Rezultati pretrage

Sačuvano je gradivo iz kratkog razdoblja djelovanja, ali i jedan nacrt stambene kuće iz 1854. godine za koji je teško utvrditi zašto je sačuvan u okviru fonda. Od dokumentacije škole sačuvani su samo opći spisi koji sadrže pretežno podatke vezane uz financiranje doma i pravdanje računa, opskrbu i opremu te dopise viših vlasti s uputstvima i nalozima.

Gradivo ne obiluje izvornim podacima o djelovanju škole, već se uglavnom radi o dolaznim dopisima, nalozima, okružnicama, dok koncepti nedostaju. Nešto više izvornih podataka, izvješća o stanju i radu škole može se pronaći u spisima iz samog kraja djelovanja, dok je najplodnije razdoblje zastupljeno u sadržaju tek fragmentarno. Ipak urudžbeni zapisnici djelomično mogu nadoknaditi praznine u sadržaju, po predmetima i korespondentima nagovijestiti ukupnost djelovanja škole (čipkarski tečaj, suradnja s drugim srodnim školama, narudžba časopisa za ručni rad, sudjelovanje na izložbama, čak i međunarodnim…). Sačuvano je par personalnih dosjea nastavnog osoblja. I tako fragmentarno, gradivo je vrijedan izvor za lokalnu povijest, socijalnu povijest, povijest školstva. U Državnom arhivu u Rijeci fond je s obzirom na razdoblje jedinstven pa ima egzemplarnu vrijednost kao izvor za proučavanje jednog posebnog tipa stručnih škola.

Veći dio gradiva čine gotovo cjeloviti opći spisi bogati izvornim podacima o djelovanju škole u različitim povijesnim razdobljima odnosno državnim, političkim i školskim sustavima (izvješća o početku i završetku školske godine, o učiteljima, tiskanice, statistički podaci, školarine, podaci o izložbama radova, okružnice, korespondencija s višim vlastima, oglasi, objave u tiskanom obliku, suradnja s drugim sličnim školama 1921-1929, puno izvornih iskaza o stanju u školi dakle iz same škole, statistike, financiranje, zapisnici sjednica nastavničkog zbora 1929-1932 uglavnom okružnice, uputstva, zahtjevi viših vlasti bez odgovora iz ured, obilježavanje političkih i povijesnih događaja u školi, dodatne društvene aktivnosti u školi, nazočnost organizacija poput Crvenog križa i drugih, stručne ekskurzije. Kroz njih se prati programski i organizacijski kontinuitet gotovo od početka do kraja djelovanja. Praznina u dokumentaciji nastaje u razdoblju II. svjetskog rata, pogotovo u vrijeme talijanske okupacije. Statusna dokumentacija sačuvana je samo iz razdoblja osnivanja, dok kasniji statuti i nastavni programi nisu, ne u normativnom obliku. Kronika škole sačuvana je za razdoblje do 1913. odnosno podržavljenja škole, ali njen nedostatak može se kompenzirati zapisnicima sjednica nastavničkog zbora (vijeća), godišnjim izvješćima i naravno općim spisima. Posebno su vrijedni spisi školskog odbora iz razdoblja 1885-1914 (dopisivanje s nadležnim tijelima o školskim stvarima, pitanje privremenog statusa škole, financiranje, proračuni, završni računi, program, satnica, učitelji, natječaji, broj polaznika, razvoj ustanove, zapisnici sjednica, iskazi školarina po učenicima, reorganizacija i podržavljenje škole, molbe zaposlenika za povećanje plaće, dogradnja škole, Laginjino sudjelovanje kao najutjecajnijeg člana odbora i svojevrsnog stratega, njegova pisma, mišljenja) jer se radi o najranijem razdoblju djelovanja škole, vremenu njenog osnivanja i dokazivanja smisla opstanka. Nažalost, dokumentacija o učenicima je fragmentarna, sačuvano je tek nekoliko upisnika iz tridesetih godina, dio upisne dokumentacije i svjedodžbe iz različitih povijesnih razdoblja. Fragmentarna je i računovodstvena i personalna dokumentacija, no opći spisi u velikoj mjeri sadrže podatke o učenicima, učiteljima i financijskom aspektu djelovanja škole. Posebno je bogata, vrijedna i ilustrativna zbirka učeničkih radova, crteža, koja obuhvaća razdoblje od početka stoljeća do ukidanja škole (prostoručno crtanje, geometrijsko i projektno crtanje, crteži strojarskog i bravarskog obrta, zidarskog, klesarskog, limarskog, model-stolarskog, postolarskog, krojačkog i dekorativno-slikarskog obrta).

