Rezultati pretrage

MONA LIZA U glavnim ulogama: Trude von Mollo, Willy Forst Režija: Geza von Bolwary. Kompozicije i glazbeno vodstvo: Robert Stolz. 100% njemački ton-film 22. kolovoza 1911. proleti čitavim svijetom senzacionalna vijest, da je glasovito djelo Leonarda da Vinci, portret Mona Lise del Gioconda, nenadmašiv dokaz umjetnosti talijanske renesanse, ukraden iz Louvrea. Svatko kome je poznato, kakove dragocjenosti krije pariski Louvre, pojmit će, da je vijest o kradji ove gotovo neprocjenjive umjetnine, zapanjio sav svijet, pogotovo umjetnički, jer je kontrola u prostorijama Louvra i paska pod kojom stoje umjetnine upravo savršena. Djelo je ukradeno u po bijela dana, ispred nosa čuvara i mnogobrojnih posjetilaca talijanske galerije. Sve osobe, koje su se toga dana i u vrijeme kradje zalazile u Louvreu, bile su pohapšene i zadržane u pritvoru. Traga kradljivcu svejedno nije bilo. Svijetom su se pronosile najludje glasine, medju ostalima i to, da je jedan američki sakupljač umjetnina dao ukrasti sliku, koje se ni uz koju cijenu nije mogao domoći, te da je već u New Yorku u privatnom muzeju jednog tamošnjeg milijardera. Ponuditi portret Mona Lise na prodaju bilo bi upravo nemoguće, jer su sve trgovine umjetnina sasvim tačno bile informirane o slici i kradji koja se zbila, a obični koji smrtnik ne bi mogao sebi dozvoliti luksus da posjeduje takovo blago. Policija je zdvajala. Predsjedništvo Louvrea moralo se zahvaliti i predati ostavku, istražni sudac Leppee bio je maknut sa svog mjesta, jer se pokazao nedoraslim ovome zadatku. Sve je bilo uzalud, Mona Lisa ostala je izgubljena. 1913. godine, dok su se već duhovi umirivali, a Louvre se skoro pomirio mišlju da ne će nikada više moći dobiti sliku pukne vijest: Mona Lisa je nadjena, ukrao ju je Talijan Vincenzo Peruggia, i u času kad ju je nudjao na prodaju antikvaru Alfredu Geri u Firenci, bio je uhapšen. Vincenzo Peruggia izjavljivao je na raspravama, da se htio osvetiti Napoleonu I., koji je opljačkavši talijanske muzeje, odvukao umjetnine a medju njima i portret Mona Lise u Paris. Slika je na vrlo svečan način predana Louvreu, a Vincenzo Peruggia, kojega su njegovi zemljaci slavili kao osvetnika nacije, bio je osudjen na godinu i dva mjeseca robije. Istina je, da je kod prodaje portreta Peruggia, premda je vrlo dobro znao od kolike je vrijednosti slika, tražio vrlo malo – samo toliko da može otputovati – a i to da prave motive njegovom djelu nikada nitko nije saznao. Peruggia pao je na ratištu boreći se uz bok svoje braće, poštovan od svojih drugova. Ovaj film pokazuje, da je osim plemenitih motiva, koji su ponukali Peruggia na čin, bila po srijedi i ljubav prema jednoj prekrasnoj ženi, čiji je smiješak bio toliko nalik zagonetnom smiješku Mona Lise, da je Peruggia htio da svakako ima taj portret, t. j. da učini za volju svoje ljubavi djelo, koje će proslaviti i njega i njegov ideal tako, da će ga konačno nepristupačna ljepotica morati uslišati. - Star film, vidi zbirka prospekti do 1945.

Metropol kino, Bjelovar. U srijedu 01. veljače 1939. OGLEDALO ŽIVOTA (SPIEGEL DES LEBENS) Režija: Geza von Bolvary U glavnim ulogama: Attila Horbiger, Peter Petersen, Walter Szurowy, Jane Tilden - vidi pod 100.000 dolara, zbirka prospekti do 1945.

U nedjelju 29. studena 1936. OTMICA Režija: Geza von Bolvary U glavnim ulogama: Gustav Forhlich, Marie-Luise Claudius, Theo Lingen, Theo Schall, Lola Chlud U rajskom kraju u elegantnom svijetu, između glazbe i plesa, odigrava se ovaj film zapletaja i ljubavi. Vesela igra na veseloj plaži San Rema.O majci koja izgleda mlađa od svoje kćeri i o kćeri koja je ozbiljnija od svoje majke. O nesavjesnom zavodniku koji upotrebljava sve trikove da zavede mladu ženu i da upropasti jedan sretan brak, ali sudbina ima smisla za humor i sve vodi sretnom svršetku. - vidi zbirka prospekti do 1945.

