Rezultati pretrage

Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata trebala je "utvrditi cjelovitu istinu o stvarnome broju smrtno stradalih osoba u II. svjetskom ratu i nakon njega na području RH i na područjima gdje su se nalazile vojne i oružane snage zaraćenih strana kao i na drugim mjestima, ukoliko je došlo do stradanja uzrokovanih ratom i poratnim operacijama". Vremenski se istraživanje odnosilo na ratne žrtve koje su smrtno stradale u Drugom svjetskom ratu od 6. travnja 1941. do 9. svibnja 1945. i na poratne žrtve koje su smrtno stradale poslije 9. svibnja 1945. pa sve do trenutka kada je Komisija završila svoj rad. Polazeći od činjenice da su žrtve "fašističkoga terora" dovoljno istražene (Usp. Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka 11. veljače 1992. do rujna 1999.), Komisija je težište stavila na prikupljanje podataka o žrtvama na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine, o pripadnicima vojnih postrojbi NDH i civilima koji su stradali od NOV i POJ/JA i komunističke vlasti u ratnom i poratnom razdoblju. Žrtve su određene tako da se poratnim žrtvama, odnosno žrtvama komunističkoga terora, smatraju žrtve nastradale od 9. svibnja 1945. do otprilike 1953. godine, žrtve koje je likvidirala komunistička vlast odmah nakon završetka rata, bilo da su sudjelovali u ustaškim i domobranskim postrojbama ili su se smatrali izdajnicima, zatim žrtve velikih stradanja kao što je Bleiburg, te žrtve poslijeratnoga komunističkoga skupnog i individualnog terora i žrtve u razdoblju Informbiroa 1949-1953. godine. Za razdoblje od 1953. do 30. svibnja 1990. Komisija je trebala istražiti pojedine sudske procese i politička ubojstva u inozemstvu. Komisija nije istraživala žrtve Domovinskoga rata, držeći da službenu evidenciju o njima vode državne ustanove. Popisivanje žrtava organizirano je po teritorijalnom načelu, po županijama i u suradnji s lokalnim vlastima, udrugama građana i svećenicima. Popisivači su ispunjene kartone slali u službu Komisije u Zagrebu, gdje su se podaci obrađivali i unosili u računalnu bazu podataka. Prilikom preuzimanja gradiva Komisije u HDA, baza podataka nije predana. Najveći dio gradiva čine ispunjeni obrasci (Karton žrtve, Upisnik grobišta) s prilozima. Komisija je u svom radu koristila nekoliko vrsta izvora: pisane dokumente koji se čuvaju u arhivima, muzejima, crkvenim institucijama, političkim organizacijama, poduzećima, državnim tijelima i drugim institucijama, te usmene i antropološke (istraživanje grobova i grobišta) izvore. Karton žrtve sadrži osnovne podatke o žrtvi i okolnostima stradanja, dok je za evidenciju grobišta izrađen Upisnik grobišta s podacima o njegovom položaju (položaj na zemljovidu, kopija katastarskog plana čestice, fotografski prikaz), okolnostima stradanja žrtava i radovima na grobištu. Komisija je 1992. godine osnovala i Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava u inozemstvu (u sastavu Gordana Turić, Vice Vukojević, Bože Vukušić), koje je evidentiralo žrtve istraživanjem literature (jugoslavenske, emigrantske, stranog tiska i publikacija) i dokumentacije bivše Službe državne sigurnosti i bivšeg Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova SR Hrvatske. Vijeće je organiziralo i prijenos posmrtnih ostataka poratnih žrtava ubijenih u inozemstvu. Vlade RH i Savezne Republike Njemačke potpisale su 1996. godine Ugovor o njemačkim ratnim grobovima u Republici Hrvatskoj, prema kojemu je nositelj poslova (uređivanje i obilježavanje grobova njemačkih vojnika) s hrvatske strane bila Komisija. Od 1996. godine Komisija je pomagala izdavanje publikacija i knjiga na temu ratnih stradanja.

