Podijelite
Arhivska oznaka
HR-DAVŽ-862
NaslovDobrotvorno društvo u Varaždinu (arhivski fond, 1828-1926)
Vrijeme nastanka1828-1926 g.
RazinaKoličina3.8 Metar
JezikPismoLatinica
PosjednikLicencaMjestoOznaka arhivaHR-DAVŽ
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaOsobni podaci: NE;Autorska prava : NEOsnovno sređenoDruštvo Varaždinska dobročinstva složnost (kasnije dobilo ime Varaždinsko dobrotvorno društvo) osnovale su 1828. varaždinske žene, gospoje, pa se ono do 1830. i zvalo Društvo gospoja. Začetnice društva bile su Antonija pl. Sinković r. Kerestury i Amalija pl. Pastory r. Marić. Pravila su potvrđena od vlade 29.IX 1829. , a tiskana su kod varaždinskog tiskara I. Sangille pod nazivom Naredbe Varaždinske dobročinstva složnosti. Osim na hrvatskom, Pravila su tiskana i na njemačkom jeziku pod naslovom Statuten des Warasdiner Wohlthätigkeit-Vereins. Za prvu predsjednicu društva izabrana je grofica Eleonora Patačić (1770-1834), a za prvog predsjednika Antun Kukuljević (1776-1851), tadašnji podžupan Varaždinske županije. Druga predsjednica (podpredsjednica) društva bila je Antonija Sinković, inicijatorica osnivanja društva, a drugi predsjednik Imbro Vojskec. Društvo je prema pravilima imalo dva odbora, muški i ženski, od po pet članica i članova, tajnika, blagajnika i gospodara (ekonoma) i svi su u Pravilima poimence navedeni. Takav ustroj društvo je zadržalo čitavo vrijeme postojanja. Pokroviteljstvo nad društvom prihvatio je odmah nakon njegovog osnivanja grof Juraj Erdödy (1783-1859) sa svojom ženom Marijom r. groficom Aspermont. Članovi obitelji Erdödy ostat će pokrovitelji Društva sve do 1907. godine. Osim plemića u društvo su se učlanjivali i crkveni dostojanstvenici, imućniji građani, trgovci, industrijalci i intelektualci. Godine 1830. Društvo već ima 160 članova koji su kao i članovi odbora, poimence navedeni u Pravilima Društva. Zadaća društva bila je da podupire (na području grada i Županije): 1. udovice , koje su ostavljene bez pomoći; 2. osobe koje se ne mogu uzdržavati zbog starosti i pomanjkanja imetka; 3. bolesnike, koji nemaju sredstva za liječenje; osiromašene obitelji bez razlike vjere, narodnosti, dobi i staleža. Bolesnike društvo smješta u svoju malu bolnicu, gdje će se liječiti, a siromake podupire gotovim novcem. Godine 1830. je za upravitelja bolnice (prema Mosingeru) izabran Vilibald Jacomini,
Vrsta zapisaVrsta sadržaja