpljivošću. U najboljem hotelu rezervirane su sobe, cijeli hotel poprimio je svečani izgled, glazba čeka i najednom se začuje povik "milijunaš dolazi". Svin apeto gledaju u vrata i na vratima se pojavi – Hans. Dakako da se je nesporazum odmah razjasnio, no Hans se je osramotio i postao smiješan. Eva predbacuje Hansu što je došao da ju posjeti tako loše obučen da s njime ne može nikuda izaći i Hans je očajan. Nekoliko časaka kasnije on u kupalištu izazove takovu zbrku, da je direktor hotela prisiljen da ga zamoli da ode. - vidi zbirka prospekti do 1945.

NA ZAPOVIJED MARKIZE POMPADOUR Osobe: Abel Fernay – Alwin Neuss; Lucienne – Lya Mara; Katarina Fernay – Frida Richard; Cyrus Fernay – Jakob Tiedtke; Gilbert Rameau – Alfons Fryland; Vojvoda od Riverollesa – Hans Albers; David Moulin – Max Neumann; Melisse – Sophie Pagay Mala Lucienne, nećakinja tvorničara Fernaya, živjela je kod strica kao bubreg u loju. Voljela je mladoga inženjera Gilberta. Da je njezin stric ugovarao ženidbu s bogatim vojvodom od Riverollesa, to dakako nije znala. Jednoga je dana dopala Lucienni u ruke knjiga njenoga pokojnog oca: "Na zapovijed markize Pompadour". Ona je tu pročitala, kako je poručnik Andre de Rohan ljubio markizu, a ona se njega odrekla. Bila je čašćena i slavljena, no sreće nije poznavala. Lucienne je dobro zapamtila ove posljednje riječi iz knjige i nije htjela privoljeti na vezu sa vojvodom. No njezin stric ju je prisilio na to, jer je trebao novaca. Međutim je njena baka, vidjevši, kako joj unuka trpi, brzojavila po svoga drugog sina u Ameriku, koji je doskora stigao i spasio situaciju. Lucienna se udala za mladoga inženjera. - Balkan kino, 04.06.1925., vidi zbirka Stakić

PRONEVJERITELJ MILIJUNA Režija: Georg Jakobi Glumci: Harri Liedke, Mady Christians, Erich Kaiser-Titz, Jakob Tiedtke Senzacijonalna avanturističko-kriminalna atrakcija po mnogo čitanom romanu glasovitog Seeligera u 6 velikih epoha. - Apollo kino, 24.09.1921., vidi zbirka Stakić

SEZONA U KAIRU Režija: Reinhold Schunzel. Glazba: Werner Rickard Heymann. Slike: Carl Hoffmann. Produkcija: Gunther Stepenhorst Osobe: Leopold, grof Weidling-Weidling – Gustav Waldau; Stefanija, njegova kćerka – Renata Muller; Elinor Blackwell – Leopoldine Konstantin; Tobby, njen sin – Willy Fritsch; Giacomo Ottaviani – Anton Pointner; Exelenca Ismail paša – Jacob Tiedtke Vječno plavo nebo Egipta sjaji se nad Kairom i obasjava internacionalnu publiku, koja se ovdje zabavlja, penje na piramidu, fotografira i veselo provodi dane. Vesela udovica Elinor Blackwell okružena kavalirima provodi svoje dane. Njen sin Tobby preuzeo je posao od svog oca, ali ga uznemiruje buran život njegove majke. Ona se mora udati. Mlada kontesa Stefanija Weidling-Weidling u istom je položaju. Njen otac, veseli grof udvara svakoj lijepoj ženi, a kraj toga nestaje grofovsko imanje kao snijeg na suncu. Tobby je našao izlaz. Grof se mora oženiti sa njegovom majkom, koja je mlada, lijepa i bogata. Stefanija je razočarana, jer kada je Tobby počeo razlagati svoj svadbeni plan, mislila je da će Tobby nju zaprositi. Konačno pristane Stefanija i na velikoj svečanosti treba da se objave zaruke, ali i roditelji su sa djecom imali isti plan, te stari grof objavi zaruke Stefanije i Tobbya. Tobby je izvan sebe. Ne smije biti škandala, te moli Stefaniju da pristane na svadbu. Poslije mogu se opet razići. Svadba se održaje i oni budu pozvani da provedu prvu bračnu noć u pustinji kod velikog arapskog poglavice. Stefanija ne ide u pustinju. Njihovi roditelji nadju listove od djece i tako doznaju, da su se oni zapravo morali uzeti. Zabrinuti podju za njima u pustinju, gdje ih Arapi dočekaju sa devama kao mladence. Medjutim uspije Tobbyu uvjeriti Stefaniju o svojoj ljubavi, a lijepa Elionor i grof vraćaju se slijedeći dan iz pustinje takodjer kao brčani par. - 15.02.1934., vidi zbirka prospekti do 1945.