Fond sadržava osobne dokumente i fotografije; dokumente koji se odnose na školovanje i znanstveni rad na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu; predavanja; skice; bilješke; gradivo koje se odnosi na izradu Stirling motora i razradu dugogodišnjeg znanstvenog rada u rukopisu; dokumente iz područja energije valova kojim se I. K. bavio; dokumente koji se odnose na organizaciju međunarodnih kongresa i skupova, recenzije knjiga, gostovanja na inozemnim sveučilištima; objavljene knjige i radove; neobjavljene rukopise; službenu korespondenciju; odlikovanja; nastavna pomagala; nekoliko malih modela Stirling strojeva za predavanja na fakultetu; digitalne fotografije modela plosnatog, niskotemperaturnog Stirling motora i ostale knjige koje je I. K. koristio u znanstvenom radu i privatna istraživanja. Također su sačuvani njegovi znanstveni radovi i novinski članci s njegovim omiljenim stripovima ili koji se odnose na njega.

Gradivo iz ostavštine V. P. većinom je vezano uz njen dugogodišnji književno-autorski, te manjim dijelom slikarski i prevodilački rad. Također je u manjoj mjeri zastupljeno gradivo koje se tiče članova uže obitelji V. P, prvenstveno njenih roditelja, sestara i nevjenčanog supruga Adnana Al-Marzoukija. Manja količina gradiva obuhvaća njenu osobnu dokumentaciju (iskaznice, članske knjižice, državljanstvo, stambena, mirovinska i liječnička dokumentacija). Najveći dio fonda sastoji se od gradiva koje se odnosi na stvarateljičin književni rad. Ova se cjelina prvenstveno odnosi na brojne zbirke pjesama za odrasle i djecu koje je V. P. objavila za života, kao i na objavljene i neobjavljene radove na području drugih književnih vrsta (drame, proza, eseji, igrokazi, šlageri, predgovori i pogovori i sl.). Gradivo ove cjeline većinom se sastoji od autoričinih koncepata; rukopisa; bilježaka; novinskih članaka; autorskih ugovora; službene korespondencije; popisa pjesama; pozivnica na predstavljanje; obračuna honorara i sl. Posebno treba istaknuti cjelinu nekontekstualiziranih koncepata i skica poezije većinom neobjavljenih, kao i manju cjelinu stvarateljičinih najstarijih pjesama i bilježaka na razne teme. Manja cjelina gradiva tiče se razdoblja boravka V. P. u Bugarskoj i obuhvaća njene koncepte o tamošnjoj književnosti, kazalištu i glumcima; prozne tekstove; pozive, punomoći i obavijesti vezane uz sudske parnice koje je tamo vodila; bilješke; časopise s njenim komentarima o svom boravku i dr. Veća količina poslovne i privatne korespondencije također čini sastavni dio ovog fonda, a njen značaj dodatno uvjetuje činjenica da je stvarateljica često zapisivala svoje komentare i opažanja o pojedinim korespondentima i sadržaju korespondencije. V. P. je tijekom godina objavila veliki dio svojih pjesama i proznih tekstova u brojnim časopisima i dnevnom/tjednom tisku, pa stoga dio gradiva obuhvaća i koncepte i izvornike objavljene u tim medijima. Isto tako sudjelovala je u radu brojnih književnih kongresa, skupova, turneja i priredbi, pa jedna serija sadržava plakate; programe; pozivnice; ugovore; tekstove V. P. i drugih autora; službenu korespondenciju; novinske članke i drugo s tim u vezi. Također treba spomenuti i njen rad u obliku pisanja radioigara,te sudjelovanja u radio i TV emisijama, što je sačuvano u obliku rukopisa; bilješki; autorskih ugovora i skica. Neka od njenih djela adaptirana su za kazalište u obliku mjuzikala, recitala ili predstava, pa jedna manja cjelina fonda obuhvaća kazališne programe; rukopise; ugovore i kritike vezane uz to. Stvarateljica se osim književnim bavila i slikarskim radom, pa je tijekom godina priredila više samostalnih izložbi, o čemu svjedoči i sačuvana manja količina pozivnica: deplijana; plakata; fotografija; prospekata i crteža. Isto tako su sačuvani i njeni esejistički tekstovi napisani za slikarske izložbe drugih autora. Važno je spomenuti i manju cjelinu gradiva koja se odnosi na prevodilački rad V. P, a koja obuhvaća objavljenu mapu prijevoda