Rezultati pretrage

ARIANA po istoimenom romanu Claude Aneta Režija: Paul Czinner Osobe: Ariana – Elisabeth Bergner; Konstantin – Rudolf Forster; Tetka Varvara – Annemarie Steinsieck: Olga – Hertha Guthmar; Profesor – Theodor Loos; Student – N. Vasiljef; Liječnik – Alfred Gerasch Ariana Kuznecova, mlada ruska studentica na ziriškoj gimnaziji, položila je odličnim uspjehom zaključni ispit. Njen profesor Dr. Hans Adamheit, čestita joj na uspjehu i žali što će ih ostaviti, da nastavi studij na berlinskoj univerzi, jer taj poznavalac ljudi instinktivno osjeća, da će Ariana medju stranim ljudima teško odoljevati napadajima života na njenu sensibilnu i osjećajnu narav. Ariana je već u domu svoje tetke, morala braniti čistoću vojih djevojačkih osjećaja od požude i želja muškaraca. U Berlinu, Ariana sluša ushićena uvertiru Mozartovog Don Juana u operi. Mjesto do nje još je slobodno. Otmjeni gospodin koji zauzima to mjesto, očito je dirnut nježnom i netaknutom pojavom svoje male susjede. Za čitavo vrijeme predstave osjeća Ariana njegove poglede na sebi. Ne čini li se, da je obuzima bojazan. Svako njeno osjetilo u čudnom je obranbenom stavu. Ali ipak, nije li oproštaj to dvoje ljudi, zvuči kao želja za ponovnim sastankom? Drugog dana dobila je Ariana list i novu ulaznicu za operu, ona hoće da je razdere. Unatoč toga vidimo Arianu u društvu Konstantina Mihajlovića, a kroz mekanu rusku glazbu, dopiru do njenog uha riječi iskusnog zavodnika "Ne ostajem dugo ovdje. Jednog ću dana otputovati, neću se više vratiti. Ali ovo kratko vrijeme, koje mi preostaje htio bih s vama provesti Ariano. Nećemo se osvrtati za onim što je bilo, niti pridavati važnosti onom što će doći, već samo živjeti. Postoji opasnost, opasnost od ljubavi. Da ustuknemo pred opasnošću?" Ja imadem odvažnosti, a Vi? Ariana sakriva svoju plahu i čistu ćud i igra, iskusnu ženu, onakovu kakovu on u njoj traži. Konsantin je uzima, kao što se uzima igračka, za časovitu razonodu, kao malu uslužnu djevojčicu, koja se zaboravlja kad god ustreba. Ovo poniženje, moguće je jedino podnijeti, ako zaboravi svoje misli i odigra ulogu koju joj je namijenio. Ariana priča o svojoj prošlosti, svojim iskustvima kod muškaraca, toliko, da ta njena ispovjed iritira i razdražuje Konstantina. Čim više raste njegova razdražljivost, tim jače osjeća Ariana slast pobjede i odmazde. I tako nastaje već od početka medju njima borba, tim strašnija, jer se vodi, prikrivenim oružjem. Da se izmiri s Arianom, predlaže Konstantin put i boravak u Italiji. Bezgranična sreća vlada u maloj kućici na talijanskoj rivijeri. Arijana je dražesno dijete, strastvena i nježna žena, i veseo i ustrajan drug u igri. Stiže brzojav, Konstantin, je opet u svojoj staroj kolotečni, ne gleda Arianu. Satrvena, slomljena promatra Ariana Konstantinove pripreme za put, koji je zaključen, a da se nije ni posavjetovao sa malom djevojčicom. Napokon izusti sasvim hladno i lahkim glasom: Treba proslaviti oproštaj, sutra odlazim. Teška je Arianina sudbina, treba da bude vesela, da pokazuje bezbrižnost na rastanku sa čovjekom, kojega ljubi čitavim svojim bićem. Nadljudskom snagom volje, savlada se Ariana, odigra svoju ulogu hrabro do kraja. Samo na taj način moći će se spasiti, samo tako će moći da sačuva svoje dostojanstvo za daljnji život. I nije Ti težak rastanak, upita je Konstantin povrijedjen u svojoj taštini. Kako došlo, tako prošlo moj gospodine, ja sam samo Vaša učenica. Vrativši se na univerzu, u poznatu okolinu, opaža Ariana silnu promjenu, koja se u njoj zbila. Djetinjska