NaslovZemljorasteretno ravnateljstvo u Zagrebu
Vrsta osobePravna osoba/Tijelo
PovijestPočetak djelovanja tzv. „Isplatiteljskog odbora za pretplatu urbarijalsku" 18. veljače 1850. vezan je uz naredbu bana o imenovanju br. 803 od 25. svibnja 1850. na osnovu naredbe Ministarstva financija br. 11883 od 8.4. i 5127 od 19. svibnja 1850. Istim banskim dekretom imenovan je podban Benko Lentulaj za predsjednika spomenutog odbora, a Donat Tomić ravnateljem financijske uprave, te Josip Janković, podžupan virovitičke županije, i Franjo Nova, bivši banski savjetnik, za članove tog odbora.
Završio je s radom kada je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova br. 617 od 29. travnja 1853. ustrojena „Komisija za rasterećenje urbarsko“ (Grundentlastungs-Landes-Commission), a na osnovi carskog patenta od 2. ožujka 1853. čl. 58 o izvršenju rasterećenja zemljišnoga i o uređenju urbarskih i posjednih razmjerja u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.
Ova Komisija, u kojoj je zastupan i financijski erar neposredno je bila podređena ministru unutrašnjih poslova.
Carskim patentom od 16. siječnja 1854. regulirano je osnivanje i način upravljanja fondom za rasterećenje. Ministar unutrašnjih poslova Bach imenovao je dekretom 7. kolovoza iste godine članove Zemaljske komisije za rasterećenje i za članove fonda (Grundentlastung-Fonds-Direktion).
Nakon ukidanja apsolutizma poslove Komisije preuzelo je Namjesničko vijeće kao „Zemljorasteretno ravnateljstvo“. Nagodbom iz 1868. poslovi Komisije prenijeti su u nadležnost Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade kao Zemljorasteretno ravnateljstvo za Hrvatsku i Slavoniju, a poslove Fonda odnosno direkcije preuzela je Hrvatsko-slavonska zemaljska blagajna. To organizacijsko stanje ostaje do 1918. kada se ukidaju prava iz urbarijalnih odnosa, odnosno rasterećenja.
MjestoPravni status osobedržavna uprava
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1850-1900 g.
FunkcijeUstanova koja je nakon ukidanja feudalnih odnosa 1848/1849 vršila rasterećenje urbarskih zemalja i urbarijalnih podavanja koje su izgubili feudalci.
Glavni zadatak Isplatiteljnog odbora bio je da utvrdi pravo na naknadu za ukidanje urbarijalnih podavanja, odnosno da do konačnog rješenja o naknadi za izgubljena feudalna prava isplaćuje bivšim feudalcima godišnju rentu, koju je isti odbor trebao utvrditi na osnovi podnijetih dokumentiranih zahtjeva oštećenika. Odbor je vršio isplatu te rente kroz 3 godine (1850.-1853.).
Zadatak Fonda odnosno Direkcije/Ravnateljstva bio je da prikupi sredstva koja su se akumulirala iz neposrednih poreza i da na osnovu rješenja Komisije izdaje obveznice, vrši isplatu kamata i glavnice oštećenicima, te obavlja izvlačenje i isplatu obveznica. Direkcija je bila podređena ministru financija kao i pomoćno osoblje. Osoblje je bilo isto, ali vođena je odvojena administracija.