ZVIJEZDE S NEBA (DAS BLAUE VOM HIMMEL) Tekst: Ernst Marischka; muzika Robert Stolz; glume: Liane Haid, Gustav Frohlich prospekt na njemačkom - prikazano u Edison Palace kinu 05.11.1932. - vidi zbirka Stakić

ŽETVA Režija: Geza v. Bolvary. Muzika: Sandauer U glavnim ulogama: Paula Wessely, Attila Horbiger, Gina Falkenberg, Fred Hennings, Art. Somalay, Gabor Rajnai Poslije smrti svoga oca preuzeo je Tamaši dvorac i imanje u očajnom, prezaduženom stanju. Tamaši je morao da napusti oficirsku karijeru i sada se posvečuje samo svojoj zemlji. U ovom poslu ga vjerno i predano pomaže služavka Julika, koja sada vrši posao konjušara, sluge, služavke – sve da se uštedi nešto na osoblju. Slijedi vrijeme teškog i napornog rada. Julika ulaže sav svoj trud da stvara posao. Ona ulaže daleko više interesa no što bi se moglo očekivati od jedne služavke. Nježno i sa mnogo ljubavi ona okružuje Tamašia, koji konačno … da osjeća povjerenje prema jedinom stvorenju koje mu je oslonac u ovo teško doba. Više iz zabave, no iz nekog ličnog interesa on poučava Juliku koja se pokazuje kao vrlo pametna i bistra djevojka. Tako je došlo vrijeme zlatnog klasja, žetva. Polje trudno divnog zlatnog ploda čeka da ga požanju. Toga dana projaše kraj Tomašijevog dvora dvije elegantne jahačice. Iznenada one okrenu pravac da jahaju kroz zrelo klasje, učinivši veliku štetu. Tamaši je skočio sav bijesan pred konje da traži objašnjenje, ali jedna lijepa jahačica ga udri po ruci i licu sa svojim bičem i, društvo je već nestalo. Još iste večeri ide Tamaši u obližnji dvorac, sastajalište tog društva da si pribavi zadovoljštinu. Ali ona lijepa jahačica, beronesa Grit je dosta pametna, te predusreće brzo sa nekoliko ljubavnih i pametnih riječi i – Tamaši se uskoro nadje u vrtlogu jednog veselog i luksusnog društva. Sjaj koji ga okružuje potsjeća ga na minule oficirske dane i nakon plesa, muzike i šampanjca, slavi Tamaši i Grit – zaruke. Tamaši je dobio obećanje da će mu se Grit uskoro javiti. On čeka sa žetvom. Dani prolaze ali od Grite nema vijesti. Konačno Julika, koja ne može više da gleda kako trpi njen gospodar, ode u Beč i izmedju Julike i otmjene dame, koja je već davno zaboravila čitavu avantiru sa Tamašijem, dolazi do jedne divne i velike scene. Julika se vraća u selo. Već je krajnje vrijeme da se otpočne sa žetvom, inače bi propao čitav trud teškog rada. Uz veselu pjesmu i smijeh rade u polju Tamaši i Julika, ali ne više kao gospodar i služavka, već kao dvoje ljudi koji su stvoreni jedno za drugo. - 05.09.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

U subotu 25, nedjelju 26 i ponedjeljak 27. srpnja 1936. Najbolji režiser svijeta Geza von Bolvary Najbolji pisac manuskripata Ernst Marischa Najbolji njemački glumci: Gustav Frohlich, Sybille Schmitz, Albrecht Schonhals I najbolji ciganski orkestar Jeno Farkas stvorili su najveći muzički šlager sezone BESMRTNE GUSLE (STRADIVARI) Tonovi violina i cimbala izmamljeni ciganskim prstima uzbudjuju krv, raspiruju mladenački žar strastvenih temperamenta. U bijesnom tempu čardaša, ciganima zapovijeda Šandor Teleki, konjički kapetan. Sve, počam od lustera na stropu do hotelskog vratara, kreće se u bijesnom ritmu ciganskih gusala. Zrak ispunja miris šampanjca i ženskog tijela… Onda je došla tragična 1914. Film posvema različit od dosadanjih. Fino ocrtani karakteri, rijetko napeta radnja, te velika ljubav, koja nad svim lebdi, čine ovaj film nezaboravnim dogadjajem. - vidi zbirka prospekti do 1945. - Filmska enciklopedija – Stradivari, 1935.

