Podijelite
Arhivska oznaka
HR-HDA-1939-1233
NaslovRomeo i Julija u snijegu
Vrijeme nastanka1920-1920 g.
RazinaSadržajROMEO I JULIJA U SNIJEGU
Režija: Ernst Lubitsch
Glumci: Lota Neumann
Između susjednih porodica Kapuletovih Montekugerlovih nastaje uvijek kavga, tako da je konačno čitava stvar došla pred samoga suca. Ali kako da bude taj pravedan, kad je na dan rasprave od obih stranaka dobio kao mito masne kobasice, od kojih ne bi ni sami anđeli zazirali.
Međutim evo ti pred sucem Mntekugerlovih i Kapuletovih. Sudac se doskora uvjeri da su obje kobasice jednako dobre na temelju toga izreče osudu: obje stranke su krive i zato moraju nositi parbene troškove. Odsele živjeli su Montekugerlovi i Kapuletovi u još većem neprijateljstvu, koje nije moguće opisati.
Kapuletovci imadu divnu kćerku Juliju, koja se jednog dana sretne sa lijepim Julijem, sinom Montekugerlovih. Obojica se zaljube smrtno. No kad roditelji doznaše za tu veliku ljubav, zabraniše im, da se sastaju. Kapuletovi imaju već za svoju Juliju vjerenika: Glupog Parisa, o kome ona naravno ne će ni ćuti.
Na dojdućem krabuljnom plesu uspije Romeu da je pod krinkom Parisa mogao plesati sa obožavanom Julijom. No njihova radost i veselje ne potraje dugo. Pravom glupom Parisu uspjelo je pobjeći iz zatvora, kamo ga je strpao Romeo i sad je Julija imala da snaša prikore svojih roditelja. Tako je u početku krasna večer zlo svršila po mladi ljubavni par.
No još iste noći posluži se Romeo ljestvom, te se popne do svoje Julije. Ljubavnici se tom prilikom zavjeriše, da će si ostati vjerni do groba, pa dogodilo se što mu drago. Međutim se Romeo kod silaženja namjeri na orijaškog psa, tako da mu nije preostalo drugo, nego da se ponovno popne na ljestvu. On uđe u sobu obožavane Julije, gdje ga ona sakrije pod svoj krevet. Malo zatim zaključiše ljubavnici, da će umrijeti, jer da je to jedini izlaz u njihovoj neseći.
Slijedećeg jutra zahtjevahu oni od ljekarnika otrov za dvije osobe. Ljekarnik im dade otrova, koji se sastajao od obične vode i malo šećera. Romeo i Julija odoše do jedne male kolibice gdje, još jednom izmjene vruće poljupce. Na to spije Julija otrov, a za njome Romeo.
No smrt nikako nije htjela da dođe. Makar je ljubavni par dosta dugo na nju čekao. Romeo se konačno ustane, te zapita Juliju: Zar si ti već mrtva? No uto evo ti Kapuletovih Montekugerlovih, koji su tražili svoju djecu, jer danas se imala Julija zaručiti sa glupim Parisom.
Kad roditelji vidješe svoju djecu mrtve, utoliko im se sažale, da si nad njihovim mrtvim tjelima pružiše ruke i izmiriše za sva vremena. No u taj zgodni trenutak dignu se Romeo i Julija, te sve ispričahu svojim roditeljima. No to njih nije smetalo, da dadu svoju privolu i blagoslov, samo da su im draga dječica ostala na životu. Glupi Paris nije žalio za izgubljenom Julijom jer njemu je dostojala "dobra papica" od proslave zaruka mladog ljubavnog para.
- Apollo kino, 28.06.1920., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržaja