Rezultati pretrage

U proljeće 1946. u Jugoslaviji se organiziraju velike migracije stanovništva iz pasivnih krševitih dinarskih krajeva u plodne panonske ravnice Slavonije, Baranje, Srijema i Vojvodine. Vlakovima se preseljavaju cijela sela pa tako i stanovnici sela Dolac u Dalmatinskoj zagori, koji su dobili zemlju i kuće u baranjskom selu Topolovu. Put nije ispunjen samo tugom za napuštenim krajem, već i dilemama koje donosi novi dom i novo vrijeme. Na čelu dolačke seobe je predsjednik seoskog odbora, prvoborac Lovre, kojem se sviđa udovica Ike. U seobu su krenula i Lovrina braća Duje i mladi Periša zvan Pešo. Tu je i Pešin ratni drug, mornar Nikolica kojem se također sviđa Ike. Pešo se, pak, zaljubi u Danu, djevojku iz susjednog sela, koja mu uzvraća istom mjerom, ali nesretna je jer zna da je obećana za ženu sinu baranjskog gazde. Dolaskom u Baranju raspliću se njihove ljubavne drame. Nikolica konačno shvaća da Ika treba i želi sigurnost koju zahtijevaju njena djeca. Stoga uzvrača na ljubav jedne svoje vršnjakinje, ali također ne vidi sebe kao mirnog zemljoradnika. Stoga, prodaje svoju zemlju i sam odlazi u grad. Dana raskida zaruke i bježi u Pešin zagrljaj.

-stanovnici jednog usamljenog sela u planini pokreću inicijativu za izgradnju puta do glavne ceste prema gradu. Cijelo selo veže svoje sudbine za ovaj put koji ih treba simbolično povezati sa ostalim svijetom i omogućiti im bolji život. Put je dovršen, iskrsavaju nove nade u budućnost...

Unatoč tome što nema dozvolu, Emil Kozma iz izoliranoga planinskog sela u općini Zagora pokreće inicijativu za izgradnju puta do glavne ceste prema gradu. Postupno mu se pridružuju i drugi seljaci, pretpostavljajući da je u pitanju državna inicijativa i da će moći sada dobiti kredit za podmirenje najnužnijih životnih potreba. Kad se otkrije da je Emil poduzeo radove na svoju ruku, prekasno je zaustaviti projekt koji bi mogao čitavo mjesto povezati sa svijetom…

U proljeće 1946. u Jugoslaviji se organiziraju velike migracije stanovništva iz pasivnih krševitih dinarskih krajeva u plodne panonske ravnice Slavonije, Baranje, Srijema, Vojvodine. Vlakovima se preseljavaju cijela sela pa tako i stanovnici sela Dolac u Dalmatinskoj zagori, koji su dobili zemlju i kuće u baranjskom selu Topolovu. Na čelu dolačke seobe je predsjednik seoskog odbora, prvoborac Lovre, kojem se sviđa udovica Ike. U seobu su krenula i Lovrina braća Duje i mladi Periša zvan Pešo. Tu je i Pešin ratni sudrug, mornar Nikolica kojem se također sviđa Ike. Na putu se Pešo zaljubi u Danu, djevojku iz susjednog sela, ne znajući da je ona već obećana za ženu sinu baranjskog gazde...