IZVINITE POGREŠILA SAM! Umjetničko vodstvo: Geza von Bolvary. Glazba: Nikola Brodsky Osobe: Eva – Franciska Gaal; Posjednik Balogh, njen otac – Werner Pledath; Njegova žena – Lotte Spira; Paul Murray – Paul Horbiger; Direktor Roland – Oskar Sima; Tini – Ursula Grabley; Stangl – Szoke Szakal; Mogyorossi – Huszar Puffy Eva Balogh pošla je u grad, da bude svjedokinja svojoj prijateljici Tini prilikom njenog vjenčanja. Možete si pomisliti, kakovo je bilo njeno iznenadjenje, kada je zaručnik ponovno odgodio vjenčanje. Tinika je veoma tužna, a Eva uzima cijelu stvar u svoje ruke, kako bi se situacija što prije rasčistila. I kako je već odlučna ulazi u hotel i prilijepi zaručniku snažnu zaušnicu i – skandal je gotov. Čovjek, koji je primio zaušnicu nije bio zaručnik, nego slavni pianista Paul Murray, koji se baš nalazi na gostovanju. Cio grad govori o ovoj čuški, a da stvar postane za pianistu još neugodnija, njegov menager ga okruži velikim brojem žena, jer je mišljenja, da je bolje više zaušnica, nego samo jedna. Murray medjutim dolazi sve više do uvjerenja, da je možda ipak jednom jednoj Evi obećao ženidbu i misli, da je ta Eva sada došla po svoje pravo. Eva je sva nesretna, jer je Murray tako nedužan dobio zaušnicu i jer se je tom prilikom držao tako neusiljeno. Osim toga on joj je neobično simpatičan. Da bi ga opet mogla vidjeti ona igra ulogu ostavljene. Oboje se ljube i moraju svoje uloge dalje igrati. On ju poziva na čaj da vidi, da li ga ona zaista ljubi ili igra samo komediju. Sada je ali Eva ozbiljno razljućena. – Drugoj je obećao ženidbu, a njoj udvara! I sada nježna Evina ruka po drugi puta prilijepi jednu na Murrayevo lice, a Eva sama zaplakana pobjegne. Ali on bježi za njom, jer znade, da mu niko više ne može toliko značiti kao ova mala djevojčica. - Avala film, 02.05.1935., vidi zbirka prospekti do 1945.

PRINCEZA DAGMAR (MADCHENPENSIONAT) Režija: G. Bolvary. Muzika i manuskript: R. Benatzky. Produkcija: Styria Film, Wien U glavnim ulogama: Raoul Aslan, Angela Salloker, Erika Thellmann, Attila Horbiger, Hilde Krahl, F. Maierhofer, Leopold Konstantin Usred sveg raskoša i bogatstva kraljevskog dvorca živi princeza Dagmar osamljena. U toj hladnoj atmosferi ona vene i postane pomalo melankolična. Tu nikakvi lijekovi ne pomažu. Napokon doktor postavi ispravnu diagnozu: Dagmar mora među druge ljude, među djevojke njenog doba. Tako je princeza Dagmar dospjela u jedan švicarski djevojački internat. Ovim samostalnim i pametnim djevojkama ništa ne imponira što je Dagmar princeza. Tu odlučuje samo okretnost i sposobnost za život u čemu princeza Dagmar nije baš slavna. Zbog toga dolazi do neprestanih sukoba i keckanja između nje i profesora sporta Ruplia. Dagmar ni sama sebi ne priznaje da joj je taj čovjek neobično simpatičan i ona protiv svoje volje nastoji da ga zadovolji. Jednog dana Dagmar postaje svijesna svojih osjećaja i ona piše pismo kući, izjavljujući da se odriče naslova i položaja, te će osnovati školu zajedno sa Rupliem. Ona je to pismo sastavila bez znanja Ruplia. Na dvorcu silno uzbuđenje. Njena tetka tvrdi da joj Rupli hoće samo izmamiti novac. Direktorica internata, koja poznaje plemeniti karakter Ruplia protestuje, ali Dagmar mora ipak da ostavi internat. No, Rupli, znajući da će onda propasti plod škole ide sam na najveću žalost svojih učenica i Dagmar. Prošle su godine i Dagmar se udala i dobila sina. Kako je u međuvremenu Rupli otvorio onu školu o kojoj je uvijek sanjao, Dagmar hoće da mu povjeri svoga maloga. Tada jednoga dana pogleda ona dolje u vrt i ne vjeruje svojim očima: tu se igra njen sinčić sa jednim muškarcem zdrava opaljena lica, Rupli. On je isto tako brzo osvojio srce maloga, kao svojedobno majčino. Kad su Rupli i Dagmar sami odvija se njihovim usnama po prvi put priznanje jedne velike i izgubljene ljubavi. - 28.12.1938., vidi zbirka prospekti do 1945.

