Rezultati pretrage

Zagreb, godina 1945., vrijeme obnove. Razdragana omladina osniva Studensko kulturno-umjetničko društvo. Nabavili su klavir i ne slute da su sudbina tog instrumenta i usamljene učiteljice klavira Eme, koju nestrpljivo čekaju da im nešto na njemu odsvira, usko povezani. Film prikazuje kratke fragmente iz njenog života u godinama 1914., 1922., 1929., 1941., koje su značajno obilježile povijest ovog dijela svijeta, ali i sudbinu ove tužne žene. Da se sudbina nije tako gorko poigrala s njom (slomljen kuk, ostaje bez voljenog klavira, kompozitor kojeg je voljela i koji joj je bio sklon zavela je druga, a potom je ´41. i poginuo…), koncert pun cvijeća s ovacijama publike u kojem ona, obučena u vjenčanicu, solira na voljenom klaviru, a njen nesuđeni suprug dirigira orkestrom, ne bi postojao samo u njenoj mašti. Sve to ne znaju veseli omladinci koji su je okružili i šutke gledaju slomljenu za «njenim» klavirom.

Biografija Vatroslava Lisinskog (1819. - 1854.), koji je živio i skladao u burnim vremenima buđenja hrvatske nacionalne svijesti (zbog čega je 29. srpnja 1845. i prolivena krv hrvatske mladeži na Markovom trgu u Zagrebu). U to vrijeme Lisinski je živio skromno, prvenstveno podučavajući klavir, nerijetko dobivajući za to tek plaću u naturi. U prijatelju i meceni Ognjenu Štrigi, te plemkinji i pjevačici Sidoniji Rubido, nalazi moralnu i materijalnu potporu, a u zaručnici Hedvigi Ban i duhovno nadahnuće. Isprva je skladao male pjesmice i budnice od kojih je «Prosto zrakom ptica leti» jedna od najpoznatijih, da bi 1846. komponirao i prvu hrvatsku operu «Ljubav i zloba» koja dobiva brojna priznanja od strane hrvatskih intelektualaca i publike. Krhkog je zdravlja, te se odmah nakon praizvedbe teško razbolio. Marija Bistrica i topli nadzor tamošnjeg župnika Krizmanića idealno je mjesto za njegov oporavak, no njegovo tijelo kao da nije moglo slijediti senzibilitet i revolucionarni duh koji je u njemu vrio. Bolna nerazumijevanja i otpor od strane konzervativnih i politički reakcionarnih gradskih poglavara počeli su ga lomiti. Nije primljen u praški muzički konzervatorij, te je učio privatno u orguljaškoj školi prof. Pića u Pragu gdje je skladao i svoju drugu operu «Porin». Stekavši veliko muzičko znanje, pun nade vraća se u domovinu, ali dobiva tek ponižavajuće mjesto besplatnog nadziratelja u glazbenom zavodu. Svoje snage iscrpljuje do krajnjih granica skladajući do dugo u noć, ali u toj borbi s neprijateljskim moćnicima ubrzo biva i konačno slomljen. Razočaran i ogorčen zakleo se da više nikada neće skladati, te je od tada živio kao obični pisar, neshvaćen i osamljen (napustila ga je i zaručnica), bez prave svrhe. Umro je mlad, u 35.-oj godini života. Njegova izuzetna vrijednost i veličina, kao i kod mnogih drugih velikana, shvaćeni su tek nakon njegove smrti.

Biografija Vatroslava Lisinskog, skladatelja prve hrvatske opere Ljubav i zloba (1846), pokriva razdoblje od skladateljevih skromnih glazbenih početaka, kad je potporu imao samo od plemkinje i pjevačice Sidonije Rubido i mecene Ognjena Štrige, preko nastajanja opere i ljubavi sa zaručnicom Hedvigom Ban, do smrti u bijedi i zaboravu.

Koristeći se motivom putovanja prikazana su razna mjesta između Zagreba i Raba. Sačuvani su samo drugi i treći dio filma, u kojem su prikazana mjesta Crikvenica, Klimno na otoku Krku, Novi , Senj, Plitvička jezera i grad Rab.