U gradivu je sadržana i dokumentacija tečaja koji je prethodio školi. Veći dio gradiva čine opći spisi i ilustrativno vrijedni crteži učenika koji kao serija jedini pokrivaju cijelo razdoblje djelovanja stvaratelja. Pedagoška dokumentacija je fragmentarna, sadrži tek par razrednih i priručnih imenika. U cjelini više se radi o administrativnim spisima, sumarnim izvješćima, korespondenciji usmjerenoj na probleme materijalnog održavanja škole i realizacije zahtjeva društva prema. Teme su: financiranje škole, planovi, izvješća, personalije, sjednice školskog savjeta (odbora) od 1955. godine, predvojnička obuka, korespondencija s poduzećima i obrtničkim radionicama u kojima učenici naukuju, proslava 70. obljetnice škole (čuvanje tradicije Delavske škole) 1955. godine, značajna uloga ravnatelja uglednog kastavskog prosvjetnog djelatnika Milana Brozovića, uvjerenja o pohađanju škola prednika i Ženske stručne škole u Kastvu, statistička izvješća, teme društveno-moralnog odgoja. Od računovodstvene dokumentacije sačuvane su isplatne liste za ranije razdoblje te knjige evidencije kredita i budžetske knjige.

Uz službene biografske činjenice dokumentirane osobnim ispravama, svojim sadržajem i količinom fond najviše otkriva o Špoljaru učitelju-namješteniku i Špoljaru svestranom glazbeniku i glazbenom pedagogu, nešto manje književniku. Većina serija je fragmentarna. Najbogatija je i najvrjednija serija glazbenog stvaralaštva, posebno podserija rukopisnih muzikalija, koja sadrži i dio njegovih neobjavljenih djela. U književnim rukopisima sačuvana su također neka neobjavljena i novija djela. U potpunosti izostaje gradivo vezano za njegov pedagoški i urednički rad, pedagošku i glazbenu teoriju, općenito za njegovo možda najdinamičnije razdoblje, između dva svjetska rata. Sačuvani su notni zapisi u višestrukim verzijama. Obilje zapisa narodnih napjeva govori o dubokom poštovatelju narodne tradicije i povjerenju u pučku predaju. Melografski notni blokovi i nabacane bilješke u njima o izvornim pjevačima ostavljaju poseban dojam autentičnosti. Gradivo, pogotovo iz područja stvaralaštva, uglavnom nije datirano, pa su rijetke bilješke o vremenu i mjestu nastanka nekog djela ili zapisa tim vrjednije. Fond sadrži dosta starijih publikacija, a za povijest scenske umjetnosti vrijedna je, iako mala, zbirka vjerojatno već raritetnih kazališnih plakata za predstave po Špoljarovim djelima kao i fotografije njihova uprizorenja. Izrazito fragmentarna serija fotografija nakon prvog preuzimanja gradiva 2012. godine išla je u prilog tadašnje ocjene sadržajne vrijednosti ukupnog fonda da on nedovoljno govori o privatnoj osobi Zlatka Špoljara, o njegovom intimnom svijetu. Fotografski zapisi preuzeti 2014. godine nisu samo bogato količinski i sadržajno upotpunili seriju fotografija, već u potpunosti mijenjaju sadržajni i doživljajni profil fonda u cjelini. Najvrjedniji, najizvorniji i najopsežniji dio serije čine negativi na staklu i plan-filmu iz 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća, uz rijetke izuzetke snimljeni