TRI OBOŽAVATELJA FILMSKE DIVE Nevjerojatan događaj u 5 činova od Maxa Jungka i Julija Urgissa. Režija E. A. Dupont. U glavnim ulogama: Henny Porten, Hermann Thimig, Robert Scholz, Jakob Tiedtke, Karl Huszar, Oskar Szabo Elegantno morsko kupalište. Među prvima vidimo "Gospodina normalnih osjećaja", kako kroz rupicu zaviruje u jednu kabinu – jamačno zato, jer kao moralist hoće da se skandalizira, ali bude zato na originalan način kažnjen. No najveća je atrakcija u kupalištu slavna filmska diva Lia Lona, koja je svojom milinom i svojim čarima osvojila čitavu zemlju i zaludila sve muškarce. Jednoga od njenih obožavatelja, debeloga "Nepoznatog", nalazimo u kupalištu, a drugi, "Blagi", koji boravi u gradu, zuri neprestano u njene slike i uzdiše. Jednog dana doznao je "Blagi" iz novina, da su neki muškarci, koji su isto tako oboljeli od nesretne ljubavi prema božanskoj glumici, osnovali posebno društvo za njeno obožavanje. Kao lud poleti "Blagi" odmah u društvene prostorije, koje su od poda do stropa oblijepljene njenim slikama, i stupi u društvo sa znatnim prinosom od 70 maraka. Zato bude odabran, da obožavanoj divi lično preda počasnu društvenu diplomu. Lia Lona je upravo dočula, da je cenzura – na veliku radost "Gospodina normalnih osjeća" – zabranila njezin film pod naslovom "I da nije ljubav…" Sva bijesna skočila je Lia Lona sa stolice i gurnula "Gospodina normalnih osjećaja", koji je iza nje sjedio, da je glavom uronio u tanjur s juhom i tako opet bio kažnjen za svoju zlobu. Kad je "Blagi" s diplomom stigao u kupalište, zatekao je divu kod kupanja i to u sukobu s debelim "Nepoznatim", koji je od nje dobio grdnu zaušnicu. Uto je došao u kupalište i treći divin obožavatelj, "Vatreni", njezin filmski partner, i stao joj dodijavati svojom bijesnom ljubomornošću. Da uzmogne predati diplomu, uvukao se "Blagi" u glumičinu sobu, da je tamo dočeka. Ali kad je diva došla držala ga je za provalnika i on je sav u strahu skočio kroz prozor. Lia Lona se zasitila kupališta i spremila se na povratak. U vlaku ju je "Blagi" pronašao i ušao u njezin kupe. Držeći ga opet za opasnog provalnika, povukla je diva zavor za nuždu. "Blagi" je pobjegao i sakrio se na jedno mjesto, o kojem se u boljem društvu ne govori. Vlak je stao i kako se "provalnik" nije mogao pronaći, držao je kondukter to sve za obijesnu šalu, pa je zabilježio glumčino ime, da protiv nje preda prijavu. U filmskom se atelieru snimala nova filmska senzacija "Čedomorka", u kojoj Lia glumi glavnu ulogu. Ali usred snimanja dobije ona poziv na sud. Premda ju je branilo dvanaest najuglednijih advokata i premda su na njezinoj strani bile simpatije ogromne mase nazočnog općinstva, bila je diva osuđena na 3000 maraka globe ili 5 dana zatvora. Na veliko začuđenje sviju pošla je ona u zatvor. Ali direktor tamnice nije bio nitko drugi nego njezin debeli obožavatelj "Nepoznati". On je dao njenu ćeliju pretvoriti u elegantan budoar te je s njom tamo supirao. Kad je nakićen zaspao, uzela je Lia Lona ključeve te sve kažnjenike ispustila i s njima u dvorištu uz gramofon priredila velik ples. U zatvoru je Lia Lona doznala, da je njena uloga u "Čedomorki" podijeljena drugoj glumici. Diva je planula od gnjeva te, dobivši od zaljubljenog direktora dopust, pohitala u filmsku direkciju i dovukla sa sobom čitav filmski aparat, da se u dvorištu tamnice snimi velika i efektna scena smaknuća čedomorke. Uloge statista preuzeli su kažnjenici, a lopovskog strica je morao glumiti "Gospodin normalnih osjećaja", koji se međutim bio zapleo u ljubavnu pustolovinu s divinom sobaricom. Kad je već imala da pane teška sjekira na vrat bijedne "čedomorke", doletio je iznenada "Blagi", koji se bio izvježbao za džepara, samo da dođe u zatvor, te je skočio na stratiše i viknuo: "Ona je nevina!" Tako je pokvario čitavu scenu, pa je zato od statista dobio batina, ali je bio sretan, što je obožavanoj divi napokon mogao predati diplomu. Kad je Lia Lona doznala, da je "Blagi" po rodu grof, bila je sva sretna te se s njim u željezničkom kupeu zaručila, ali ovaj put nije povukla zavor za nuždu! - prikazano u Apollo kinu 28.02.1923. (9 puta) - vidi zbirka Stakić