U zapadnoj Bosni, u podgrmečkom kraju, izbija ustanak protiv njemačkih okupatora i ustaša. Narod tog kraja zahvaćen je oslobodilačkim entuzijazmom te podupire lokalne partizane. Mlada seoska djevojka srpske nacionalnosti, Jagoda, zaljubi se u partizanskog komesara, Hrvata Ivana, specijalista za miniranje željezničkih pruga...

On šeće parkom i susreće nju. Prati je, promatra, priđe joj i kaže nešto, ona ga prezrivo odbija. On odlazi kući, napije se i sanja kako s njom šeće parkom, kako sjede na klupi, kako će je poljubiti.... U trenutku poljupca, pada s klupe ... Zapravo je pao sa stolice i shvaća da je SVE BIO SAMO SAN....

- u malom zagorskom selu Belec, nalazi se mala crkva, jedan od najljepših baroknih spomenika u našoj zemlji. U njoj su sačuvane slike, rezbareni ikonostasi i dragocjeni kipovi iz 18. stoljeća.

Podanici se trude dodvoriti autoritarnom, no infantilnom vladaru, a jedini koji ne pristaje zatvoriti oči pred carevom stvarnom i prenesenom golotinjom je dvorska luda...

Opisuje se politička povijest Dubrovnika te povijest njegove arhitekture, slikarstva, književnosti i znanosti do nestanka Dubrovačke republike. U filmu je prisutan glas naratora. Sadržaj govornog dijela: nastanak Dubrovnika; ukratko o političkom statusu Dubrovnika kroz stoljeća i političkom ustroju; opis arhitekture Dubrovnika (Franjevačka crkva, klaustar „bijelijeh“ fratara i klaustar „crnijeh“ fratara, Orlandov stup, Knežev dvor itd.) i spomen njenih graditelja; dubrovačka renesansna slikarska škola (Nikola Božidarević, Mihael Hamzić); dubrovačka književnost (Marin Držić, Ivan Gundulić, Cvijeta Zuzorić); dubrovačka znanost (Ruđer Bošković, Marin Getaldić, Petar Lukarević); Napoleonovo osvajanje Dubrovnika; konačno ostvarenje slobode. Slikovni dio: dubrovačke zidine; dubrovačke ulice; Onofrijeva česma; Franjevačka crkva (detalji eksterijera); Orlandov stup, Palača Sponza, katedrala, Mala česma (eksterijer); zvonik Gradskog tornja, „zelenci“; Knežev dvor (eksterijer, kapiteli, interijer); ključevi grada, stare povelje, ugovori, makete i slike brodova; kip sv. Vlaha; umjetničke slike (Nikola Božidarević, Mihael Hamzić itd.); Franjevački samostan, klaustar „bijelijeh“ fratara i klaustar „crnijeh“ fratara; knjižnica starih knjiga, prvotisci i rukopisi djela dubrovačkih književnika, portreti umjetnika i znanstvenika; ljetnikovac Petra Sorkočevića (eksterijer, detalji arhitekture); Arboretrum Trsteno; Napoleonovo osvajanje (umjetničke slike, dokumenti); panorama Dubrovnika, Lovrijenac. Ključne riječi: Dubrovnik, povijest općenito, arhitektura, likovna umjetnost, jadran, crkva i religija

Opisuje se politička povijest Dubrovnika te povijest njegove arhitekture, slikarstva, književnosti i znanosti do nestanka Dubrovačke republike.

Prikaz inserata iz prvih filmova koji su označili početak jugoslavenske kinematografije. Razgovor s glumci i stvaraocima iz tog pionirskog vremena.....