PUT DO SVIJETLA Osobe: Grof Waldburg – Emil Fenyo; Grofica Waldburg – Berta Reuscher; Ruža – Hanni Reinwald; Šumar Moralt – Fritz Greiner; Njegova žena – Ilona pl. Mattysovszky; Rudolf – Ernst Ruckert; Barun Greifeneck – Otto Streckel; Eva Plant – Carla Wagner; Profesor Lossen – Georg Henrich; Dora – Toni Wittels U svom raskošnom dvoru, koji se uzdigao na ponosnoj visočini, živio je grof Waldburg sa ženom, koja mu je darovala slatku malu djevojčicu. Grof je to dijete silno volio i nazvao ga "svojim najmilijim blagom na svijetu". Ali on je imao još "blaga" na svijetu. Strast ga je vukla k šumarevoj ženi, gospođi Moralt, kojoj je nekoć, dok je još bila djevojkom, udvarao. Ona ga je odbijala. No njegova strast nije popuštala. I kad se, grofovom krivnjom, ubio poštenjačina šumar, navalio je on na ženu silnim prošnjama, da popusti. A ona je bila čvrsa. Uzdala se u Boga i svoju vlastitu snagu i jednom za uvijek odbila grofa. S malim sinčićem Rudolfom preselila se u grad i borila se s bijedom i oskudicom. Od toga je vremena prošlo mnogo godina. Rudolf je svršio nauke i postao asistentom glasovitoga liječnika za oči profeora Lossena. I grofova kćerkica Ruža, njegovo najmilije blago, razvila se u prekrasnu mladu djevojku. Ona je sve saznala o svome ocu i dnevno polazila na šumarev grob, da na nj položi svježeg cvijeća. Vraćajući se jedne večeri kasno od bolesnika, Ruža je nespretno pala i ozlijedila oči. U klinici profesora Lossena konstatirali su neizlječivu sljepoću. Mladoga Rudolfa silno je zainteresirala lijepa djevojka, koju je već napolak ljubio i on je dan i noć radio, da izumi jedan lijek, kojim bi joj mogao pomoći. To mu je i uspjelo. I usprkos tomu, što je znao, da je grof kriv smrti njegovog oca, Rudolf mu je sve oprostio i uzeo Ružu za ženu. - Balkan kino, 30.03.1924., vidi zbirka Stakić