pustopašnost nestala je, a duboka ozbiljnost pokriva njeno biće, no pod tom ozbiljnošću trza se svaki živac od boli, kod pomisli da je pregažena od čovjeka kojega ljubi. Još jednoć da mi ga je vidjeti, a onda će skupo platiti ovo poniženje. Medjutim kada dodje čas ponovnog sastanka, zaboravljena je sva bol, svako nanijeto joj poniženje, a svaka njena misao, čitav njen život posvećen je samo njemu. Ariana dozna, da i opet treba da postane prolazna zabava, igračka, za nekoliko dana. Čitava njena radost i sreća uništena je i pretvara se u ogorčenost. Još jednoć draži Konstantina i uspijeva joj da ga razbijesni svojom ravnodušnošću. Hoću napokon da znadem koliko ih je bilo prije mene. Sva ogorčenost, sva proživljena poniženja provale elementarnom snagom iz Ariane, njene male ruke lupaju, o njegova prsa i razjarena poviče: Koliko ih je bilo. Osam. Osam. Osam sam ih imala prije Tebe i počne da nabraja njegove predšasnike, kojih nikada nije bilo i sa kojima povrijedjena Ariana želi da poništi nanesenu uvredu. Posljednja zadovoljština. Jer Konstantin zatvara svoje kovčege. Ali nekoliko sekunda nakon toga, kroz tišinu prostora zvuče Arianine riječi: Ne koristi ti ništa što si pametniji i naobraženiji od ostalih. Zar doista neznaš, da sam netaknuta došla k tebi i da prije nijesam nikome pripadala. Konstantin je surovo pograbi za ruku. Dakle si iz mene činila ludu. Zašto. Ta sam si mi rekao da ćeš, ako ti stane na put mlada djevojka nastojati da je izbjegneš. Posramljen, zbunjen, i preko ponora koji se medju njima otvara, nalazi Konstantin u posljednji čas prijelaz. U posljednji čas, kad polazi njegov voz, a Arianu počinje da ostavlja snaga, trgne je Konstantin u voz i u svoj život. - Croatia kino, 4 mjesec 1931., vidi zbirka Stakić

DAGFIN, SVEMOĆNA LJUBAV Drama u 9 činova po romanu Wernera Scheffa. Produkcija May film Režija: Joe May Lica: Dagfin Hollberg, skijaški vodić – Paul Richter; Axel Boysen – Alfred Gerasch; Lidija, njegova žena – Marc. Albani; Njena sobarica – Hedwig Wangel; Pukovnik Gain – Aleksandar Murski; Tilly, njegova kći – Mary Johnson; Sabi Bey, turski general – Paul Wegener; Garon, njegov tajnik – Nien Son Ling; Assairan, Armenac – Ernst Deutsch Lidija Boysen došla je u neko zimsko lječilište u Švicarskoj, da zaboravi ili bar ublaži teške jade, koje joj je nanio nesretni brak. Njen muž Axel Boysen bio je naime ženskar i kockar te je rasuo sav njen novac i onda je htio da je svede s nekim svojim bogatim prijateljem. Zato je nesretnica pobjegla. U divnoj zimskoj prirodi zaljubila se Lidija u mladog Dagfina Hollberga, koji je bio preuzeo službu skijaškog vodića, da zaradi novaca za nastavak studija. U Dagfina bila je zaljubljena i mila djevojka Tilly, kći pukovnika Gaina. Lidija je Dagfinu ispričala svu svoju nesreću i on je planu žarkom ljubavi prema nesretnoj ženi. Uto stiže glas, da je u lječilište došao Axel Boysen sa svojim prijateljem Sabi Beyem, turskim generalom. Axel je svom silom htio, da govori s Lidijom i ona ga je pozvala na neki osamljeni most. Na sastanku nagovarao je Axel Lidiju, da bude ljubovca Sabi Beyu, koji je vrlo bogati i moćan. Lidija nije htjela ni čuti o tom, nego je pobjegla i ostavila muža na mostu. Kad se vratila kući, pohodio ju je Sabi Bey i obasipao je ljubavnim ponudama. Uto dobije Lidija poziv od direktora hotela, koji je ujedno vršio i neku upravnu službu, da dodje k njemu. Od direktora hotela doznala je Lidija, da je njen muž malo prije nađen na mostu ustrijeljen. Našao ga je Dagfin Hollberg. Kako je poznato, da