njemačke poezije J.W. Goethea, H.Heinea i R.M. Rilkea 'Klasični triptih' te djelomično neobjavljene koncepte prijevoda poezije bugarskih, francuskih, njemačkih, poljskih, ruskih i slovenskih pjesnika. Ista cjelina obuhvaća i nekoliko prijevoda njene poezije prevedene na bugarski, njemački, slovenski i talijanski jezik. Tijekom godina V. P. je dala veliki broj intervjua u tisku, od kojih je jedan dio sačuvan unutar fonda. Njezino članstvo u Društvu književnika Hrvatske je također zastupljeno kao mala cjelina, obuhvaćajući službenu korespondenciju; referate V. P., kao i njene izjave, tekstove i reagiranja vezana uz polemike s Društvom. Sačuvane su i neke od nagrada i priznanja što su tijekom godina dodijeljene V. P. Treba spomenuti i fotografije V. P. u društvu s jugoslavenskim književnicima, tijekom susreta s učenicima u raznim školama, nekoliko obiteljskih fotografija, zatim fotografije s raznim poznatim i nepoznatim osobama, kao i pozivnice i raznolike papirnate jedinice (knjige, reklame, vjerske brošure, razglednice, brošure i dr.) s komentarima koje je zapisivala prilikom pripreme gradiva za predaju HDA. V. P. se bavila i s nekoliko hobija, prvenstveno numerologijom, lotom i sportskom prognozom, pa je stoga i s tog područja sačuvana manja cjelina. Dio gradiva odnosi se na bliže i dalje članove obitelji Parun. Ovdje se posebno ističe gradivo Tonke i Ante Paruna, majke i oca V. P., koje između ostalog obuhvaća Tonkinu liječničku dokumentaciju; književno-prevodilački rad (prijevodi basni s talijanskog jezika i dr.); djelatnost u AFŽ-u (bilješke i sl.); Antine osobne dokumente (krsni list, državljanstvo, ostavinska rasprava) njegovo službovanje kao općinskog službenika (spisi, koncepti, izvještaji…): kao i njihovu osobnu korespondenciju. Treba istaknuti i gradivo koje se odnosi na Adnana Al-Marzoukija, nevjenčanog supruga V. P., a koje je dobrim dijelom vezano uz njegovo studiranje u Zagrebu (bilješke, skripta) i književni rad (koncepti, objavljena zbirka pjesama), kao i korespondenciju. Gradivo koje se odnosi na Vojnu Parun-Erak i Vjeru Parun-Ilić, Vjerinog izvanbračnog sina Mirka, majčinu sestru Štefaniju i njenog supruga Petra Katića, kao i don Tomu Bavčevića, nećaka Vesnine bake Anđele, sačuvano je u znatno manjoj količini od svega nekoliko jedinica (korespondencija, bilježnice, iskaznice, osmrtnice i sl.). U fondu je sačuvano i gradivo koje se odnosi na književni rad drugih osoba. Prva cjelina se odnosi na pjesnika seljaka Mihovila Miju Rujevčića iz sela Vurot kraj Petrinje, kojeg je otkrila i promovirala V. P., a obuhvaća koncepte njegovih pjesama; pjesme objavljene u tisku; novinske članke; fotografije i koncepte vezane uz tribinu DKH posvećenu njemu. Druga cjelina obuhvaća zbirke poezije/proze koje su tijekom godina pojedinci poklanjali V. P., s njenim komentarima o tim autorima i njihovom radu. Treba napomenuti da velika količina gradiva fonda sadrži komentare V. P. o pojedincima s kojima je kontaktirala, događajima, njenoj obitelji i slično, koji variraju od šaljivih do osobnih i prostih, koje je zapisivala prilikom pripreme gradiva za predaju HDA. Akvizicija iz 2016. obuhvaća većinom obuhvaća bilježnice s autobiografskim bilješkama V. Parun; neobjavljena i novije objavljena književna djela (aforizmi, pjesme za djecu, satirične pjesme, igrokazi, basne); pjesme koje je pisala na francuskom jeziku ili prepjevala s hrvatskog; dva neobjavljena prozna teksta o pisanju i poeziji; 185 novih korespondenata te 527 fotografija (V. Parun, s majkom Anticom i nećakinjom Dunjom Erak, s raznim pojedincima, tijekom zadnjih godina života u Stubičkim Toplicama). Akvizicija iz 2018. obuhvaća raznovrsne strojopise raznih pjesama i proze; strojopise i rukopise prevoditeljskog rada V. Parun; hemerotečno gradivo s intervjuima V. P. i člancima o njoj, fotografije; korespondenciju s raznim pojedincima; manju količinu korespondencije obitelji V. Parun te uramljene c/b fotografije i autografe V. P. (18 kom.)