Podijelite
Naslov
Knežević, Danijel
Vrsta osobeOsoba
PovijestDanijel Knežević (30.03.1889. - 11.02.1980.), pravnik. Rodio se u Veloj Luci 1889. godine u obitelji pomorskog kapetana Nikole Kneževića i učiteljice Marije rođ. Vidoslavić. Obitelj, kojoj je pripadao i njegov polubrat Ivan iz prvog očevog braka, spadala je u bogatiji, građanski krug Vele Luke. Dok je majka predavala u veloluškoj Pučkoj školi, otac je, povukavši se iz pomorstva, vodio trgovinu. Danijel je imao tek tri godine kada je izgubio oca koji se 1892. utopio jedreći po nedalekoj uvali Plitvine. Majka se ubrzo preudala za posjednika Ivana Petkovića Kovača, čime i Danijel postaje dio te obitelji. Njegova majka Marija će 1894. Ivanu Kovaču roditi nasljednicu, Danijelovu polusestru Jelku. U Veloj Luci od 1895. pohađa četiri godine Muške pučke škole. Sa školskom godinom 1899./1900. upisuje Gimnaziju u Dubrovniku. Izuzetno se aktivirao u mnogobrojnim udruženjima ( Hrvatski sokol Dubrovnik, podružnica „Družbe sv. Ćirila i Metoda za podizanje narodnih škola u Istri“...). Nakon završenih 8 razreda gimnazije 1907. s uspjehom polaže svjedodžbu zrelosti za pohađanje sveučilišta. U Zagrebu se u ljetnom semestru 1908./09. upisuje kao redoviti slušač pravoslovnih i državoslovnih nauka na Kraljevskom sveučilištu. I ovdje se angažirao u raznim akademskim udrugama („Akademsko društvo ABC“ za poučavanje nepismenih; Akademsko društvo "Mladost"). Zagreb je napustio u kolovozu 1909., a potom se prebacuje u Graz, gdje je i najduže studirao. No, uz redovne fakultetske obveze, Knežević neumorno radi na intenziviranju društvenog akademskog života. Knežević je taman diplomirao pred početak I. svjetskog rata i ostvario pravo na naziv doktora pravnih znanosti. Sredinom siječnja 1919. zbog talijanske aneksije prestaje njegova tajnička služba u Općini Vela Luka i on seli u Dubrovnik. Od ožujka iste godine radi kao vježbenik kod Okružnog i Kotarskog suda punu godinu dana. U Dubrovniku je upoznao buduću suprugu Magdu zvanu Binka s kojom je 1922. dobio sina Branka. Od 1921. odlazi u Zagreb, gdje živi i djeluje do smrti 1980. godine.
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
Vrijeme djelovanja1889-1980 g.
Ustroj osobeOtac Nikola, pomorski kapetan (Popova Luka 1838. - Vela Luka 1892.), majka Marija Vidoslavić, učiteljica (Dubrovnik 1861. - Vela Luka 1938.).
Žena Magda (Binka) Stulli (Dubrovnik 1900. - Zagreb 1997.), sin Branko, inženjer i violončelist (Zagreb 1922. - 1990.).
FunkcijeTajnik je, a potom i predsjednik najstarijeg hrvatskog akademskog društva u Austro-Ugarskoj "Hrvatska". Upravo za njegova mandata, ovo se društvo ponovno aktiviralo i razvilo intenzivnu suradnju s ostalim akademskim i jugoslavenskim udruženjima u Grazu. U Beču aktivno učestvuje u radu društva "Zvonimir", a član je i akademskog odbora koji je u ono doba vodio akciju za priznanje reciprociteta ispita sveučilištaraca iz Istre i Dalmacije. Jedan je od inicijatora akcije za zajednički rad i smještaj u zajedničke prostorije gradačkih društava "Hrvatska", "Šumadija", "Tabor", "Triglav" i "Balkan". Nakon diplome vraća se u svoje rodno mjesto i zapošljava pri Općini Vela Luka kao njen tajnik sredinom rujna 1914. Kratko razdoblje u intervalu između kraja austrougarske uprave i početka I. talijanske aneksije, obavlja dužnost predsjednika mjesnog odbora Narodnog vijeća SHS, tada najviše političke instance vlasti u mjestu. Po odlasku u Zagreb, zaposlio se u tvrtki „Exportno i importno dioničko društvo“ gdje će kao 'sekretar' raditi punih 16 godina. Već je 1921. imenovan prokuristom i zamjenikom ravnatelja tvrtke. 1923. organizira konzularni ured Kraljevine Rumunjske, čime je imenovan počasnim vicekonzulom ove države. Knežević je iz tvrtke istupio krajem 1936. i to u razdoblju kada se ona likvidirala. Početkom 1937. godine otvara odvjetnički ured, a u listopadu 1940. je izabran i za člana Disciplinskog vijeća Advokatske komore u Zagrebu. Ured će zatvoriti krajem veljače 1941. Prethodno se bio prijavio na natječaj za tajnika Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu te je na to mjesto sredinom veljače 1941. i imenovan. Na tom je mjestu radio sve do svog umirovljenja 01.11.1954., ali i dalje ostaje prisutan u Akademiji kao honorarni knjižničar do 1969. godine.
Već se u gimnazijskim, a pogotovo u sveučilišnim danima istaknuo djelovanjem u mnogim đačkim i akademskim udrugama. U Veloj Luci je bio jedan od utemeljitelja Pjevačko-tamburaškog društva "Hum" 1909., i njegov prvi zborovođa. Zbog njegovih zasluga društvo ga je 1924. imenovalo počasnim članom. I poslije iz Zagreba Knežević se brine o interesima i napretku Vele Luke. U krugu je osnivača Glavnog odbora Jadranske straže u Zagrebu, uz dr. Roka Jokovića. Sve do gašenja ovog društva, nastupom II. svjetskog rata, jedan je od najaktivnijih članova zagrebačke podružnice, i to kao potpredsjednik Oblasnog odbora. Najviše se istaknuo na organizaciji Jadranske izložbe 1938. u Zagrebu.
Knežević se za života bavio i spisateljstvom. Napisao je dva podulja autobiografska zapisa o njegovom djetinjstvu i razdoblju svršetka I. svjetskog rata i početka I. talijanske aneksije, niz tekstova o turističkoj problematici i zaštiti prirode, kao i niz prijevoda njemačkih tekstova. Amaterski se bavio i slikarstvom.