Arhivska oznakaHR-HDA-1939-512
NaslovJimmi bar
Vrijeme nastanka1921-1921 g.
RazinaSadržajJIMMI BAR
Sastavili: Alfred Fekete, Erich Schonfelder
Glumi: Lotta Neumann
Veseli i obijesni barun Geisenbach, čije je srce uvijek žedno ljubavi, kao u kakvog mladića, umio je poslije smrti svoje žene svojski uživati nanovo stečenu slobodu. Novaca je imao dosta, pa je mogao po volji ljubakati s lijepim ženicama. Njegova sestra, stara gospođica Amanda, nije imala druge brige, nego da to prije udomi njegovu lijepu, vedru, živahnu i ljubeznu kćer Hally, koja je uvijek bila spremna na kojekave šale i vragolije.
Kako je Hally u svojoj prirodnoj bezazlenosti zabadala svoj nosić i onamo, gdje joj nije bilo mjesto, otkrila je slučajno i nježne veze, koje su njezina oca vezale s mladom i dražesnom kiparicom Dorom Haller. Ali Hally je bila odviše pametna i odviše nestašna, a da bi od toga učinila tragediju, nego je čitavu stvar shvatila s vesele strane i s mladom kiparicom sklopila tijesno prijateljstvo. Najviše se je zabavljala, kad je čula, kako je otac rekao, da su njoj tek dvije godine – samo da sebe pred Dorom učini mlađim. Vragoljanka Hally bila je tako zlobna, da je oca pred Dorom raskrinkala i on se je morao postiđen povući u svoj "privatni život". Ali njegovo mlađahno srce nije moglo zadugo da bude bez ženskih čara, pa je naskoro upao u novu pustolovinu.
Gospodin Haas, trgovac umjetninama i domišljat čovjek, tražio je stipendij za nekog mladog, ljepušastog umjetnika, pa se je sjetio svoje stare mušterije, baruna Geisenbacha, koji se je već često istaknuo svojim mecenatstvom, ali samo onda, kad je trebalo poduprijeti umjetnika ženskoga spola. Zato Haas, ni pet ni šest, nego obuče svoga mladog štićenika, Tonija Bibelhofera, u ženske haljine i razabere odmah, da će Toni brzo ugrijati barunovo srce.
S elegantnim gestama uleti barun u stupicu i pođe u Muchen, da se uvjeri o vrsnoći "mlade umjetnice". Ali u istom se vlaku neopaženo voze i neželjene suputnice, Hally i Dora, koje su pošle, da starom gospodinu što većma pomute veselje. Drsko se svrate u isti hotel, gdje se je i barun nastanio. Kadikad mu se učini, da vidi jednu ili drugu, ali je tako uvjeren, da je to nemoguće, te napokon počne vjerovati u halucinacije. Liječnik ne može da konstatira nikakvu bolest, nego preporuči barunu, koji jamačno boluje od ljubavnih bolova, da uzme čašicu dobra vina i kakvo – "slatko djevojče".
Uvečer nalazimo zaljubljenog baruna i "lijepu Toniku" u romantično uređenom separeju. U susjednoj sobi vreba kobni udes u obliku dviju "urotnica".
Hally se je upoznala s Tonijem, uputila ga u svoje namjere i predobila ga, te joj je obećao pomoć u njezinim đavolskim osnovama. Dok je barun uživao u dobroj kapljici, zamijenio je Toni potajno svoje mjesto s Dorom. Kad barun ugleda Doru pokraj sebe, misli, da vidi sablast, te pobjegne u hotel. Sutradan ujutro juri barun nervozno i brzim korakom na stanicu, ali ostavlja svojim progoniteljima trag, jer mu iz bočice kap po kap teče malinov sok. Neki glupi seljačić misli, da je to krv, pa uzbuni policiju. Upravo u času, kad policija hoće da uapsi baruna, stignu i njegovi obijesni progonitelji: Dora, Hally, Toni i Haas. Policija vidi u njima barunove ortake i odvede čitavo društvo.U uredu se kod pretrage otkrije, kakva je Toni "djevojka", nevinost uapšenika bude utvrđena i oni se svi izmire i zagrle.
- Apollo kino, 14.01.1922., vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEArhivistički sređeno
Vrsta sadržaja