se Lidija sa svojim mužem na mostu oštro prepirala, pala je na nju teška sumnja. Da izbavi Lidiju, izjavio je Dagfin, da je on ubojica, pa je bio zatvoren. Lidija je na to zamolila Sabi Beya, da Dagfina oslobodi iz zatvora, što joj je on i obećao. Dagfin je imao biti odvezen u policijski zatvor, ali je prema dogovoru usput skočio niz neku strmu stijenu, gdje su ga dočekali ljudi, koji su mu omogućili bijeg. Sabi Bey je otputovao u Berlin, a Lidija s njim, jer je samo od njega mogla dobiti vijesti o Dagfinu. Dagfin je imao na nekom prekooceanskom parobrodu otploviti u daleki svijet, ali nije mogao otići, a još jednom ne vidi Lidiju, pa je pohitao prema Berlinu. Sabi Bey ga je nagovarao, da u vlastitom interesu što prije pobjegne, jer ga je policija živo tražila. Osim toga je lukavi Kinez Garron, koji je bio Sabi Beyev tajnik, rekao Dafinu da se Lidija već zaručila s njegovim gospodarom. Misleći Dagfin, da je za nj sve propalo otišao je. Sabi Bey je naumio poći u svoj osamljeni dvorac na jugu pa je pozvao Lidiju, da podje s njim. Lidija je od nevolje i na to pristala. U željeznici susreo se Dagfin s pukovnikom Gainom, koji je bio spreman da mu pomogne, pa ga je pozvao na svoje imanje u južnoj Njemačkoj, gdje će živjeti pod imenom Tim Skjolb. Sabi Bey, koji je bio iz zasjede ranjen, ispričao je Lidiji povijest svoga života.On je kao general bio pozvan da uguši neki ustanak pa je poubijao vodju ustaša i cijelu njegovu porodicu. Ostao je samo dječak Assairan i taj ga neprestano progoni, te je iz osvete u njega pucao.Dafin je stigao s Gainom u njegov dvorac, a Lidija u Sabi Beyev. Dagfin je radio na Gainovom imanju kao upravitelj. Garro je od svog gospodara dobio nalog da pronadje Dagfina i on je ubrzo doznao, da se Dagfin nalazi na dvorcu pukovnika Gaina, koji je bio u susjedstvu. Sabi Bey je to htio reći Lidiji, ali se je bojao, da je onda nebi za uvijek izgubio. Spremala se oluja. Assairan koji je i ovamo progonio Sabi Beya, sklonio se u Gainov dvorac. Sabi Bey je za to dozano pa je i on pošao onamo i pozvao Lidiju da dodje za njim. Assairan je bio spreman da napadne svog dušmanina, ali ga je Sabi Bey pretekao i usuo otrov u svoju čašu. Na samrti priznao je Lidiji i Dagfinu, da je on u prepirci ubio Axela Boysena, jer ga je htio ucjenjivati. Tako su nestale sve zapreke Dagfinovoj i Lidijinoj sreći, a mala Tilly gledala je tu sreću s bolom u srcu. - Bosna film, 12.02.1930., vidi zbirka prospekti do 1945.

MODERNA DUBARRY Režija: Aleksander Corda Osobe: Sillon – Alfred Abel; Corbett – Friedrich Kayssler; Grof Rabbatz – Alfred Gerasch; Šef kuće Maison Clairet – Albert Paulig; Trgovački putnik – Hans Albeers – Juliette – Hilda Radnay; Sandro – Jean Bradin; Toinette – Marija Corda. UFA U Parizu živi jadno i povučeno mala Toinetta. Namještena je u jednoj pomodnoj trgovini, pa kad tamo svrši posao, tad mora u hotelu svoje stroge tetke da poslužuje goste. Prevarena u svojoj prvoj ljubavi, zdvojna i prezrena naumi Toinetta, da skoči u vodu, ali ju od toga nauma odvrati jedan stari gospodin, koji joj pribavlja namještenje za manequena u velikoj trgovini Clairet. Slučajno upozna se i ponovno zaljubi u jednoga mladića, za kojega niti ne sluti, da je pravi pravcati kralj. Sandro mu je kralj Astorije, te je došao u Pariz, da se malo razonodi. Toinetta mu se vrlo dopada i naumi da se s njome ozbiljno pozabavi, ali ga prešni poslovi naglo zovu u domovinu. Dok Sandro obavlja kraljevske dužnosti u Astroiji, dotle Toinetta postaje velikom damom polusvijeta. Njezina karijera postigla