Podijelite
Naslov
Matasović, Josip
Vrsta osobeOsoba
PovijestJosip Matasović (Vrpolje, 18.08.1892. - Zagreb, 10.02.1962.), hrvatski povjesničar, arhivist i sveučilišni profesor.
Osnovnu školu pohađao je u Kladnju i Ljubinju, a u Vinkovcima gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1911. upisuje povijest i geografiju, a iduće godine studij nastavlja u Zürichu te godinu dana kasnije u Beču. Tamo je 1915. postigao doktorat iz povijesti disertacijom o problemu srednjovjekovnih dualističkih krivovjerja u suvremenoj i novijoj historiografiji do sredine 19. stoljeća. Iste godine biva postavljen za namjesnog učitelja, a uskoro zatim i za profesora na vinkovačkoj gimnaziji, odakle je 1920. premješten za kustosa Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, Odjel za umjetnost i umjetni obrt (današnji Muzej za umjetnost i obrt). U ožujku 1924. imenovan je docentom za Povijest novoga vijeka na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Skopju, gdje 1934. postaje redoviti profesor i predaje sve do travnja 1941. godine. Uspostavom NDH postaje savjetnik Ministarstva bogoštovlja i nastave te mu se ujedno povjerava i dužnost ravnatelja Državnog arhiva u Zagrebu (današnji Hrvatski državni arhiv). Ovu će dužnost obavljati sve do umirovljenja 1958. godine. Osim toga, u razdoblju od 1943. do 1945. predavao je Povijest opće i hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a sveučilišnu djelatnost nastavlja i nakon rata, kada je 1946. imenovan za honorarnog redovnog profesora pomoćnih povijesnih znanosti na istom Fakultetu, gdje će 1959. također biti umirovljen.
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1892-1962 g.
FunkcijeMatasovićev znanstveni interes obuhvaćao je najrazličitija područja društvenog života, od trgovine do kućnog namještaja, pučkog folklora i krivovjerja. Premda je svoju djelatnost započeo s disertacijom iz srednjovjekovne povijesti, od 1919. Matasović svoju pažnju prvenstveno usmjerava hrvatskoj povijesti 17-19. stoljeća. Većina njegovih djela i rasprava izrađenih na temelju arhivskog gradiva odnosi se upravo na ovo razdoblje, a osim toga se bavio i proučavao pomoćne povijesne znanosti.
Osim svojim radovima, J. Matasović je u povijesnoj znanosti ostavio velik trag časopisom "Narodna starina", koji se bavio poviješću kulture i etnografije južnih Slavena. On je za cijelo vrijeme postojanja i izlaženja časopisa (1922. - 1940.) djelovao kao njegov izdavač i urednik. Boreći se čitavo vrijeme s dugovima oko financiranja "Narodne starine", Matasović je na kraju bio prinuđen obustaviti njeno izlaženje. Časopis je obilovao kulturno-povijesnim prilozima i prikazima koji su osvjetljavali kulturnu prošlost Balkanskog poluotoka i južnih Slavena u širokom rasponu od antičkog doba do 20. stoljeća, a sâm je Matasović bio jedan od glavnih autora. Pri tome je za svoja istraživanja uglavnom koristio arhivsko gradivo kao što je korespondencija, dnevnici, oporuke, stari kalendari i računi. Neke od tema koje je u časopisu obradio ticale su se povijesti gradova Zagreba i Osijeka, političko-vojne povijesti Hrvatske u 17. stoljeću, dok su neki njegovi prilozi ostali nedovršeni, primjerice istaknuti rad o poznatom zagrebačkom trgovcu Milpocheru poznatom i pod nazivom knez Lenard, uvaženoj ličnosti Zagreba u 17. stoljeću. Ova studija nadilazi granice svoga naslova jer se zapravo govori i o prilikama u Hrvatskoj i Sloveniji u tom vremenu. Osim povijesnih priloga Matasović je u Narodnoj starini objavljivao i arhivsko gradivo, primjerice pisma pojedinih osoba te rasprave s područja pomoćnih povijesnih znanosti.