VELIKA LJUBAV MLADOGA PRINCA Režija: Arthur Robinson. Film je sniman po ideji Christiana Uhlenbrucka. Produkcija: Max Pfeiffer Osobe: Kralj – Paul Hoerbiger; Knez Leopold od Anhalt-Dessau – Willy Fritsch; Kneginja-majka – Ida Wust; Baron v. Chalisac – Gustav Waldau; Greschke, kaplar – Herman Speelmans; Apotekar Foese – Jakob Tiedtke; Aneliese, njegova kćerka – Trude Marlen; Učitelj Schmitt – Alexander Engel; Princesa Marija – Alice Treff; Grof Syringen – Hubert V. Meyerink; prvi poslanik – Walter V. Allworden; drugi poslanik – Hadrian Neto; Gradonačelnik – Hans Sternberg; Pukovnik Hall – Paul V. Mederow Aneliese Foese stoji pred svojim ogledalom i uljepšava se. Leopold, knez od Dessau sa kojim je ona provela djetinstvo, vraća se kući iz rata. Vojnička glazba čuje se sve bliže a odmah iza svoje ponosne garde jaši sam knez. Svi ga pozdravljaju oduševljeno i Aneliese je istrčala sa kiticom potočnica da pozdravi kneza, no Leopold je nije ni opazio našto se ona žalosna opet povuče. Grad daje zabavu u čast povratka kneza. Svi biraju djevojku s kojom će knez otvoriti ples. Leopold opazi Aneliesu i vidi kako je postala lijepa te neće s nikim da pleše osim s Aneliesom, on sam čita izborne cedulje i uvijek čita Aneliesino ime. Tako oni zaplešu. Leopold i Aneliese zavole se i sastaju se dnevno. Kneginja-majka to sazna i pozove na dvor lijepu princezu Mariju od Hessena u želji da se Leopold zaruči s njome. Da unište njegovu ljubav prema Aneliesi dojave Leopoldu da ona ljubaka sa učiteljem. Leopold odjuri do Aneliese i zateče tamo učitelja koji je prosio Aneliesinu ruku. Medju njima dodje do svadje i Leopold ode istu noć sa vojskom na bojno polje. Kneginja prisili Aneliesu da se vjenča za učitelja. Leopold dodznavši to zapovijedi da se neprijateljska tvrdjava juriša a on vodi u prvim redovima, no njegov adjutant i vjerni prijatelj Greschke juri po Aneliesu, koju u zadnji čas prije vjenčanja zatekne i dovede je Leopoldu. Neprijatelj je pobijedjen, a Leopold i Aneliese se vjenčaju, mejdutim stigne imenovanje od kralja kojim podiže Aneliesu na kneževsku čast. - 14.05.1935., vidi zbirka prospekti do 1945.