VALCER ZA DVA SRCA (ZWEI HERZEN IM ¾ TAKT) Manuskript: Walter Reisch i Franz Schulz. Kompozicija i glazbeno vodstvo: Robert Stolz. Režija: Geza von Bolvary. Starfilm Osobe: Toni Hofer, operetni komponist – Walter Janssen; Nicky Mahler, libretist – Osk. Karlweiss; Vicky Mahler, libretist – Willy Forst; Hedi – Gretl Theimer; Anni Lohmeier – Irene Eisinger Sadržaj: Beć! Grinzing! mali kvartet svira slavni Schubertov "Prvi valcer", koji već stotinu godina razveseljava Bečane i koji će biti popularan još najmanje stotinu godina. Među gostima sjedi i momentano najpopularniji bečki operetni komponist Toni Hofer zajedno sa vojom prijateljicom Anni Lohmeier. Toni nije danas dobre volje, a oneraspoložila ga je pomisao, da nijedna njegova pjesma neće ostati tako dugo popularna kao Schubertov "Prvi valcer". Anni kuša da ga uvjeri o protivnom. Ona mu tumači da njegova slava neće tako brzo proći i da će ga nova opereta, za koju braća Vicky i Nicky Mahler svršavaju libreto, još više proslaviti. U isto vrijeme Vicky i Nicky pišu libreto i svade se kao uvjek. K njima dolazi Hoferov faktotum Weigl i javlja im, da se premijera nove operete mora održati točno za 24 dana. Još danas hoće direktor da govori s njima i Hoferom, a hoće takodjer da mu se predvede nova opereta. Ali Hofer je nestao. Konačno ga pronalaze i dovedu u kazalište. Za vrijeme dok Vicky počne direktoru pričati radnju, odigra Toni prva dva operetna šlagera. Direktor je oduševljen, no kad zapita za bečki valcer, koji nesmije da manjka ni u jednoj bečkoj opereti, priznaje mu Toni, da još nije ništa iskomponirao. Svi su radi toga zdvojni. Bečka opereta bez valcera – nemoguće! Ali tu nitko ne može ništa da pomogne, jer Toni ne može da komponira prema narudžbi. Srijeda! U Modlingu, u blizini Beča, u nekoj maloj vili, sjede Vicky i Nicky kod svoje sestre. Nitko od njihovih znanaca, a ni sam Toni, ne zna da oni u opće imaju sestru. Braća su svojoj Hedi donijela na poklon lijepi dar i obećali su joj, da će ju na njezin imenda, 15. decembra, odvesti u Beč na premijeru nove operete. Hedi se tome neobično raduje tim više, što će se tom prilikom upoznati sa slavnim komponistom. Braću to medjutim ni najmanje ne raduje, jer znadu, da je Toni opasni ženskar, pa se boje za svoju sestru. Braća se opet svadjaju i u to zazvoni telefon. Weigl, koji je imao čuvati Tonija, sve dok ovaj ne iskomponira potrebni valcer, javlja, da je Toni otišao u svoju ljetnu vilu u Voslau i da mu je naložio, da pozove 30 gostiju. Libretisti mu to zabrane i odu u Beč, a Hedi nadje neobičan način, kako će da se upozna s Tonijem. U Voslau, u Tonijevoj vili spremno je sve za trideset gostiju. No mjesto 30 gostiju dolazi samo jedan – Hedi. Ona javlja Toniju, da mu gosti ne će uopće doći i njemu ne preostaje drugo, nego da djevojku, koja nije htjela da reče svoje ime, pozove u svoju kuću. Ručak prodje u dobrom raspoloženju, Toni počne da flirtuje s Hedi i konačno dodje do poljupca. Malo zatim postizava Hedi ono što je htjela: Toni sjedi za klavirom i našao je toliko očekivani valcer! – Kad je ponovio refrain i okrenuo se, Hedi je već iščeznula. Malon nakon Hedinog odlaska dolaze u vilu braća Mahler i direktor operete. Toni hoće da im odsvira valcer, ali s Hedom, otišlo je i raspoloženje i on se više ne može sjetiti melodije. Vrijeme premijere se približava, a Toni ne može pronaći djevojku, a takodjer ne može da se sjeti melodije. Konačno, već na glavnoj probi, pojavi se najednom Hedi. Ona otpjeva valcer, a Toni ju prati na violini. Situacija je spašena, valcer je pronadjen, i što je još važnije, Toni je pronašao svoju dragu Hedi. - prikazano u kinu Edison palace 29.04.1930. - vidi zbirka Stakić

Metropol kino, Bjelovar. U nedjelju 21.07.1940. premijera monumentalnog velefilma, odličnog sadržaja, snažne tendence te savršene glume koji će ostati svima u trajnoj uspomeni MARIJA ILONA U gl.ulogama: Paula Wessely, Willy Birgel, Paul Horbiger Režija: Geza von Bolvary 1848. Košut drži vatrene govore protiv Habzburške tiranije. Nježna ljubav Marije Ilone, Mađarice odgojene u Beču, u austirjskom duhu, i kneza Schwarzenberga, uokvirena je mađarskom bunom. Abdikacija cara Ferdinanda u korist 18-godišnjeg Franza Josefa ubrzala je tragične događaje. Uzaludno krvoproliće potreslo je mlado srce Ilonino i probudilo u njoj osjećaj da je i ona Mađarica. Dvije ljubavi otimaju se o njeno srce. Ali ona ima samo jedno srce. Žrtvuje ga otadžbini. Sve je izgubila. Brata, otadžbinu. Može li iskrena, beskrajna ljubav njenog dragog da joj zacijeli rane, da ispuni pustoš koja je nastala u njenoj duši. Konflikti koji će potresti svačije srce. Plemenitost dvaju uzvišenih karaktera čija tragična sudbina će svakom izmamiti suze na oči. Moj najljepši film, moja najmilija uloga, izjavila je Paula Wessely. - vidi zbirka prospekti do 1945.

