Podijelite
Naslov
Općina Skradin (1705-1797)
Vrsta osobePravna osoba/Tijelo
PovijestSkradinske institucije sa stoljetnom tradicijom, općina i biskupija, padom Skradina 1522. godine u turske ruke bile su potpuno uništene. U vrijeme turske vladavine grad ima trgovačko značenje jer se preko njega odvijala trgovina za Bukovicu, Liku, Bosnu i obrnuto.
Nakon mletačkog osvajanja Sinja (1686.) i Knina (1688.) mletačko-osmanski rat u Dalmaciji preselio se južnije pa su stvoreni uvjeti za obnovu redovne vlasti. Generalni providur G. Cornaro uredio je 11. ožujka 1689. granice i podijelio šibenski kotar u tri područja (pertinenze):
1. Debanović, Banjevci, Putičane, Dazlina i Rakitica;
2. Velim, Grabovci, Gaćelezi i Razlina ;
3. Bribir sa svojom okolicom i Skradin sa selima Ćulišić, Dubravice, Plastovo, Bratiškovci, Rupe, Ićevo, Smrdelj, Vaćane, Ždrapanj, Biljane, Sonković i Gorica. Svako područje imalo je svoga glavara ili guvernatura koji je vršio vojno zapovjedničku vlast i izvršnu vlast, ali je bio zavisan od šibenskog kneza i kapetana. Dužnost mu je bila održavanje reda u gradu, a uz to je brinuo o higijenskim uvjetima i zdravlju, nadgledao je badžanu - karantena za smještaj trgovačkih karavana i rješavao sporove među trgovcima. Prvi skradinski guvernatur bio je Nikola Divnić kojeg je još 1685. godine imenovao generalni providur P. Valier.
Sljedeći korak prema obnovi skradinske općine bio je davanje Skradinu statusa grada obnovom biskupije, zatim vraćanje trgovine u grad i na kraju, kao odgovor na molbe morlačkih glavara i dviju grupa građana, vraćanje općine gradu.
Generalni providur M. Zane dana12. veljače 1705. godine izdao je Skradinu terminaciju o osnivanju općine tj. komune (Magnifica Comunità di Scardona), a J. da Riva je konačno 13. siječnja 1706. potvrdio Consilio di Comunità di Scardona i odredio osobe koje su ušle u plemićko vijeće.
MjestoPravni status osobelokalna i područna uprava
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1705-1797 g.
Ustroj osobeSkradinska općina djelovala je slično ostalim dalmatinskim komunama pod mletačkom vlašću. Knez i kapetan Šibenika i Skradina imao je vrhovnu upravnu, sudsku i vojnu vlast, a prije dolaska na dužnost mletačko Veliko vijeće mu je davalo posebne upute za obavljanje službe. Presjedao je sjednicama Vijeća koje je sazivao po vlastitu nalogu, te se kao vojni zapovjednik komune brinuo za unutrašnju i vanjsku sigurnost grada.
Kao jedan od izravnih izvršitelja kneževih odredaba, knežev kancelar brinuo se o izvršenju sudskih presuda, vodio registar spisa i odluka vijeća, dok je drugi, blagajnik ili kamerlengo bio čelnik općinske blagajne i po kneževu nalogu obavljao isplate ostalim komunalnim službenicima i vojnoj posadi.
Općinsko vijeće sastojalo se od najmanje 18 članova, a sastajalo se uz dozvolu i nazočnost kneza i kapetana ili kamerlenga i to svakih 6 mjeseci ili u slučaju potrebe. Vijeće je iz svojih redova biralo: tri suca (deputati) koji će ga predstavljati pred knezom i kapetanom Šibenika i kamerlengom ali ne i suditi; kancelara koji će voditi registar spisa i odluka vijeća; nadzornike (giustiere) cijena, živežnih namirnica i zdravstvenog stanja u gradu; dva nadzornika puteva (deputati sopra le strade); dva općinska pravobranitelja (procuratori di comun); dva ovjeravatelja privatno-pravnih akata (esaminador); skrbnika (procurator) franjevačkog samostana na Visovcu. Posljednje četiri funkcije odobrio je generalni providur F. Grimani tek 19. lipnja 1756. godine.