Rezultati pretrage

Prikaz karnevalske (fašničke) zabave u dvorištu Doma za psihički bolesne odrasle osobe Lobor Grad.

Prikaz karnevalske (fašničke) zabave u dvorištu Doma za psihički bolesne odrasle osobe Lobor Grad. Nema glasa naratora niti izjava. U filmu su prikazani: interijer i fasada ranobaroknog dvorca Lobor Grad, nekad u vlasništvu grofa Keglevića, a danas Dom za psihički bolesne odrasle osobe; dvorište dvorca; pacijenti doma, mnogi od njih maskirani s bojama na licu; dolazak karnevalske (fašničke) povorke u pratnji folklornog glazbenog sastava; maskirani članovi povorke; pozdravljanje vođe povorke s ravnateljem doma; govor vođe povorke; ples; predstavljanje „mladoženje“ i „mladenke“, dio karnevalskog rituala lažnog vjenčanja; odlazak povorke. Ključne riječi: karneval, folklor, mentalni poremećaj

Godine 1918. Prvi svjetski rat je pri kraju, a Austro-Ugarska je u raspadu. Zagrebački novinar Krešimir Horvat odluči u tim kaotičnim vremenima otići na selo, nadajući se da će tamo naći mir. Dolazi u Vučjak, gdje se zaposli kao seoski učitelj i započne aferu s udanom ženom, Marijanom Margetić. Pored Marijane, tu je i Eva, koja se također zagledala u privlačna došljaka. U okolnim šumama pak djeluje tzv. zeleni kadar - vojni dezerteri, pa na to područje dolazi vojna policija. Horvatov žuđeni mir dalje je no ikad...

Mariška Holoubek, starica od 82 godine, svira violinu u gradu Koprivnica u glazbenom sastavu "Mariška Band", čiji se repertoar sastoji od "countrya" i podravskih pjesama sviranih u stilu "countrya". Film opisuje Mariškin život i prikazuje jedan od njenih koncerata. O Mariški govore ona sama, ostali članovi sastava, njen učenik i lokalni kipar. Mariška podučava djevojku Draženku Šegec svirati trubu (snimka)- Mariška i članovi njenog sastava idu autima Renault 4 i "fićo" do disko-kluba (današnja Moderna galerija) u Koprivnici gdje će nastupati (snimka)- voditelj programa u disko-klubu predstavlja publici članove "Mariška Banda" – Milivoj Brozović, prvi bendžo; Vlado Kolarek, drugi bendžo; Zvonko Marković, gitara; Zoran Car, električna gitara; Mariška Holoubek, violina (snimka)- Mariška priča o svojem djetinjstvu i ocu (sastav svira "Koprivničku polku"; publika plješće i pleše, sastav svira neku narodnu pjesmu )- jedan od njenih učenika priča o Mariški, njenom podučavanju i njenom sviranju s mnogim sastavima (učenik ispred starinske potleušice)- Mariška priča o svojim roditeljima i školovanju (hoda po Koprivnici kraj crkve sv. Antuna Padovanskog)- Vlado Kolarek, zaposlenik Gradskog muzeja u Koprivnici, svirač drugog bendža u sastavu, priča o osnivanju sastava u muzeju i Mariškinoj ulozi u sastavu (snimka)- sastav svira neku "country" pjesmu (snimka)- Mariška podučava neko dijete svirati harmoniku (snimka)- Mariška priča o svojem prvom nastupu (hoda s nekom djevojkom po tržnici u Koprivnici)- Zoran Car, prevoditelj engleskog jezika u poduzeću Podravka i svirač električne gitare u sastavu, priča o Maruški- njen kolega iz drugog sastava priča o Mariški (Mariška svira u Foto-Atelieru Plajh s tim sastavom)- sastavu na nastupu u Koprivnici pridružuje se Draženka Šegec i s njima svira skladbu "When the Saints Go Marching In" (snimka)- Zoran Car, nezaposlen i svirač električne gitare u sastavu, priča o sebi i Mariški (snimka)- sastav svira "When the Saints Go Marching In" (snimka)- spomenuti Mariškin učenik priča o Mariškinom velikom koncertu u hotelu Inter-Continental (današnji hotel Westin) u Zagrebu, na kojem je svirao i taj učenik (učenik ispred starinske potleušice; fotografije spomenutog Mariškinog nastupa, izresci članaka iz novina o tom nastupu)- sastav svira skladbu "Oh Susana!", posjetitelji plešu (snimka)- Zvonko Marković, svirač gitare u sastavu, priča o sastavu i o Mariški (Mariška uči jednu djevojku svirati harmoniku u seoskom dvorištu, Marković priča)- sastav svira neku "country" skladbu (snimka)- lokalni kipar priča o Mariški i o njenoj statui (on izrađuje statuu Mariške, a ona mu pozira; Mariška svira violinu u sobi)- sastav svira (snimka)- Mariška priča o tome kako je skladala skladbu "Mariška Polka" - voditelj programa priča o Mariški, publika skandira, sastav svira skladbu "Mariška Polka" (snimka)- spomenuti učenik priča o Mariški (Mariška hoda po Trgu Leonarda Brozovića u Koprivnici)- Mariška priča o glazbi i svom životu (Mariška daje autograme, priča, njena violina)- Mariška podučava neko dijete svirati pianino (snimka)- fotografija mlade Mariške s violinom

Prikazuju se gastarbajteri (radnici u inozemstvu) kako na željezničkom kolodvoru, prije odlaska u Njemačku, odgovaraju na pitanja autora filma.