je vrhunac onim časom kad se u nju zaljubio najbogatiji čovjek svijeta Corbett. Sandrova država potrebuje novaca, te kralj dolazi u Pariz, da isposluje zajam u Corbetta. Na svoje zaprepaštenje nađe u Corbettovoj kući svoju Toinettu. Sandro i Corbett otimlju se za Toinettu, a ona odbija Corbettovu ruku i njegovo bogatstvo, pa prianja uz voga odabranika. Uz te okolnosti nije kralj uspio da dobije zajam, pa se vraća u Astorru bez novaca – ali zato sa svojom Toihnettom. Javno mnijenje se digne protiv Toinette. Žene iz puka povrijeđene u svojoj pobožnosti, jer žele kraljicu, a ne ljubovcu. Toinetta je izvržena uvredama na svakom koraku, pa da ne oteža kraljev položaj odluči da pobjegne. Pri tom joj pomaže Corbett, koji je uvidio da se prava ljubav ne može kupiti za novac, pa zato odlučuje da će pripomoći da Toinetta dođe do svoga cilja. Nakon nekoga vremena uživa mladi par novu sreću i nesmetani mir u Parizu. - Olimp kino, 03.04.1927., vidi zbirka Stakić

GRIJESI MLADE ŽENE po romanu od Sven Elvestada. Osobe: Robert Nelson – Alfred Gerasch; Profesor Claasen – Erich-Kaiser-Titz; Lizzie Claasen, njegova žena – Gina Relly; Konzul Spade – Jacob Tiedtke; Barun Gourmont – Alfred Haase; Absbjorn Krag – Arnold Korff Profesor Claasen, izumitelj, povratio se sa svojom krasnom ženom i kćerkicom iz inozemstva kući. Tu je htio, da njegova vlada financira njegov izum. Nu vlada mu nije mnogo vjerovala. Profesor je zapao u novčane neprilike. Gospođa Claasen zamolila je konzula Spade, da im on posudi novaca, no ovaj ju je odbio, pozvavši je ipak na jednu večernju zabavu. Tom prilikom sretne gospođa Claasen svoga nekadanjeg ljubavnika. I dok je društvo uživalo u zabavi na ledu, Lizzie se branila od izljeva ljubavi, koji su bivali sve žešći i žešći. Međutim se ta svečanost kod konzula Spade svršila nesretno. Ustanovljena je krađa od 50.000 kruna u zlatu. Detektiv Krag poveo je istragu. Kradljivac je prodro u villu pomoću motke na villi, na kojoj je visila zastava. Na licu mjesta nađeno je jedno dugme od manšeta. Kad je detektiv toga dana pošao na počinak, provalio je k njemu Robert Nelson, bivši ljubavnik gospođe Claase i zahtjevao da mu izruči dugme. No Krag ga je nadmudrio i uapsio. Taj čas je stupila u detektivsku kuću Luzzie Claasen. Došlo je do strašne upadice. Krag je opazio, da je u ovu stvar upletena ljubavna pripovijest. Detektivu je pošlo za rukom ustanoviti, da je Nelson počinjao mnogobrojne krađe, a to sve zbog toga, da Lizzienom mužu omogući nesmetani rad na izumu. Došlo je do sudbene rasrprave. U zadnji čas je Nelson otkrio komplot, zasnovan protiv Claasena, ali je podlegao ubojitom tanetu jednog zločinca. Umirući pružio je Claasenu ruku, a Lizzie i Claasen se izmirili. - Balkan kino, 10.09.1923., vidi zbirka Stakić

U subotu 26.10.1935., prikazujemo premijeru Bečke operete MELODIJA BEČA (HAUSCHEN IN GRINZING) Režija: Otto Kanturek. Glazba: Arthur Guttmann, po motivima Lanner-a U glavnim ulogama: Svetislav Petrović, Gretl Theimer, Marion Taal, Alfred Gerasch, Ferdinand Hart, Ernst Wurmser - vidi zbirka prospekti do 1945.

U petak 1.ll.1935. STO DANA NAPOLEONA (HUNDERT TAGE) Režija: Franz Wenzler. Glazba: Dr. G. Becce U glavnim ulogama: Werner Krauss, Gustaf Grundgens, Hans A. v. Schlettow, Kurt Junker, Eduard v. Winterstein, Alfred Gerarch, Peter Voss, Elsa Wagner Bečki kongres. Bijeg Napoleona s Elbe. Trijumfalni ulazak u Pariz. Borba za dijete i ženu. Bitka i poraz kod Waterlooa. Borba sa komorom. Abdikacija. Zatočenje na Sv. Heleni. - vidi zbirka prospekti do 1945.