ČAR VALCERA (EIN WALZERTRAUM) po istoimenoj opereti Oskara Straussa Režija: Ludwig Berger. Proizvod: UFA film Berlin Lica: Flausenturnski vojvoda Eberhard XXIII – Jacob Tiedtke; Njegova kći knjeginja Alica – Mady Christians; Austrijski nadvojvoda Petar Ferdinand – Carl Beckersachs; Nadvojvodin adjutant poručnik grof Nikola Preyn, nazvani Nux – Willy Fritsch; Flausenturnski dvorski maršal Rockhoff von Hoffrock – Julius Falkenstein; Alicina počasna dama gdjica von Kockeritz – Mathilde Susin; Dirigentica damske kapele Franzi – Xenia Desni; Basistka Štefica – Lydia Potechina Flausenturnski vojvoda Eberhard XXIII. došao je u Schonbrunnski dvor kao gost, s namjerom, da svoju kćer Alicu po svaku cijenu vjenča sa nadvojvodom Petrom Ferdinandom i tako obnovi svoju dinastiju. Knjeginja je Alica ponešto staromodna, zbog toga i nadvojvoda nastoji, da se od nje odaleči. Naredio je svome adjutantu, grofu Nikoli Preynu, da Alici pokaže Beč, što ovaj i učini, ali vidjevši, da se princeza dosadjuje bečkim znamenitostima, povede je u Grinzing na mladu kapljicu. Tu se knjeginja Alica malo napila, te se oduševljeno upustila u opće veselje, a njenoj radosti nebijaše kraja, kad je grof Nikola, u intimnosti nazvani Nux nakon plesa poljubi. Medjutim je Alicina počasna dama otrčala u dvor, da javi vojvodi Eberhardu, kako mu je kći otišla sama s poručnikom u Grinzing na vino. Vojvoda odmah pošalje dvorskog maršala da dovedu Alicu natrag u dvor. Vojvoda Eberhard zatraži od nadvojvode Petra Ferdinanda, da smjesta vjenča kneginju Alicu, jer se ona tobože njegovom krivnjom javno kompromitovala. Baš u času, kada je nadvojvoda dao svoj prisanak, pojavi se knjeginja u veoma veselom stanju, a za njom i mladi poručnik Nux. Dostojanstvenom gestom pokaže vojvoda svojoj kćer iodabranoga muža, ali se ona nije dala smesti, već pohitala u naručaj grofa Nikole, na veliko zaprepašćenje staroga vojvode. Nije preostalo drugo, već da se knjeginja Alica uda za grofa Nikolu, kome doduše nije bilo prijatno, što je cio tok stvari uzeo takav preokret, ali, sila Boga ne moli. Vjenčanje se obavilo na najsvečaniji način. Cijeli Flausenturn bio je oduševljen. Svi se radovali, samo je bio žalostan Nux koji se nije nikako mogao pomiriti s mišlju, da mu je žena ukočena staromodn palica, koja se mora držati strogih propisa flausenturnskog dvora. Alica nema nimalo temperamenta, a on živahni Bečanin, koji silno voli veseli život, strašno je nesretan. Odlučio je, da pobjegne sa dirigenticom bečke damske kapele, koja je tada gostovala u Flausenturnu. Mlada dirigentica Frnzi smrtno se zaljubila u Nikolu, ne znajući da je on Alicin muž. Medjutim je Alica pozvala dirigenticu k sebi, da je nauči bečki valcer, koji tako silno volio njezin ljubljeni Nikola. Franzi je Alicu ne samo poučila u sviranju valcera, već je od nje stvorila modernu damu. Baš u trenutku, kada je grof Nikola namjeravao pobjeći s Francikom, čuje, gdje njegova žena svira na glasoviru omiljeli bečki valcer. Nux, zadivljen elegantnošću i promjenom, koja je nastala u Alicinom izgledu, zaljubi se u svoju ženu i ostaje kod nje, a Franzi odlazi s bolom i tugom u srcu, uvidjevši da je Nux nije ljubio, već da ga je časovito zanio čar valcera. - 26.01.1927., vidi zbirka Stakić