Film opisuje znanstveni rad na izradi Enciklopedije Jugoslavije, predstavlja njene urednike te daje primjere povijesnih i suvremenih događaja, ljudi i postignuća obrađenih u enciklopediji. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: spominjanje svih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; rad na Enciklopediji Jugoslavije; ugledni južnoslavenski književnici, prosvjetitelji, kipari, skladatelji...; ukratko o kulturnoj povijesti južnoslavenskih naroda; invazija Turaka i umjetnička obrada invazije; povijest socijalističke ideje (od seljačke bune 1571. preko pariške komune do partizanskog ustanka); industrijski napredak Jugoslavije. Slikovni dio: bosanski stečci; tiskanje enciklopedije; izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda; kadrovi urednika republičkih redakcija Enciklopedije Jugoslavije: Marko Ristić (Srbija), Haralampije Polenaković (Makedonija), Andrija Štampar (Hrvatska), Vaso Butozan (Bosna i Hercegovina), Jagoš Jovanović (Crna Gora), Anton Medik (Slovenija), Miroslav Krleža (glavni urednik, njegova fotografija); zgrada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu (eksterijer); bibliotečne kartice; kulturna povijest: Matija Vlačić i Primož Trubar (portreti), narodni plesovi, brana, Dubrovnik (panorama), Sv. Donat (eksterijer), portal trogirske katedrale majstora Radovana (detalji), vrata splitske katedrale Andrije Buvine, naslovnica knjige: Ivan Česmički - „Pjesme i epigrami“, freska Janeza Ljubljanskog u Visokom, bogumilski stečci, Dubrovnik - skalinada i gradska vijećnica, Gundulić (portet), crkva sv. Sofije u Ohridu, ikone; invazija Turaka (grafike bitaka, obrambene kule), kip Marka Marulića u Splitu; seljačka i hvarska buna (grafika); grafički rad na enciklopediji, stranice enciklopedije, fotografije NOB-a; Ivan Cankar, Njegoš, Ivan Kukuljević, Vatroslav Lisinski i Sterija Popović (portreti), Dositej Obradović (bista), naslovnica: „Pismenica serpskoga jezika“ Vuka Karadžića, Konak kneginje Ljubice u Beogradu, Kalemegdan u Beogradu, Sveučilište u Sarajevu, zgrada JAZU u Zagrebu; fotografije i grafike vezane za opću povijest komunističke ideje (pariška komuna, Lenjin itd.); Svetozar Marković, Dimitrije Tucović i Goce Delčev (porteti), balkanski ratovi (arhivske snimke), razaranja u Beogradu 1914. i 1941. (fotografije), NOB (fotografije); razna tvornička postrojenja, rudnik. Ključne riječi: povijest Hrvatske, Južni Slaveni, Leksikografski zavod, likovna umjetnost, kiparstvo, narodno-oslobodilačka borba (NOB), socijalizam, komunizam, tvornica, Andrija Štampar, stećak

KRATKI SADRŽAJ: Opisuje se proces nastajanja skulptura napravljenih raznim kiparskim tehnikama. Prikazuju se razna djela domaćih kipara. Prisutan je glas naratora. SADRŽAJ: - narator priča općenito o skulpturama, opisuje proces nastanka skulptura od raznih materijala te opisuje klasičan i moderni kiparski stil - mnogobrojne skulpture u zatvorenim i na otvorenim prostorima („Zdenac života“ I. Meštrovića u Zagrebu, spomenik kralju Tomislavu R. Frangeša Mihanovića u Zagrebu itd.) - izrada dva kipa od bronce: akt žene i konjanik (izrada crteža prema živom modelu gole žene, izrada modela od gline, izrada modela od sadre, rezanje sadrenog modela konjanika, izrada modela od želatine, izrada modela od voska, izrada modela od šamotne smjese, izrada brončanog odljeva, finalni radovi koje izvodi cizelir: zaglađivanje površina, sastavljanje pojedinih dijelova kipa konjanika, poliranje bronce) - izrada kipa od kamena (prenošenje orijentacijskih točaka pomoću posebnog šestara sa glinenog modela na kamen, stvaranje kipa dlijetom; razni kipovi od kamena, kadar izrade Meštrovićevog kipa?) - razni kipovi od drveta - izrada plitkog brončanog reljefa iskucavanjem ili čakanovanjem - kipovi od raznih materijala koji se prije nisu koristili: željezo, bakrena ili pocinčana žica, staklo, aluminij, olovo, plastične mase (kadar izrade kipa Dušana Džamonje?, razni kipovi) - priroda kao inspiracija (konjanik, žena, stijena, maslina) - kipovi koji pripadaju modernoj, posebice apstraktnoj umjetnosti - kipovi kipara naivaca (stećci, male skulpture itd.) KLJUČNE RIJEČI: - likovna umjetnost, kiparstvo