Građani Lobora, preobučeni u tradicionalno fašničko ruho, dolaze u nekadašnji dvorac, koji je sada "Dom za odrasle osobe", na fašničku veselicu. Štićenici doma su stari i mentalno retardirani ljudi, te film prati njihove reakcije na taj događaj.

Godine 1918. Prvi svjetski rat je pri kraju, a Austro-Ugarska je u raspadu. Zagrebački novinar Krešimir Horvat odluči u tim kaotičnim vremenima otići na selo, nadajući se da će tamo naći mir. Dolazi u Vučjak, gdje se zaposli kao seoski učitelj i započne aferu s Marijanom Margetić, ženom u ratu nestalog učitelja Lazara. Pored Marijane, tu je i Eva, koja se također zagledala u privlačna došljaka. U okolnim šumama pak djeluje tzv. zeleni kadar - vojni dezerteri, pa na to područje dolazi vojna policija. Horvatov žuđeni mir dalje je no ikad. Marijanin muž, nenadano je ˝iskrsnuo˝ pun nekog lažnog optimizma čovjeka koji je u ruskom zarobljeništvu ˝spoznao Boga˝. Horvatu je to dobra izlika da konačno ostavi Mariju i ode u zagrljaj čvrstoj i samouvjerenoj, ali i mutnim poslovima opterećenoj Evi. Ljubomorna Marija otkriva Evine lopovluke vojnoj policiji, te se ona s Horvatom daje u bijeg. U obračunu domobrana i grupe zelenokaderaša, koja im je dala utočište, Eva pogiba i Horvat nastavlja svoj put ponovno sam.

Mariška Holoubek, starica od 82 godine, svira violinu u gradu Koprivnici u glazbenom sastavu Mariška Band, čiji se repertoar sastoji od countrya i podravskih pjesama sviranih u stilu countrya. Film opisuje Mariškin život i prikazuje jedan od njenih koncerata. O Mariški govore, ona sama, ostali članovi sastava, njen učenik i lokalni kipar...

Poštar iz sela Donji Dolac u Dalmatinskoj Zagori priča o svom životu i radu te teškom životu stanovnika tog zaostalog kraja. Vidimo ga kako raznosi poštu po okolnim selima i priča s mušterijama. Glas naratora je poštarev. Poštar priča o slijedećem: svoj mukotrpni rad, umor i starost (dnevno propješači 25 do 30 km); iseljavanje ljudi iz kraja radi pomaganja obitelji; zaostalost kraja (siromaštvo, nedostatak telefonske veze) i pritužba vlasti zbog zanemarivanja tog područja; ugledni ljudi rođeni u tom kraju. Slikovni dio: poštar hoda po kamenjaru i selima sa štapom; poštar donosi pisma i mirovinu mušterijama te komunicira s njima; poštar čita pismo nepismenoj starici; seljaci piju vino iz bukare; selo, seljaci, kuće, dvorišta, krš (kamenjar). Međunaslovi: Mate Božanović, listonoša iz Dalmatinske zagore i junak ovog filma: „Samo me pušći da počinem, jer mi je dodijalo, ima puno gnjave…“ / Mate Božanović, the postman from Dalmatinska zagora, wasteland region, the hero of this film:“Let me rest for a while, for I'm fed up. Too much of a botheration…“ Ključne riječi: selo, Dalmatinska zagora, krš, siromaštvo, poštar, poštanska služba

U filmu se prikazuju se gastarbajteri (radnici u inozemstvu) kako na željezničkom kolodvoru, prije odlaska u Njemačku, odgovaraju na pitanja autora filma. Glas naratora nije prisutan. Sadržaj: U govornom djelu gastarbajteri odgovaraju na sljedeća pitanja: - Gdje radite? - Koliko zarađujete? - Koga ostavljate doma? - Da li će te se vratiti trajno? Slikovni dio prikazuje: - odlazak gastarbajtera iz seoske kuće - peron željezničkog kolodvora - mnoštvo čeka na ukrcaj u vlak, ukrcavaju se - odgovori gastarbajtera na pitanja autora - kupovanje karata za vlak - odlazak vlaka Ključne riječi: iseljeništvo, željeznica.