NEZNAM TE, A LJUBIM TE (ICH KENN DICH NICHT UND LIEBE DICH) Režija: Bolvary Glumci: Magda Schneider, Willi Forst - Europa Palace kino, 14.02.1934., vidi zbirka Stakić

NOĆ VELIKE LJUBAVI (DIE NACHT DER GROSSEN LIEBE) Osobe: Gdja. Thormaelen – Jarmila Novotna; Ulla, njena kćerka – Christine Grautoff; Poručnik Holger Rhon – Gustav Frohlich; Konzul – Fritz Odemar; Martini, impresario – Max Gulstorff; Kapetan – Carl de Vogt; Konzularni tajnik – Hubert von Meyrink; Potporučnik baron Danner – Walter Gross; Hanuma – Ellen Frank; Anna – Lore Mosheim Svanuće na Bosporu. Sunčani traci prelaze Zlatni Rog kupajući carigradsku luku u moru svjetla. U vili pjevačice Thormaelen je već sve na nogama. Ulla, njena mlada kćerka stoji uz obalu i pretražuje dogledom morsku površinu. I već se na obzorju primjećuje željno očekivani krstaš Frauenlob, i za nju više nema zadržavanja. Brzim koracima trči Ulla u luku da se pozdravi sa mornarima i oficirima. I u kući generalnog konzula je velika žurba, jer će na veče u čast prispjelih oficira biti priređena zabava. Po jednoj fotografiji posade broda konzul je za susjeda gdji. Thormaelen kod stola izabrao oficira Holgera Rhona. Izbor je izvršio nakon dugog premišljanja, jer je bio neobično ljubomoran na pjevačicu. Brod je pristao i mornari i oficiri nisu skidali. Holger Rhon je među prvima na kopnu, te uživa u krasoti Orijenta. Prolazeći pored jedne vile, čuje pjevati jedan lijepi ženski glas. Bez predomišljanja ubaci kroz prozor ceduljicu kojom poziva pjevačicu na sastanak. To je pjevala gdja. Thormaelen pred svojim impresarijem, koji ju nagovara na jednu turneju po Americi. Iznenađeno diže gdja. Thormaelen ceduljicu i sakriveno promatra lijepog mladog oficira. Šetajući dalje gradom Holger se upoznaje i sa Ullom. Svečanost kod konzula ima da započne. Konzul sav u neprilici promatra Holgea i u sebi se veseli, što po svemu izgleda, da gdja. Thormaelen neće doći. Holger se međutim odluči da ide po nju. Ona se skanjuje, ali na kraju ne može odoljeti lijepom mladom oficiru i polazi na zabavu, gdje se zaljubljuju jedno u drugo. Pjevačica obećaje, da će poći za Holgera samo ako na to pristane njena kćerka. Holger ju sutradan pokušava nagovoriti i ne primjećuje, kako se je djevojčica u njega zaljubila. Krstaš je zadnji dan u Carigradu. Na brodu se priređuje oproštajna svečanost i na njoj imaju gdja. Thormaelen i Holger da objave svoje zaruke. Ulla međutim ne može, da ostane kod kuće te kradom dolazi na brod. Ondje nailazi na Holgera, te dugo sa njime razgovara. Ovom razgovoru prisustvuje neprimjećeni i pjevačica, te iz njega zaključuje, da je i Ulla zaljubljena u Holgera, pa da uslijed toga među njima ne može doći do braka. Ona još iste večeri objavljuje svoje zaruke sa konzulom. U jutro je opet sunce obasjalo carigadsku luku, a krstaš je ostavljao Carigrad, polagano i majestetično kao što je i došao, a dvije žene, majka i kćerka, gledale su suznim očima za njime. Možda se će se opet povratiti. - Avala film, vidi zbirka prospekti do 1945.

PTIČAR (ROSEN IN TIROL) Redatelj: Geza von Bolvary Glumci: Marta Harell, Johannes Heesters, Theo Lingen, Hans Moser, Leo Slezak Nakon dugog vremena stigao je na svoje imanje u prekrasnom kraju Tirola knez Heinrich od Lichtenberga. Upravitelj imanja barun Weps, koji znade, kako knez voli lijepe žene, sprema veliku svečanost, no ne može nigđe naći počasnu djevicu. Na večer su se našle u dvoru tri počasne djevice: Krescencija s molbom svog oca, Christel s molbom svog zaručnika Adama i Marija – kneževa žena. Weps je u sto muka, pa je zamolio svog nećaka baruna Herberta od Waldendorfa, neka se predstavi kao knez. Tako se Marija našla pred lažnim knezom. Taj joj se bolje sviđa od pravoga. Dakako da se je sudbina pobrinula, da se njih dvoje ponovno sastane. Ali pod kakovim okolnostima! Na dvoru su se oko kneza i oko njegove supruge našli svi, i nadporučnik Herbert i ptičar Adam i neka plesačica Liza, i svi su oni bili uzbuđeni, uzrujani, spremni počiniti kakvu nesmotrenost. Leberle, knežev pobočnik, i Wiesel, komornik, zdvojni su, kako da spriječe nepoželjne dogođaje. No upravo sve to ide u prilog Mariji i Herbertu i sve se svršava sretno. Zvijezde sjajno blistaju, a ptičari pjevajući dolaze sa bregova. - Super film, vidi zbirka prospekti do 1945.