Film progovara o Trogiru i njegovim legendama. U prvom dijelu filma opisuju se portal majstora Radovana i unutrašnjost trogirske katedrale, a u drugom dijelu se iznosi renesansna legenda o Šimunu Soboti i Rori. Glas naratora je prisutan. Sadržaj govornog dijela: o prolaznosti života te vječnosti umjetnosti i njene ljepote; opis portala majstora Radovana; opis unutrašnjosti trogirske katedrale sv. Lovre (sv. Ivana Trogirskog); opis renesansne legende o mladiću Šimunu Soboti kojeg je ljubomorna djevojka Rora radi odbačene ljubavi optužila za napastovanje, zbog čega je Rorin muž Marin Andreis dao ubiti njegova oca Ivana Sobotu, stvarnu povijesnu ličnost, i nakon toga sam ubio Šimuna. Slikovni dio: reljef morske sirene s portala majstora Radovana; kip lava na portalu majstora Radovana; mehanizam gradskog sata; kip smrti u trogirskoj katedrali sv. Lovre (sv. Ivana Trogirskog); izlošci iz lapidarija benediktinskog samostana sv. Nikole (npr. Kairos); starci sjede na kamenoj klupi ispred portala majstora Radovana; portal majstora Radovana (detalji reljefa: Adam i Eva, prizori iz svakodnevnog života, mitološka bića - npr. morska sirena, biblijski prizori); katedrala sv. Lovre (sv. Ivana Trogirskog) - eksterijer; toranj gradskog sata na glavnom trgu iznad crkve sv. Sebastijana; unutrašnjost katedrale (zvonar zvoni, kip smrti, propovjedaonica, noge gaze po nadgrobnim pločama u podu, korska sjedala majstora Ivana Budislavića, panorama interijera, detalji reljefa, kapela bl. Ivana Ursinija - kerubini, kipovi svetaca, kapela biskupa Ivana Trogirskog, oltar); reljefi glava s katedrale; panorama Trogira sa zvonika katedrale: krovovi, riva; kula Kamerlengo i bedemi gradskih zidina; crkva sv. Barbare (interijer); renesansni bunar; samostan Sv. Dominika; nadgrobni spomenik obitelji Sobota Nikole Firentinca; ostali Trogir (ulice, renesansni prozori, stepeništa, Gradska loža na glavnom trgu Ivana Pavla II, razni reljefi, gradski sat, zvonik katedrale, dan i noć); panorama okolice Trogira. Ključne riječi: Trogir, kiparstvo, crkva i religija, povijest Hrvatske

Film progovara o Trogiru i njegovim legendama. U prvom dijelu filma opisuje se portal majstora Radovana i unutrašnjost trogirske katedrale, a u drugom dijelu se iznosi renesansna legenda o Šimunu Soboti i Rori.

1941. godina. Poručnik jugoslavenske vojske traži od vojnika da predaju oružje i odu svojim kućama jer «protiv Nijemaca se ne može», no ne mali je broj onih koji takve naredbe ne slušaju, te odlaze u šumu u želji da se bore protiv ropstva u koji je zemlja pala. Komunistička partija je jedina koja ih u tom smislu organizira, te sprema opći ustanak. Posebno je bilo teško narodu Bosanske Krajine. Vijest da je zaratila Rusija dala im je veliko ohrabrenje, no osim sa vojno nadmoćnijim stranim okupatorom, trebalo se boriti i sa domaćim izdajicama, ustašama i četnicima, kao i protiv oštre zime, gladi i bolesti. Okupator steže obruč, na Kozari je mnogo branitelja-partizana i običnog puka izginulo, no pravda i moral na njihovoj su strani. Uskoro je fašistička ofenziva razbijena

