Rezultati pretrage

Proljeće 1945, Zagreb netom po oslobođenju. Članovi Studentskog kulturno-umjetničkog društva neuspjelo pokušavaju nagovoriti zapuštenu i depresivnu učiteljicu klavira Emu da svira na priredbi koju organiziraju. Emu preplavljuju sjećanja... 28. 6. 1914., na dan atentata u Sarajevu, Ema je imala dvanaest godina i odlično je znala svirati klavir, a taj je talent u njoj otkrio g. Pjaskovski, vlasnik trgovine glazbalima u kojoj je Emina majka radila kao čistačica. Igrom slučaja Ema se susretne s plemičko-vojničkom obitelji Glajzner, potuče s njihovom kćerkom, svojom vršnjakinjom Gretom, te nešto kasnije slomi kuk i ostane hroma. Nepunih osam godina kasnije, 7.9.1922. Ema se, svirajući klavir, preko prozora upozna s mladim učiteljem klavira i skladateljem Berislavom koji u susjednoj zgradi, kod Glajznerovih, podučava mladu Gretu. Ema i Berislav dogovore sastanak, no potištena svojom hromošću ona se na njemu ne pojavi. Šestog siječnja 1929. kralj Aleksandar proglasio je diktaturu, a Ema i trojica njezinih kolega muzičara naručeni su da sviraju na svadbenom slavlju Grete i njezina mladoženje, sina bogatog industrijalca. Angažman propadne, a dvanaest godina kasnije, 1941. godine, Ema dolazi u gostionicu kod željezničkog kolodvora i tamo prvi put nakon gotovo dvadeset godina ugleda Berislava, koji je pobjegao iz logora i zatražio pomoć starog znanca, konobara Viktora. Ustaška patrola ulazi u gostionicu i Berislav je u velikoj opasnosti...

Zagreb, godina 1945., vrijeme obnove. Razdragana omladina osniva Studensko kulturno-umjetničko društvo. Nabavili su klavir i ne slute da su sudbina tog instrumenta i usamljene učiteljice klavira Eme, koju nestrpljivo čekaju da im nešto na njemu odsvira, usko povezani. Film prikazuje kratke fragmente iz njenog života u godinama 1914., 1922., 1929., 1941., koje su značajno obilježile povijest ovog dijela svijeta, ali i sudbinu ove tužne žene. Da se sudbina nije tako gorko poigrala s njom (slomljen kuk, ostaje bez voljenog klavira, kompozitor kojeg je voljela i koji joj je bio sklon zavela je druga, a potom je ´41. i poginuo…), koncert pun cvijeća s ovacijama publike u kojem ona, obučena u vjenčanicu, solira na voljenom klaviru, a njen nesuđeni suprug dirigira orkestrom, ne bi postojao samo u njenoj mašti. Sve to ne znaju veseli omladinci koji su je okružili i šutke gledaju slomljenu za «njenim» klavirom.