Podijelite
Arhivska oznaka
HR-HDA-1939-1053
NaslovPlamen
Vrijeme nastanka1923-1923 g.
RazinaSadržajPLAMEN
Režija: Ernst Lubitsch
Osobe: Yvette – Pola Negri; Louise – Hilda Werner; Mme Vasayl – Frieda Richard; Adolphe Leduc – Hermann Thimig; Majka – Genny Marba; Gaton – Alfred Abel; debeli gospodin – Jacob Tiedtke; Elegantni gospodin – Ferdinand v. Alten; žurnalist – Max Adalbert
U Parizu, godine 1860. Grizeta Yvette stanuje sa svojom prijateljicom Lujzom kod neke stare sebične žene, koja ih tjera, da štoviše zarade. Yvette se u nekom cafe chantanu srela s mladim kavalirom Gatonom i obećala mu sastanak, ali upravo kad je polazila k njemu, upoznala se pukim slučajem s mladim, bezazlenim i idelanim kompozitorom Adolfom Leducom te ga ubrzo zavoljela iskrenom i nesebičnom ljubavi a i on je za nju plamtio svim srcem i dušom.
Yvette je isprva tajila Adolfu svoju prošlost, ali se nađoše drugi dobri ljudi, koji su mu je naskoro otkrili. Adolf je bio sav očajan, ali ljubav prema Yvetti bila je tako duboko usađena u njegovom srcu, da je se više nije mogao odreći, premda ga jemnogo od nje odvraćao Gaston, koji je bio Adolfov prijatelj, i premda je bila teško ožalošćena dobra Adolfova majčica, kojoj je on bio jedina sreća na svijetu.
Yvette se napokon morala preseliti k Adolfu i tamo živjeti kao u nekom samostanu. Nikud nije smjela izlaziti i ni s kim govoriti, ali ona je to svoje sužanjstvo rado podnosila, jer je silno ljubila Adolfa.
Adolf je komponovao simfoniju, koja se imala javno izvoditi. Yvette je živo željela, da i ona pođe na koncert, ali Adolf joj nije dao, jer se nije htio s njom javno pokazivati. Sad je Yvette s teškim bolom u srcu razabrala, da je se Adolf pred svijetom stidi, no kad je Adolf s Gastonom i s majkom otišao na koncert, pohitla je i ona tamo, ali nije nažalost moga do dobije ulaznice.
U taj je čas osjetila u sebi strašno poniženje i svu ju je obuzeo tolik osjećaj tuge i ogorčenja, da se iznenada – ne znajući ni sama kako – našla u istom onom cafe chantanu, gdje su je prije toliko voljeli i slavili, te tamo opet plesala i zabavljala se kao nekada. No zamalo se opet osvijestila i poletjela kući, ali Adolf se već bio vratio sa svog koncerta, na kojem je postigao velik uspjeh. Razabravši, što je Yvette uradila, bio je ogorčen do dna duše.
Yvette se potpuno uvjerila, da se nikad više ne može pridići i da joj u toj kući nema mjesta, te je sa sve njem najpotrebnijih stvari htjela da ode. No uto opazi Adolfova mati, da je Yvette u svežanj stavila i košuljice za malo dijete, što je njeno materinsko srce tako ganulo, te je stala svom silom nagovarati Yvette, da ostane. Yvette je popustila, no kad je mati pohitala u Adolfovo sobu, da mu javi radosnu vijest, pogledala je Yvette sa balkona na ulicu, i osjetila, da je njoj prije mjesto u bučnoj uličnoj vrevi nego u tihom domu mirnih i čestitih građanskih ljudi, pa se nadvila nad ogradu balkona i – strmoglavila se u dubinu.
- Olimp pkino, 15.11.1923., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaArhivistički sređenoOsobni podaci: NE;Autorska prava : NE
Vrsta sadržaja