Fra Brne odvodi iz sela Zvrljevo svog sinovca Ivu u fratre.Mladić, čestit i jednostavan, ubrzo uviđa kako fratri bahato i dokono uživaju u svjetovnim blagodatima držeći priproste seljake u strahopoštovanju. Ništa se ne mijenja niti nakon što ih je hajduk Grga na prijevaru pokrao. Ubrzo mladić dolazi u dilemu: ostati fratar i tako osigurati lagodan život sebi i svojoj obitelji, ili se oženiti lijepom Cvitom, kćerkom vlasnice obližnje oštarije. Na savjet iskusnije nesuđene punice vraća se fratrima.

U selu Zvrljevu u dalmatinskom zaleđu 1870-ih živjelo je mnogoljudno bratstvo Jerkovića, jedna od tzv. svetih loza koja je do tog doba dala već dvadesetičetiri fratra. Fra-Bakonja, izdanak loze Jerkovića, povede sa sobom u samostan na otoku Visovcu mladog i nestašnog Bakonju, jednog od svojih sinovaca. Bakonja svjedoči nepobožnom životu fratara koji su laki na jelo, pilo, novac i žene, a preko svake mjere strogi spram svojih učenika dijaka, što osjeti i na vlastitoj koži...

Plakat je crno-bijeli. Samo tekst - špica filma. Simo Matavulj BAKONJA FRA BRNE muzika BORIS PAPANDOPULO lica: Bakonja MIŠA MIRKOVIĆ Fra-Brne MILAN AJVAZ Fra-Artirep JOSIP PETRIČIĆ Fra-Srdar VASA KOSIĆ Fra-Tetka MILIVOJ PRESEČKI Fra-Blitvar MILAN ORLOVIĆ Fra-Žvalonja STJEPAN PISEK Fra-Duvalo JOSIP SLAVINAC Gvardijan JOSIP VIKARIO Balegan ACA BINIČKI Kušmelj VIKTOR STARČIĆ Osinjača RAHELA FERARI Čagljina ŠIME ŠIMATOVIĆ Šunda JOZO LAURENČIĆ Rkalina EMIL KUTIJARO Rora JOŽA RUTIĆ Kljako JOSIP BATISTIĆ Maša MIRA STUPICA Cvita MILENA VRSAJKOV Bukar OSKAR HARMOŠ Dundak DEJAN DUBAJIĆ Stipan BRANKO MATIĆ Pop Ilija STANKO KOLAŠINAC Pjevalica LJUDEVIT GALIC Krsto VLADIMIR MEDAR Predsjednik suda IVO JAKŠIĆ Sudac istražitelj KARLO BULIĆ u ostalim ulogama M. Arhanić, D. Bahun, J. Daneš, S. Drganić, V. Džamonja, M. Femić, V. Hamp, F. Hanžeković, O. Klarić, S. Kovačević, J. Livaković, V. Ljelajk, M. Matošević, M. Micić, D. Meić, G. Radev, M. Relja, J. Rosandić, V. Štefančić, D. Tadić, D. Vrbnić pomoćnik režije MATE RELJA scenograf VLADIMIR TADEJ montaža BLAŽENKA JENČIK ton ing. ALBERT PREGERNIK, MATIJA BARBALIĆ muzičko vodstvo LIDIJA JOJIĆ gradnje H. ORTINSKI, T. JANIŠ asistenti kamere K. GRČEVIĆ, V. BRADAČ, B. MADJER asistent scenografa B. DEQUAL sekretar režije N. SZENDE rasvjeta Z. HAUPTFELD maske M. MAČKIĆ kostimi M. TURKALJ rekviziti S. VLAHOVIĆ sudjeluju DRŽAVNI SIMFONIJSKI ORKESTAR OPERNI ORKESTAR HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA ZBOR RKUD "VINKO JEDJUT" dirigent BORIS PAPANDOPULO direktor filma V. DŽAMONJA organizacija K. HUDEC proizvodnja JADRAN FILM 1950. U DALMACIJI IMA BRATSTAVA, KOJA SU U NEPREKIDNOME NIZU DALA PO TRIDESET, ČETRDESET FRATARA, A TAKVA SE PLEMENA ZOVU Svete Loze. SEDAMDESETIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA ŽIVJELA JE U SELU ZVRLJEVU SVETA LOZA JERKOVIĆA, KOJA JE DOTADA DALA DVADESET I ČETIRI FRATRA. odjava: SVRŠETAK Film BAKONJA FRA BRNE snimljen je 1951. godine, na nitratnoj crno bijeloj filmskoj vrpci 35 mm . Uz pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatska kinoteka je sa postojećih starih izvornih materijala Orwo, izradom zamjenskih izvornih materijala na Eastman Kodak poliester filmskoj vrpci 35mm, zaštitila je i restaurirala ovaj film fotokemijskim postupkom u Laboratoriju Jadran filma 2011. godine. Realizacija Programa zaštite i restauracije Nacionalne filmske zbirke Voditeljica programa: CARMEN LHOTKA, pročelnica Hrvatske kinoteka Vanjski suradnik: ERNEST GREGL, filmski tehnolog Suradnici: KATICA ŽIVKOVIĆ, viša arhivska tehničarka ŽELJKO MILAT, viši arhivski tehničar - samo na korekcionoj

