NaslovŠtalter, Pavao
Vrsta osobeOsoba
PovijestPavao Štalter (25.11.1929. - 05.10.2021.), hrvatski filmski redatelj, scenarist, animator, crtač i scenograf. Diplomirao je 1955. na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Od 1958. radi u Studiju za crtani film Zagreb filma, isprva kao scenograf u velikom broju animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma (npr. I videl sem daljine meglene i kalne…, Zlatko Bourek, 1964.), katkad i animator te glavni crtač. Kao redatelj, filmovima Maska crvene smrti (s Brankom Ranitovićem, 1969., također crtač i scenograf), Sedam plamenčića (1975., također scenarist, crtač i animator) i Kuća br. 42 (1984.), u kojemu je izravno slikao na prozirnoj (tzv. cel) foliji, stekao je status prvaka kasnoga razdoblja Zagrebačke škole i ključnoga predstavnika njezine struje tzv. animiranoga slikarstva. Redatelj je i glavni crtač pet epizoda (Baltazarov sat, Dva cilindra, Izgubljeni zec, Klaun Daniel, Ptica) u četvrtoj sezoni animirane serije Profesor Baltazar (1978.). Crtao je i animirao element-filmove Filmoteke 16. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (1994.).
Ostali važniji filmovi: Peti (sa Zlatkom Grgićem, 1964.), Kutije (1967.), Scabies (sa Z. Grgićem, 1970.), Duša (1971.), Kubus (1972.), Konj (1972.), Love Story (sa Z. Bourekom, 1973.), Ivica i Marica (1980., prikazan na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu), Usisač (s Leom Fabijanijem, 1980.), Ogledalce (1985., prikazan na berlinskom festivalu), Posljednja stanica (1988.), Wiener Blut (sa Z. Bourekom, 2014.).
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1929-2021 g.
FunkcijeRedatelj, scenarist, animator