U srijedu 25. i četvrtak 26. rujna 1935. premijera obijesne šale, koja izaziva bure smijeha DVAPUT ZARUČEN U glavnim ulogama: Fritz Kampers u kolosalnoj dvostrukoj ulozi. Lien Dejers, nježna, vesela i zaljubljena. Jakob Tiedtke kao otac dviju dražesnih kćeri, te Carsta Loeck, izaziva smijeh do iznemoglosti. Ovaj film je efekat, samo smijeh i smijeh do iznemoglosti. - vidi zbirka prospekti do 1945.

FLIRT (LJUBAVNIK SVOJE ŽENE) Režija: Carl Froelich. Produkcija: Henny Porten-Froelich-Film-Produktion, Berlin Osobe: Vojvotkinja od Siebensteina – Ida Wust; Knez Bernhard, njezin nećak – Harry Halm; Grof Prillwitz, intendant – Ferdinand v. Alten; Tajni savjetnik Kugelchen – Jacob Tiedtke; Hilda pl. Niemeyer, njegova kći – Henny Porten; Rudi pl Niemeyer, junački tenor, njegov zet – Cesare Livio Pavanelli; Parsital, njegov unuk – Hellmuth Henkel U kući tajnoga savjetnika Kugelchena pravi je pakao. Pet je godina njegov zet, bivši tenor Niemeyer mirovao i naslađivao se gibanicama i tortama, što mu ih je servirala njegova ljepušna žena Hilda, ali od neko doba – taj se čovjek sasvim promijenio. Ćeznuo je za svojom karijerom, predbacivao ženi njezino obično prosto građansko podrijetlo. Došlo je do skandala i Hilda, da se riješi muža na neko vrijeme, priskrbila mu je engagement na dvorskom kazalištu vojvodine Siebenstein. Tu je tenor Rudi slavio pravo slavlje, pogotovo kad je vojvotkinja začula, da je "ledičan", budući da se ona zagrijavala samo za takve pjevače. No Hilda, ne budi lijena, pošla je za mužem i dozvolom vojvotkinje nastanila se u istom paviljonu sa Rudiem, tobože kao njegova sestra. Knez Bernhard se zaljubio u nju, a također i intendant dvorskog kazališta, nudeći joj bijeg u Ameriku. Knez Bernhard se dapače njoj za volju htio odreći i svoje kneževske krune. Taj lijepi ljubavni flirt pomutio je mali Parsifal, koji je sa guvernantom došao u paviljon. Skandal se zbio baš one večeri, kad je vojvotkinja došla k tenoru i njegovoj sestri, da čuje komornu glazbu. Kako se ova sjajna komedija u dvorcu vojvotkinje svršila, treba vidjeti u filmu. - Balkan kino 15.03.1926., vidi zbirka Stakić

U petak 24 prosinca 1937. prikazuje tonfilmsku komediju GOSPODIN POTSTANAR Režija: Georg Jacoby U glavnim ulogama: Paul Horbiger, Liane Haid, Harald Paulsen, Erika Glassner, Jakob Tiedke Film pun humora, komičnih zapletaja, lijepih pjesama i plesova, salve smijeha. O prokuristi koji je neobično pedantan, ali koji konačno uvidi da u životu ima ljepših stvari, osim kontroliranja računa. Neugodni doživljaj neženje kojem u stanu spava strana dama. - vidi zbirka prospekti do 1945.

