NaslovHütterott, Johann Georg
Vrsta osobeOsoba
PovijestJohann Georg Hütterott (21.12.1852. – 27.05.1910.), trgovac i industrijalac.
Najstarije dijete Georga Carla Phillipa i Rosalie Noll, pohađao je njemačku evangelističku školu u Trstu, a od 1869. godine školovao se u Braunschweigu. Bankarsku izobrazbu stekao je u Frankfurtu na Majni kod poznatih njemačkih bankara Rotschildovih, te u Antwerpenu kod Schmidtovih. Nakon toga je bio na raznim stručnim putovanjima (Pariz, Bosna), te stručnom studijskom putovanju oko svijeta. Godine 1876. vratio se u Trst s bogatim poslovnim iskustvom i preuzeo očeve djelatnosti i upravljanje tvrtkom. Na svadbi sestre Amalie Carlotte, Johann Georg je upoznao buduću suprugu, Marie Henriett Keyl, s kojom se vjenčao 1879. godine. Iz njihova braka rođene su dvije kćeri Hanna (1881.) i Barbara (1897.).
Godine 1890. Johann Georg je od trgovca Enrica Eschera iz Trsta kupio otoke Sv. Andrija i Maškin (Maschin) pored Rovinja. Imovinu je postupno proširio kupovinom manjih otoka Sturago, Sveti Ivan na Pučini (San Giovanni in Pelago) i čestica u predjelima Zlatnog rta (Punta Corrente, Montauro) i Škaraba (Scaraba). Na otoku je provodio samo ljetne mjesece, a dvorac na otoku služio je kao hotel.
Johann Georg, posljednji muški član obitelji Hütterott, umro je u Trstu 1910. godine. Postoje dvije verzije o razlogu njegove smrti: prema jednoj je umro od moždanog udara, a prema drugoj je izvršio samoubojstvo zbog dugova u koje je upao prilikom gradnje broda Viribus Unitis za Austro-Ugarsku mornaricu.
Mjesto (grad/općina)Pravni status osobefizička osoba
Vrijeme djelovanja1852-1910 g.
FunkcijePo završetku školovanja Johann Georg je, na savjet i teret oca, mnogo putovao i stekao bogato iskustvo u trgovini. Bio je na studijskom putovanju oko svijeta, posjetivši Boravio je u Kalkutu, Cejlon, Singapur, Javu, Hong Kong, Kanton, Japan, San Francisco, Salt Lake City, Chicago i New York. Tijekom boravka u Kalkuti radio je u poduzeću Schmidt iz Bremena i upoznao indijsku trgovinu. Kao predstavnik Gospodarske komore iz Trsta, sudjelovao je na svjetskoj izložbi u Philadelphiji. Prilikom posjeta Pennsylvaniji zainteresirao se za trgovinu naftom. Godine 1875. izabran je za delegata Gospodarske komore u Trstu (Camera d'economia triestina), a od 1876. godine u potpunosti je preuzeo rukovođenje očevom tvrtkom koja se bavila međunarodnom trgovinom. Odmah nakon preuzimanja očeve djelatnosti, odvojio se od rođaka Georga Küchlera, te proširio poslovanje. U 27. godini imenovan je za generalnog japanskog konzula u Trstu, a od studenoga 1883. do svibnja 1885. sa suprugom Marie boravi u Japanu. Zbog zdravstvenih problema, nakon povratka iz Japana 1885. godine, počeo je sve više vremena provoditi na moru i postao strastveni zaljubljenik u jedriličarstvo (kupio je jahte Suzume i Tornado).
Godine 1890. Johann Georg je kupio otoke Sv. Andrija i Maškin, kasnije Sturago i još neke manje otoke i čestice na predjelima Zlatnog Rta, gdje se planirao nastaniti, sagraditi hotele i napraviti klimatsko lječilište. Taj projekt, nazvan Costa del sole nije nikada realiziran, međutim otok je potpuno preuredio: dopremio je zemlju na gole i kamenite dijelove, pošumio ga, riješio pitanje vode, odvoda, energetike, preuredio je nekadašnji samostan (koji je, nakon odlaska redovnika 1809. godine, pretvoren u uljaru, a nakon toga u tvornicu cementa i vapna) u dvorac.
Oko 1896. godine Johann Georg izabran je za predsjednika upravnog odbora Tršćanskog tehničkog ureda (Stabilimento Tecnico Triestino), koji je pod njegovom upravom postao jedna od najuspješnijih tvrtki u gradu. Osim toga, Georg je bio i predsjednik Austrijskog udruženja za pomorski ribolov, što ukazuje na njegovu široku poslovnu i profesionalnu aktivnost u pomorskoj industriji.
VIAF osoba