Špoljarovim fotografskim aparatom i u autorstvu samog Špoljara, koji bogato vizualiziraju atmosferu života građanskog intelektualca i njegove obitelji između dva svjetska rata, njegove interese i autorski pristup svijetu oko njega. Na mnogim fotografijama iz tog razdoblja je prisutan i sam Špoljar u potpuno drukčijem raspoloženju, opuštenom i osobnom, u odnosu na službene fotografije iz različitih životnih razdoblja. Osim obitelji i prijateljskog kruga, Špoljar je kamerom bilježio prirodu, krajeve, ljude, njihove običaje, način života. Posebno su zanimljivi prizori iz Podkalničkog kraja i Hrvatskog primorja, a kao kuriozitet mogu se izdvojiti dva negativa nogometnog kluba Prvi HŠK Građanski Zagreb na novom stadionu. Negativi su, osim u izvornom obliku, u arhiv preuzeti i u digitalnim preslikama. Sačuvani negativi na staklu i plan-filmu značajan su izvor i sa stajališta povijesti fotografskih tehnika. Na izvornim pozitivima sačuvani su zapisi uprizorenja Špoljarovih djela u školama diljem Hrvatske i pulskom kazalištu 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća, a također iz tog razdoblja su fotografije Špoljara kao dirigenta sa zborom u Lovranu i nešto ranije snimljeni prizori Špoljara s učenicima raznih škola u kojima je radio poslije Drugog svjetskog rata. Dok se izvorne obiteljske snimke nastale između dva rata uglavnom u Zagrebu, pod Kalnikom i na ljetovanjima u Hrvatskom primorju odnose na razdoblje života dok je Špoljar bio u prvom braku, s učiteljicom Ružicom rođ. Trbuhović s kojom je imao dvije kćeri, Branku i Rajku, na digitalnim preslikama fotografija koje su ostale pohranjene u "obiteljskom albumu" nasljednika Zlatka Špoljara, sačuvani su uglavnom obiteljski prizori nakon Drugog svjetskog rata, iz drugog Špoljarovog braka, s nastavnicom Nedom rođ. Ribarić s kojom je imao još dvije kćeri, Jasnu i Vesnu. Osim osoba Nede i Zlatka Špoljara kao i obiteljskih scena u Kastvu, Opatiji, Voloskom i, opet, Kalniku na preslikama su sačuvani prizori iz radnog, profesionalnog i društvenog okruženja Špoljarovih, pogotovo Nede, vezani uz rad u školama od 1945. do sredine 70-ih godina 20. stoljeća u Kastvu, Puli, Lovranu, Voloskom i Rijeci, pa je serija zanimljiv izvor za povijest školstva. Ako se izuzmu rijetki izvorni zapisi na poleđini sačuvanih pozitiva, bogatstvo fotografija u seriji nije popraćeno izvornim sadržajnim bilješkama. Većina fotografija je atribuirana na digitalnim preslikama naknadno na temelju obiteljskih sjećanja od strane darovateljice, Špoljarove kćerke Jasne Levak, ako uopće jest, i to tek djelomično i rijetke precizno, uz priličan vremenski odmak od zabilježenih događaja. Kao dio serije pohranjen je i dio fotografske opreme, odnosno izvorne ambalažne kutije za fotografski papir s pojedinim izvornim zapisima samog Špoljara o tehničkim detaljima kao i članova obitelji, a koje uz sam autorski materijal na negativima također svjedoče o Špoljaru kao vrsnom amateru, poznavatelju i zaljubljeniku u fotografski medij, ali i o samom povijesnom razvoju fotografske opreme i industrije.