MALI BRAT VELIKOG NAPOLEONA Režija: Georg Jacoby. Unionfilm, Berlin U glavnim ulogama: Harry Liedtke, Paul Heidemann, Jacob Tiedtke, Antonia Dietrich, Alice Hechy Napoleonov najmlađi brat Jerome provodi vrijeme svoga kratkotrajnog "vladanja"u novoj westfalskoj kraljevini u veselim zabavama na čarobnom dvorcu Wilhelmshoehe blizu Cassela i u njegovim divnim parkovima. Ministru policije barunu Katzenellenbogenu vodi kućanstvo njegova lijepa sinovica Charlotte. Ona ima isto tako lijepu i veselu sestru po mlijeku, imenom Annemarie, kćerku nekog gostioničara. Jednog dana upozna se Charlotte u lovu s mladimi živahnim Georgom Melsungenom, koji je došao na kraljev dvor kao kurir cara Napoleona. Nakon veselog i duhovitog ljubavnog čarkanja pruže oni jedno drugom ruke pred otlarom. Ali i oči kralja Jeroma, koji je bio slab prema ženskim čarima, padoše na Charlottu. Kad je kralj poslao Georga natrag kao kurira svom bratu Napoleonu, pošla je Charlote, da se ukloni kraljevu napastovanju, na seosko imanje svog ujaka Wolfshagena. Ali Georg je nešto slutio, jer je bio na svoje oči vidio, kako je kralj njegovoj ženi dao zlatni ključ, koji otvara sva vrata kraljvske palače, pa se preobukao u odijelo postiljona Florijana, koji je bio zaljubljen u Annemarie, te se tako preodjeven, nakon pustolovnog penjanja i skakanja, došuljao do kraljevske lože u kazalištu, misleći, da će ondje zateći svoju ženu, ali se u tom dakako prevario. Od Annemarie, koja je međutim bila primljena u kraljev dvorski balet, doznao je Georg, gdje mu boravi žena, te je odmah pohitao u Wolfshagen. Ali i kralj je doznao, kuda se Charlotte sklonila, pa je pošao onamo, da je iznenadi, no duhovita se Charlotte preodjenula u odijelo seljačke djevojke i pobjegla, te se u šumi sastala sa svojim mužem, koji joj je upravo hrlio u pomoć. Georg je oštro napao kralja, a ovaj ga je zato zatvorio u tamnicu Lowenbrug. Tamo je bio zatvoren i Florijan te su se obojica dobro zabavljali, dok ih nije Annemarie s pomoću zlatnog ključa izbavila. Jerome je htio Georga nanovo strpati u zatvor, ali se uto kao deus ex machina pojavio Napoleon te doznavši, što se dogodilo, odredio svom veselom bratu sobni zatvor, a Georg i Charlotte mogoše tek sada mirno i nesmetano zaploviti u luku bračne sreće. - Olimp kino, 15.01.1924., vidi zbirka Stakić

PROLJETNE PRIČE (VERLIEB DICH NICHT IN SIZILIEN) Režija: Carl Frolich. Glazba: Milde-Meissner Sudjeluju: Claire Fuchs, Ida Wust, Maris Wetra, Livio Pavanelli, Julius P. Hermann, Jakob Tiedtke, Hubert v. Meyerinck Manfred Norden, slavni tenor iz Rige zaljubi se u dražesnu Claire Leman, operetnu pjevačicu i njoj za volju odluči pjevati u opereti, čiji je inače smrtni neprijatelj. U tu svrhu putuje za njom na Siciliju i tamo joj se predstavlja kao siromašni ribar. Claire je očarana njegovim krasnim tenorom, pa ga podučava u pjevanju. Nakon izvjesnog vremena pobjegne s njime od svoje majke u Berlin i tu ga predstalja kazališnom ravnatelju kao svoje otkriće. Od ravnatelja je na svoje zaprepaštenje saznala, ko je njezin ribar i ljutito odlazi. Manfrd odlazi za njome i nakon nekoliko uzaludnih napora ipak uspijeva da ju pridobije za sebe i za ženu a iza partnericu u novoj opereti Proljetne priče. - vidi zbirka prospekti do 1945.

