NaslovFurlani, Ernesto
Vrsta osobeOsoba
PovijestRodio se u Labinu 1867., u obitelji drvodjelca i orguljaša Nikole Furlanija. Djetinjstvo i mladost proveo je u Trstu gdje je njegov otac radio kao kapelnik tamošnje Gradske glazbe. I poslije prati oca na novim glazbenim angažmanima, 1891. se doselio u Velu Luku (gdje otac Nikola preuzima posao orguljaša, voditelja Crkvenog pjevačkog zbora, ali i kapelnika novoustrojene Narodne glazbe). Ernesto djeluje kao očev pomoćnik, a oko 1896. otvara prodavaonicu manufakturne robe u Veloj Luci. U njoj su se prodavale ponajprije tkanine, a radila je njegova buduća žena Kata Simatović. Trgovina nije dobro poslovala i nakon niza ovrha pada u stečaj. Zbog ovih financijskih problema i njegov otac je prisiljen prihvatiti novi angažman u Supetru. Po njegovom odlasku, Ernesto Furlani neko vrijeme djeluje kao kapelnik Narodne glazbe Vela Luka, voditelj Crkvenog pjevačkog zbora i orguljaš župne crkve u Veloj Luci. Trgovinu je prebacio na ime supruge, a on prvih godina 20. st. otvara prvi fotografski atelijer na Korčuli. Kao fotograf u Veloj Luci djeluje do smrti 1929.
MjestoPravni status osobefizička osoba
Vrijeme djelovanja1867-1929 g.
Ustroj osobeDjed Valentin Furlanich, kišobranar (? – Labin ?);
Otac Nikola Furlani, maestro (Labin 1835. – Supetar 1903.), majka Vjekoslava (Luiga) Filippi Josipova (Labin ? – Vela Luka 1916.), vjenčani u Labinu 1858.;
Brat Vjekoslav (Luigi) (Labin 1860.-?), Thomas (Labin ? - ?), kćerka Filomena (Labin ? – Vela Luka ?);
Žena Kata Simatović (Vela Luka ? – SAD ?), vjenčani 1898.;
Bez potomstva.
FunkcijeKao trgovac Furlani djeluje od 1896. do početka 20. st. kada je nakon brojnih ovrha i stečaja prepisuje na ime supruge Katarine rođ. Simatović. Od 1903. do 1907. radi kao kapelnik Narodne glazbe Vela Luka, a do kraja I. svjetskog rata i kao orguljaša župne crkve i voditelj Crkvenog pjevačkog zbora u Veloj Luci. No, za razliku od oca Nikole, koji je bio ne samo profesionalac, već i skladatelj, Ernesto je bio tek glazbena sjena svojeg oca.
Nije točno poznato kako se upoznao s fotografijom, no čini se da je to bilo preko poznanstva s tršćansko-splitskim fotografom Emiliom Plettom koji je i umro u njegovoj kući, u Veloj Luci 1898. Može se pretpostaviti da je Furlani upravo uz njega počeo fotografirati. Prvih godina 20. st. otvara foto atelijer „Ossiak“ (nazvan po otočiću Ošjak), prvi fotografski atelijer u Veloj Luci i na otoku Korčuli. Uz portrete stanovnika zapadnog dijela otoka Korčule, snima i izdaje razglednice Vele Luke. One su danas najpoznatiji dio njegovog stvaralaštva i sveprisutne u zavičajnoj literaturi. Kao fotograf djeluje do smrti.