Podijelite
Naslov
Općina Ozalj (1812-1813)
Vrsta osobePravna osoba/Tijelo
PovijestGodine 1810. započele su pripreme za uvođenje francuskoga upravnog sustava, koji je konačno utvrđen dekretom od 15.IV.1811. U članku 249. toga carskog dekreta o organizaciji Ilirskih pokrajina određuje se da će zakoni koji su na snazi u Francuskom Carstvu biti dostavljeni u Ilirske pokrajine i prevedeni na razne jezike koji su ondje u uporabi. U sljedećem članku 250. određuje se da ti zakoni u Ilirskim pokrajinama stupaju na snagu 1. siječnja 1812. Ipak, generalni guverner i prije toga vremena može narediti primjenu tih zakona. Stoga je odredbom ilirskoga guvernera od 13.VIII.1811. potvrđena općinska uprava (administration municipale) u Građanskoj Hrvatskoj, a uvedena je u veljači 1812. Tada je izvršena podjela na pokrajine (provinces), okružja (districts), kantone (cantons) i općine (mairies ili maireatus).
MjestoPravni status osobelokalna i područna uprava
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1812-1813 g.
Ustroj osobeU sastavu općina (mairies) bile su seoske zajednice ili naprosto sela, u izvorima poznata kao commune ili commune rurale ili naprosto kao pagi (sela), koje su imale ispod 2400 stanovnika. U latinskim izvorima nazivaju se i judicatus (sučija).
Prema dekretu od 15. travnja 1811. u svakom glavnom mjestu pokrajine, okruga ili u mjestu koje je bilo sjedište biskupa ili je imalo više od 5000 žitelja, na čelu općine nalazio se načelnik (maire) i četiri pristava, a u općinama s 2400 do 5000 žitelja dva pristava; u općinama ispod 2400 stanovnika na čelu općinske uprave bio je sindik i njegov zamjenik. Uvedeno je i općinsko vijeće. Broj općinskih vijećnika određivao se prema broju pristava. Tako su općine s četiri pristava imale dvadeset vijećnika, s dva pristava 16 vijećnika, a ostale po dvanaest. Načelnike općine imenovao je vladar.
Općina Ozalj pripadala je Građanskoj Hrvatskoj te je spadala u kotar (canton) Karlovac i okružje (district) Karlovac. Godine 1811. broji 2520 stanovnika.
FunkcijeNačelnici i pristavi ili sindici i njihovi zamjenici sastavljali su proračun općine. Konačnu odluku o proračunima koji su iznosili do 10 000 franaka donosio je generalni intendant na prijedlog nadstojnika (intendanta) pokrajine, a veći od 10 000 franaka slao se u Pariz, gdje ga je razmatralo Državno vijeće i potvrđivao car.
Redovni prihodi općine sastojali su se od obrtničkih poreza, policijskih globa, pristojbi za vaganje i baždarenje, trošarina, vojničkih taksi za stanovnike oslobođene služenja u narodnoj straži i sl. U izdatke su ulazili troškovi uprave, plaće poljskih čuvara, zemljišni porezi na općinske posjede, plaće mjesnih poreznika i liječnika, izdržavanje pomirbenih sudova, plaće i odjeća narodne garde. Narodne škole i kolegiji također su se financirali iz općinskih sredstava, a kod uzdržavanja liceja općine su snosile dio troškova. Općine su vodile i matične knjige (Régistres des actes de l'état civil).