STARI ZAKON Glumci: Abraham Morevski, Ernst Deutsch, Margarete Schlegel, Jakob Tiedtke, Henny Porten Na zapadnoj granici ruske ravnice leži od cielog svijeta zaboravljeni židovski gradić. Tamo se slavi Purim i običaj je, da mladići polaze u biblijskim maskama od kuće do kuće. I Rabijev sin glumi. Sa svojih putovanja došao je šnorer Ruben Pick i pričao je, da su u svijetu glumci uvaženi ljudi. Temeljem toga odlučio je Rabijev sin, da pođe u svijet i da bude glumac. Sa domovinom veže ga još samo ljubav prema Ester. Ona mu je obećala, da će ga čekati dok se vrati. I tako je Baruh pošao u daleki svijet i to protiv volje svojih roditelja. U Beču našao je mjesto u jednoj šmiri, gdje radi svaki posao. Njegova putujuća družba naišla je u jednoj šumici na dvorsko društvo. Hirovita nadvojvotkinja Marija Terezija zatražila je od putujućeg društva, da im štogod odigraju. Glumci odigrali su Romea i Juliju, a njihova izvedba polučila je veliki uspjeh – salve smijeha. Nadvojvotkinji svidio se mladi Baruh i preporučila ga je ravnatelju bečkog dvorskog kazališta. Ravnatelj otkrio je da Jelisavetin proteže ima talenta i za kratko vrijeme igrao je već prve uloge sa velikim uspjehom. Ali ni karijera ni slava nije zadovoljila Baruha. On zna, da tamo daleko živi njegov otac, koji ga se odrekao. Zatražio je dopust i susreo se sa ocem i a ljubljenom Ester. Nagovorio je svog oca, da pođe u Beč na liječenje. U dvorskom kazalištu daje se premijera Don Carlosa i u gledalištu sjedi rijetki gost: Rabi iz jednog provincijalnog židovskog mjestanca. Baruh doživio je najveću pobjedu svog života. Predobio je svog oca, jer nad zakonom, kojeg nam je dao Gospodin – nalazi se srce, s kojim smo stvoreni. - Apollo kino, 22.01.1924., vidi zbirka Stakić

ŠIŠMIŠ Vesela igra u 5 činova po opereti Johanna Straussa Osobe: Rozalinda – Eva May; Adela – Lya de Putti; Gabrijel pl. Eisenstein – Harry Liedtke; bilježnik Falke – Paul Heidemann; Rozalindina majka – Ilka Gruning; Rozalindin otac – Albert Patry; Alfred – Wilhelm Beredow; Frosch, tamničar – Jacob Tiedtke; Knez Orlovski – Ernst Hofmann; tajnik kod Falka – Hermann Picha; majstor baleta – Hugo Doblin; glasnik – Paul Gratz Sadržaj: Rozalinda je okružena četom obožavatelja. Dvojica se natječu za nju na život i smrt. To je gentlemen Gabrijel pl. Eisenstein i bilježnik Falke. K njima se pridružio Alfred, Rozalindin učitelj glazbe. Na plesu u kući Rozalindinih roditelja pretekao je Eisentein Falka i zadobio Rozalindinu ruku. Mladi par je živio u ljubavi i skladu, dok knez Orlovski jedne večeri nije davao ples. Eisenstein, koji bi zapravo morao sjediti u zatvoru, zabavljao se tu s lijepim maskama, ali na ples je došla i Adela, njegova sobarica, a napokon i žena mu Rozalinda. Falke je svima htio skuhati poparu. Vrhunac cijele komedije jest u sceni, kad umjesto skandala medju bračnim parom dolazi do poraza njihovih neprijatelja. Medjutim je Alfred nadjen u spavaonici Rozalinde i uapšen. Držali su ga za samog Eisensteina, koji je zbog uvrede nekog činovnika bio osudjen na 8 dana zatvora. Rozalinda se sa plesa odvezla u tamnicu. Tu ju nadje njezin muž u ćeliji sa Alfredom, te je pripovjedao, kako će tražiti rastavu braka. No Rozalinda mu je vješto odigrala onu damu, s kojom se na plesu bez njenog znanja zabavljao i Eisenstein je morao kapitulirati. Tako je izostala rastava braka. - prikazano u Balkan kinu 01.08.1923. - vidi zbirka Stakić