U srijedu 11.05.1938. SVE ZA LJUBAV Režija: Geza v. Bolvary U glavnim ulogama: Magda Schneider, Paul Javor, Lucie Englisch, Paul Kemp, Tibor v. Halmay Najveći šlager sezone. Velika moderna muzikalna komedija. - vidi zbirka prospekti do 1945.

ŠANGAJSKA ZAROBLJENICA Režija: Geza von Bolvary Osobe: General Hai Lung – Bernhard Goetzke, Ralf Sinclair, engleski konzul – Jack Trevor; Maria, žena – Carmen Boni; Teddi, ratni korespodent – Curt Vespermann; Kineskinja Li, služavka – Agm Petersen; Genealov adjutant – Nien Son Ling Mladi engleski konuzul je najedared zapao u unutrašnje kineske nemire. Kineske su trupe preko noći posele zgradu konzulata a u jutru je konzul Ralf postao zarobljenikom jednog kineskog generala, koji mu objašnjuje, kako se sumnja da konzjlat potpomaže neprijateljske armije, i stoga je konzulat zaposednut i osiguran, a on uhapšen kao taoc. Čuvan od kineskih vojnika, mladi se englez odaje neveselim mislima, i to ojednoj polukrvnoj kineskinji Li, koja gavoli, i obećava da će ga osloboditi. Brine ga sudbina njegove žene Marije, koja je na putu na jednoj engleskoj ladji da njega obidje. Ona i Ted Knickerbocker, poduzetljivi novinarski dopisnik, se iskrcavaju na kopno, ma da ih kapetan opominje, da će i oni dopasti u ruke kineskog generala. Žurnalist dobiva slobodu kretanja po unutrašnjosti grada, a Marija se odaje kao ruska politička emigratorka, ali je ipak od strane generala praćena, jer je nadjena njezina slika medju konzulovim pismima. Li je glasnik pomoću nje je Ralf došao u vezu sa svojom ženom, i oboje odluče bežati. Ali radi pomrčine u zgradi, posle bitke izmedju Ralfa i kineskog stražara, u kojoj je poslednji bio ubijen, upadoše u sobu, u kojoj je bio general sa svojim oficirima slaveći pobedu. Marija da bi spasla svoga muža, izjavljuje, kada je englez hteo pobeći i da ga je ona zadržala. Kao tako umešnu, general je postavlja za sudiju begunca, i hoće da je prisili, da izreče smrtnu kaznu. Sad doznaje ona istinu i moli za život svoga muža. Ona ostaje sama sa generalom u sobi. On pokazuje kroz prozor na Li koja ima baš da se pogubi, i veli joj, da ista sudbina čeka i njezinog muža. On bi ga oslobodio samo pod tim uvjetom, ako Marija kod njega, generala, ostane. Ona ga odbija, on hoće da je silom osvoji, ona se isčupa, on je progoni, najveća napetost. Engleska ratna flora je prispela pred Šangaj. Njezine granate udaraju u varoš i u zgradu konzulata. Jedna ubija kineske vojnike koji su bili odredjeni da nad Ralfom izvrše smrtnu presudu. Ralf bude bačen na zemlju. Kinezi begaju, general nije u stanju da ih zadrži. Ralf, pošto je došao k sebi, oslobadja Li i sa njome žuri Mariji. Ted, koji je zaspao u auto-garaži, biva zatrpan od ruševina krova. General napušten od svojih trupa, pije poslednju čašu sekta u ime Kine, zemlje, koja stotinama godine čeka svoje oslobodjenje, a to je dovoljno dalje stotine godina u očekivanju provesti. Engleske su trupe osvojile put ka konzulatu. Ted izvežban u svome zvanju, vata neustrašive fotografske slike i notice. Poslednja granata pokopava generala. Engleske trupe koja su upale, oslobadjaju konzula, njegovu ženu i Li, i za vreme dok vodja engleske trupe drži pozdrav spašenima, Ted Knickenbocker, sedi u zaklonu jednog zida i ravnodušno piše ratni izveštaj. - vidi zbirka prospekti do 1945. ---------

