Rezultati pretrage

Partijski funkcionar Ivan Ivanović dolazi u provincijski gradić kako bi privremeno zamijenio odsutnog referenta za kulturu. Fanatično revan u nastojanju da kulturni život reformira na način koji on smatra socijalističkim i za narod najkorisnijim, Ivanović ukida svih pet glazbenih društava koje djeluju u gradiću - obrtnički Crveni kos, umirovljenički Milopoj, obrtničko-radničku Hrvatsku zoru, vatrogasnu Trubu i činovničku Socijalističku zoru. Također, daje nalog da se s gradskog trga ukloni spomenik pokojnom mjesnom skladatelju Ciguliju Miguliju. Takvi Ivanovićevi potezi izazovu odlučan otpor građana, napose omladine...

Plakat je crno bijeli. Naziv filma je crvene boje, kao i tekst u gornjem lijevom uglu "tako nam je nekad bilo". U pet polja preko cijelog plakata izdvojeni su kadrovi iz filma, a ispod njih, pri dnu plakata je naziv filma te imena glavnih glumaca i filmskih radnika (režiser, scenarist, glazba, snimatelj, scenograf itd.).

Plakat je u boji. Naslov i špica filma su na njemačkom jeziku. U desnom dijelu plakata su dva centralna lika iz filma, mladić i djevojka. S desne strane je manj aslika djevojke koja je privijena uz drvo.

Na centralnom trgu jednog malog gradića nalazi se spomenik Ciguli Miguliju, velikom muzičkom uzoru mnogih naraštaja tog mirnog mjesta. Razno-razna muzička udruženja cvjetaju praktično na svakome ćošku. No Ivan Ivanović, novi nadobudni i ambiciozni kulturno-prosvjetni referent, čvrsto je odlučio reorganizirati kulturno-umjetnički život grada. Silno egocentričan, nema sluha za male ljudske strasti ovih muzičkih zaljubljenika, te mnoge od njih namjerava na silu preobratiti u glumce, folklorne izvođače, plesače i sl. Bliži se godišnjica Ciguli Migulija i otvaranje novog Doma Kulture, no umjesto vježbe za centralnu priredbu, posvuda je zavladala svađa i nered. Mladi predsjednik Omladine, međutim, smislio je dobar i uspješan plan kojim je javno osramotio Ivanovića, te vratio duh Ciguli Migulija u srca svojih mještana koji priredbu dovode do vrhunca složno izvodeći skladbu «Naš grad je slobodan».

Dalmatinska zagora. Podli i strašću rastrgani Josip želi za sebe Smilju, koju je njegov otac posvojio dok je bila djevojčica. Smilji se pak više sviđa senzibilni mladić Ivan koji je u nju zaljubljen, zbog čega je Josip izluđen ljubomorom. Stoga odluči ubiti nedužna mladića...

Jednog dana u mali gradić dođu Sreća i Briga. Sreća ostavlja u gostionici čarobni ogrtač, tvrdeći da će se svakom tko ga odjene ispuniti svaka želja. Čarobni ogrtač mijenja vlasnike i ispunjava neobične želje bojažljivog profesora violine, starog noćnog čuvara, lakomislenog studenta Mikija, plavokose djevojke. No jesu li ispunjenjem svojih želja oni doista pronašli životnu radost...

Na kraju sela, na krševitom tlu Dalmatinske Zagore, živjela je petogodišnja Smilja s majkom. Voda je u tom kraju jako dragocjena, te su ju žene, pa tako i Smiljina majka, donašale u velikim drvenim posudama sa udaljenog slapa. Jednog ljetnog dana, međutim, njenoj je majci pod teškim teretom popustilo srce, te ju je djevojčica našla mrtvu pod hrastićem koji je čudom niknuo u pustoši. Svi su seljaci imali mnogo djece, a malo hrane, te su se dogovorili da brigu o njoj preuzme Roko, najbogatiji među njima. On je, međutim, iako neoženjen, već imao dječaka Josipa, a kako, osim toga, nije bio dobre naravi, ta ga odluka nije nimalo obradovala. Prošle su godine kroz koje je Smilja teško živjela i kradomice brinula o hrastu, napajajući ga dragocjenom vodom. Hrast je narastao, a Smilja se preobrazila u lijepu djevojku spremnu za udaju. Barem tri su je mladića željeli za ženu. Ivan, fini momak iz obližnjeg sela kojeg su zvali «Svetac», dobri i jednostavni Bojan «košaraš», ali i Josip u kojem je tekla zla krv. Njeno srce izabralo je Ivana kojem je namjeravala pobjeći od strogog Roka i opasnog Josipa. No Josip, pun mržnje i ljubomore, ubije njenog momka, a nju siluje, nakon čega je ostala trudnom. Josipa je zadesila zaslužena kazna. Ubio ga je Ivanov brat. Film završava riječima: «Otada usamljeno stablo nazivamo ˝Smiljin hrast˝. I on bi vam mogao pričati kako žene u mom kraju brzo cvatu i brzo venu…»

Primorsko zaleđe, 1940. Siromašni Jakov odvodi svoju kćer Malu gazdi Roku Pajdagraciju, koji ju prima u službu kao sluškinju. Radeći za gazdu, Mala bi trebala otplatiti očev dug. Poslje Pajdagracijeve smrti, Mala ulazi u službu gostioničara Rude Amerikanca, odakle ju otac odvodi te joj novu službu nalazi u imućnom plemićkom domu. Ona ni tamo dugo ne ostaje, pa se Jakov sam zapošljava - kao štrajkolomac. Naposljetku starac nalazi smrt u moru, a Mala se opet nalazi s mladenačkom ljubavlju Banetom, revolucionarom kojeg progone žandari…

U otočkom gradiću sredovječni intelektualac Mali, inače bivši partizan, i njegova supruga Draga već godinama njeguju staricu Madonu, nekadašnju veleposjednicu koju je razvlastio komunistički režim. Naporna briga za Madonu postaje jedini smisao ispraznog života Malog i Drage...

U otočkom gradiću sredovječni intelektualac Mali, inače bivši partizan, i njegova supruga Draga već godinama njeguju staricu Madonu, nekadašnju veleposjednicu koju je razvlastio komunistički režim. Naporna briga za Madonu postaje jedini smisao ispraznog života Malog i Drage...

Djeca jedne osnovne škole u Volovčici-Zagreb oduševljena su zbornim pjevanjem, no neki profesori smatraju da pjevanje i nije tako važno, dok drugi pak zamjeraju to što im se čini da su slabe ocjene iz određenih predmeta razmjerne rastu pjevačkih proba. Zbog toga učitelj zbora donosi odluku da na skorašnjem festivalu mogu sudjelovati samo oni učenici koji budu imali dobre ocjene, a ukoliko bi na njemu osvojili prvo mjesto, svi bi išli na more. To je sve zboraše snažno motiviralo na dodatno učenje. Ocjene su poboljšane, a prvo mjesto na festivalu je isto tako osvojeno.