- stare utvrde hrvatskih gradova, koje su izvršile svoj zadatak, obranivši zemlju od osmanlijskih napada, sada ostaju napuštene i propadaju- u Hrvatskoj niču novi dvorovi i palače kao novi elementi kulturnog stvaranja- freske koje govore o hrvatskom vojskovođi, grofu Ivanu Draškoviću i hrabrosti njegovih vojnika nalaze se u njegovom dvorcu u Brezovici- igrani dio: vjenčanje u Zavjetnoj crkvi hrvatskog plemstva uelecu – interijeri sa freskama, skulpturama i reljefima- ples na travnjaku ispred dvorca grofova Oršića (nakon vjenčanja), razgovor uzvanika- pjesma i ples hrvatskih seljaka u narodnim nošnjama- zabava je završena, zatvaraju se prozori i vrata dvorca, a mladenci se zatvaraju u spavaću sobu - doba plemstva nestaje, ostaje običan hrvatski narod – djete u koljevci i žitno polje…

Car Velike Puritanije obeća veliku nagradu onome tko osmisli njegovo novo, originalno ruho. Ministar snova, surovi je tiranin koji pred nemilosrdnu inkviziciju dovodi svakog onog tko ima nepodobne snove (jer je «u snu viđeno-na javi učinjeno»). On obeća spas, na smrt osuđenima, Nagu i Verginiji ukoliko se lažno predstave kao krojači, te razglase da će careve haljine u njihovoj izradi biti nevidljive svakome onom tko je nesposoban za svoju službu ili neizrecivo glup. Naravno, nitko se, uključujući i samog cara, ne usudi reći istinu. Prodavaču buba cvjeta posao, jer ljudi ne žele istinu niti sanjati, pa kupuju bube da ne bi zaspali, a dvorska luda, koja se jedina svemu tome smijala, ubrzo biva smaknuta.

Stari doktor telefonom naziva pakao i traži od Mefista da ga pretvori u lik mladog i lijepog Rudolpha Valentina. Ovaj se odjednom stvori kraj njega, te ponudi na potpis mjenicu kojom bi mu se on obvezao na «svakovremenu isplatu svoje duše bez odbitaka» i motivira ga slikom lijepe Grete Garbo. Starac pristane, no obrat nastaje buđenjem, ali ne starca, već mladića, koji ipak nije R. Valentino.

Suradnički rad grupe naučnika , profesora, eksperata i kulturnih radnika na izradi Enciklopedije Jugoslavije.