VESELE BEČKE DJEVOJKE (DIE LUSTIGEN WEIBER VON WIEN) Glumi: Willy Forst Dvorski savjetnik Anselm Leitner ima 10 kćeri – sve jedna ljepša ali i tvrdoglavija od druge. Leitner slavi 25-godišnjicu svoga službovanja kod ureda za – postavljanje spomenika – a sam K. u. K. ministar prosvjete ekselenca Waldmuller naumio je da počasti svog revnog činovnika posjetom njegove svečanosti. Gospodin ministar čini to tim radije jer mu se pruža prilika da upozna Leitnerove kćeri o kojima se pronaša glas, da su vrlo mlade i vrlo lijepe. Učitelj plesa Augustin Tušinger upravo uvježbava svečanu četvorku, kad li se pojavi zabrinuti otac – more ga teške brige – ministar pozvan je na važnu sjednicu i nemože da dodje – a tata Leitner htio bi da se oženi no nezna kako da ovaj mučni zalogaj servira svojim kćerima. Povjerava se mladom Tušingeru, za kojega znade, da se uvelike sprijateljio sa njegovim djevojkama. Odabranica Leitnerova vrlo stasita i elegantna dama – u neku je ruku mesalliance – jer gospodja Teresa Zelenka do nedavna igrala je veliku ulogu u krugovima, koji se rado zabavljaju, a bila je i članica Tušingerova baleta. I zaista vražjem Tušingeru uspije da Leitnerice sprijatelji na pomisao ponovne ženidbe očeve, tako te one žele da njegovu odabranicu lično upoznaju. Lijepoj Teresi odmah upadne u oči Tušinger – pa jer ponešto osjeća grižnju savjesti – otpusti ga. Siroma Augustin tješi se kako najbolje znade i posjećuje kavanu starog Stanigla – što samo dokazuje da August ima dobar ukus, jer stari kavanar imade kćer – ma to nije kćer – to je andjeo. U prvi mah drašesna Greta nije baš oduševljena našim Augustom – jer je prilično nepristojan i naziva njenu kavu vodom. No kad Tušinger ode sam u kuhinju i priredi takovu kavu, da je izvrsniju nije pio ni sam car – e onda se situacija sasvim mijenja a lijepa Gretl poklanja mu svoju naklonost, što je svakako mnogo konkretnije, nego prijateljstvo njezina gospodina oca. Medjutim se u kući savjetnika Leitnera dogadjaju – grozne stvari. Njegove kćeri protive se očevoj ženidbi sa lijepom Terezom i jednostavno pobjegnu od kuće izjavljujući da se neće vratiti dok god otac ne razvrgne zaruke sa Terezom. Tušinger medjutim sprema se da dostojno dočeka Gretu u svojoj sobi. Najednoć doleti deset sestara i izjavi da će ostati u hotelu, jer da ne dozvoljavaju, da se njihov otac ponovno oženi. Augustu ne preostaje drugo već da ih nastani u istom hotelu gdje i on stanuje – a iz tako željno očekivanog sastanka sa Gretom ne bi ništa, jer dok ona dodje svaki čas pojavi se druga od Leiternerovih kćeri na vratima, tako te Greta razljućena i ljubomorna odlazi. Dvorski savjetnik Leitner je tvrdoglavac – ali njegove kćeri kako smo to već rekli ne zaostaju u tome ništa za njim. I nemisle da se povrate kući, pa jer nemaju više noavaca odluče da će zajedno sa Tušingerom nastupiti kao znamenita trupa plesačica pod imenom "Vesele Bečanke". – Otac dočuje za to i zdvaja. Što će misliti njegovi predpostavljeni – što dvor ako se to zaista dogodi. Neće mu preostati ništa već da podnese ostavku. U svom očaju otidje ministru prosvjete – a taj čim čuje da će lijepe Leitnerove kćeri da plešu u Orfeumu, sav je oduševljen – to mora da vidi – mora i on da doprinese nešto za promicanje umjetnosti. Leitner mora da prati ministra u Orfeum – a ministar sav oduševljen umjećem sestara pozove ih na večeru "Crvenom ježu". Tušinger medjutim nastoji da pomiri svoju Gretu. Leitner je ponovno u teškoj situaciji – odgodjena svečanost održat će se – sve ličnosti su pozvane jedino njegove vlastite kćeri neće da dodju. Prokušani Tušinger mora opet da pomogne, mora dovesti njegove kćeri – mora da razriješi zaruke sa lijepom Terezom. Osvane večer svečanosti. Augustin dovede Leitnerove kćeri – a sad je čas do dokaže Greti, da ga nijedna druga djevojka ne zanima osim nje – i da nikog drugog ne ljubi već jedino Gretu. - prikazano u Croatia kinu 11.04.1931. - vidi zbirka Stakić i zbirka prospekti do 1945.