Rezultati pretrage

MARKIZA POMPADOUR Napisali: Dr. Willi Wolf i Hans Rameau. Muzika: Eduard Kunnecke, Rudolf Nelson i Robert Stolz. Režija: Dr. Willi Wolf Osobe: Markiza Pompadour – Anny Ahlers; Gaston de Meville – Walter Jankuhn; Gospođa Estrade – Ida Wust; Kadet Marcel de Clermont – Erast Verebes; Ljudevit XV, francuski kralj – Kurt Gerron; Melange, sekretar markize – Wilhelm Bendow; Dvorski bankar Cerf – Max Ehrlich Po ulicama Pariza pjevaju se šaljive pjesme o kralju Ljudevitu XV. i njegovoj ljubovci markizi Pompadour. Njihov autor, mladi plemić Gaston de Meville, bude uapšen. Na saslušanju prizna on, da nije protiv kralja, nego samo protiv markize, ali ga ipak osudje na smrt. Ovom saslušanju prisustvuje i markiza Pompadour. Na nju je mladi pjesnik proizveo dubok utisak i stoga naredi, da ga dovedu pred nju. I Gastonu se je svidjela markiza. Kad je kralj i pokraj intervencije markize potvrdio osudu, odluči markiza Pompadour, da spasi Gastona. Ona ga pod imenom de Moreau postavi za nastavnika vojne akademije u St. Cyru. Ministar Manrepas intrigira protiv markize. Njemu izgleda nevjerojatna vijest, da je Gaston pobjegao, i pokušava, da dokaže markizinu nevjeru. Ali markiza Pompadour je uvjerena, da je Gaston spašen. Ona ga posjećuje u St. Cyru i odabere za svoga partnera na velikoj svečanosti u Versaillesu. Teško da je ikad bilo idealnijih ljubavnika od markize Pompadour i Gastona. Oni marljivo vježbaju za svečanost, a sa svakim novim sastankom raste njihova ljubav. Jedan od pitomaca vojne akademije, Carcel de Clermont, da bi obmanuo svoje drugove kako je on ljubavnik markize, uvlači se u njezinu spavaću sobu, gdje ga markiza otkrije i protjera. Ali Gaston krivo shvaća njihov razgovor i misleći, da se u sobi nalazi ljubavnik, u očajanju bježi s dvora. Nekoliko dana nisu nigdje mogli naći Gastona.Markiza je nesretna. Ali na dan svečanosti povrati se njezin ljubvnik, uvjerivši se, da mu je markiza vjerna. U Versaillesu održava se sjajna zabava. Otmjeni gosti su oduševljeni, osobito kralj. Ali njegovo oduševljenje pokvari ministar Manrepas svojim otkrićem, da je Gaston zapravo na smrt osudjeni de Moreau. Kralj prekida zabavu – svi strepe pred skandalom, ali Ljudevit XV. oprašta markizi, Gastona imenuje guvernerom nekog udaljenog otoka, a kažnjava ministra Manrepasa. - Jugo film, 09.10.1933., vidi zbirka prospekti do 1945.

CRNI HUSAR Produkcija: Bruno Duday Režija: Gerhard Lamprecht Glazba: Eduard Kunneke Osobe: Knez Friedrich Wilhelm od Braunschweiga – Bernhard Goetzke; Kapetan Hansgeorg von Hochberg – Conrad Veidt; Potporučnik Aribert von Blome – Wolf Albach Retty; Marija Lujza – Mady Christians; Brigite – Ursula Grabley; Guverner Darmont – Otto Wallburg; Kapetan Fachon, njegov adjutant – Gunther Hadank; Knez Potovski – Grigori Chmara; Vojnik – Fritz Greiner; Špijun – Franz Stein 1812. Prusi teško snašaju gospodstvo Napoleona. U narodu živi želja za slobodom, jer narodni heroji Schill, Dornberg i knez od Braunschweiga nisu badava prolijevali svoju krv. Zemlja vrvi od crnih husara, koji nose mrtvačku glavu na kalpaku. Nemoguće ih je uhvatiti, jer ih svaki patriota zaštićuje i sakriva. Pred jednom gostionicom sjede plavokosa Marija Lujza i crna Brigite, kćerkica gostioničara, te razgovaraju. Odnekud začuju se hici, francuski vojnici dojure i traže u njihovoj kući za crnim husarom. Marija Lujza pojuri u svoju sobu – pred njom stoji crni husar. Za čas savlada svoj strah i sakrije ga. Kada francuski vojnici stignu i do njene sobe, nađu je praznu. Kapetan Hansgeorg von Hochberg zahvaljuje svojoj spasiteljici. On je ovdje ugovorio sa svojim drugom potporučnikom Aribert von Blome, satanak. Uskoro se prijatelji zagrle. Oni imadu nalog da ugrabe bademsku princesu Francuzima i da je dovedu u Englesku k njenom zaručniku knezu od Braunschweiga. No Napoleon odlučio je drugačije. Iz političkih razloga želi on vjenčati princesu sa poljskim knezom Potovskim. To je teški zadatak, ali naši hrabri husari ne odustaju od svog cilja. Aribert zaljubi se u malu dražesnu Brigitu, a Marija Lujza položila je na rastanku nježno svoju plavu glavicu na grudi kapetana Hansgeorga. Dugo ne potraja ta idila. Špijun guvernera Darmonta otkrio je, da se u gostionici sakrivaju dva crna husara, ali on je još nešto više otkrio. Husari odjahali su u Erfurt da izbave princesu, a guverner Darmont došao je sa pratnjom u gostionicu po Mariju Lujzu i otpratio je u Erfurt. Marija Lujza neće nikako da pristane na brak sa poljskim knezom. U to stignu kola kneževa, no taj knez sličan je Hansgeorgu kao jaje jajetu, a kočijaš nije nitko drugi nego Aribert von Blome. Marija Lujza iznenadila se kada ga je opazila, a i Hansgeorg je preneražen, jer je sada uvidio, da Marija Lujza nije nitko drugi, već njegova mala, dražesna plavojka iz gostionice. Marija Lujza poleti u susret Hansgeorgu no on se sjeti svog gospodara i kneza te njemu sačuva vjernost. On će Mariju Lujzu spasiti i odvesti u Englesku, a on sam mora se odreči svoje ljubavi. Hansgeorg požuruje da princesa pobjegne sa Aribertom, a on će ostati i pobrinuti se, da ih ne progone, jer svaki čas može da stigne pravi poljski knez. U zadnji čas postaje guvernerovom adjutantu stvar sumnjiva te dade zaustaviti kneževa kola. Hansgeorg prisili guvernera sa revolverom u ruci da propuste kola. Nakon dva sata, kad je princesa bila već u sigurnosti od progonitelja, uspije i Hansgeorgu bijeg iz grada. Međutim se je knez od Braunschweiga vratio u domovinu, a Hansgeorg predaje mu zaručnicu. Za hvalu imenuje knez Hansgeorga zapovjednikom husarskoga puka, no kada mu Marija Lujza prizna, da ljubi Hansgeorga odrekne se knez velikodušno svoje zaručnice u korist svog hrabrog i vjernog pukovnika Hansgeorga von Hochberg. - vidi zbirka prospekti do 1945. - Filmska enciklopedija – Der schwarze Husar, 1932.