Rezultati pretrage

Viktor August Bek (26.08.1888. - 20.10.1974.), dramski glumac i redatelj. Djetinjstvo proveo s roditeljima na Braču, gdje mu je otac služio vojsku. Po povratku 1899., pohađao je srednju školu u Srijemskoj Mitrovici, a graditeljsku u Zagrebu. Usporedo je učio glumu kod Đ. Prejca. Nastupio je 1909. u Zagrebačkom kazalištu. Ne dobivši stalni angažman, pristupio je putujućoj družini P. Ćirića i R. Mlinarića. Na poziv intendanta N. Fallera prešao je 1910. u HNK u Osijeku, gdje je od 1911. stalno angažiran. Godine 1912. nastupa s putujućom družinom tog kazališta u Bosni i Dalmaciji. Kao stipendist osječkog kazališta u sezonama 1911./1912. - 1913./1914. boravio je 18 mjeseci u Beču učeći glumu i režiju. U sezoni 1924./1925. bio je glumac i redatelj u Sarajevu, 1925./1926. u Splitu, 1926. - 1928. ponovo u Sarajevu, a 1928. trajno prelazi u Zagreb, da bi istodobno kao redatelj djelovao u Varaždinu, Skopju, Mostaru i Karlovcu. U HNK Zagreb glumio je do 1954., kada na Gavellin poziv prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište odnosno Kazalište Gavella. Dobio je više priznanja: Sterijinu nagradu (1958.), Nagradu grada Zagreba (1960.), te za životno djelo Nagradu Vladimir Nazor (1970.). Glumio je u kazalištu, u više radio-drama i na televiziji, te u filmovima. Bavio se i prevodilačkim radom (preveo je nekoliko kazališnih komada s njemačkog).

Mate Garković (12.09.1882. - 26.05.1968.), nadbiskup. Rodio se u Velom Ratu na Dugom otoku. Prva školska znanja stekao je na svome otoku. Gimnaziju polazi u Zadru gdje 1907. završava i studij teologije. Za svećenika ga je zaredio 28. srpnja 1907. pomoćni biskup Ivan Borzatti. Nakon ređenja imenovan je prefektom u sjemeništu Zmajević te potom mansionarom sv. Šime (1911. - 1914.) i vjeroučiteljem u Hrvatskoj gimnaziji u Zadru. Godine 1914. imenovan je župnikom Preka gdje je ostao punih 11 godina sve do 1925. godine. Isticao se istinskim domoljubljem. Za vrijeme Talijanske okupacije Zadra nakon Prvoga svjetskog rata bio je proganjan i zatvaran, a za vrijeme Drugog svjetskog rata zauzimao se za one koji su bili proganjani i zlostavljani od okupatora. Godine 1922. inicijator je osnivanja hrvatskoga svećeničkog udruženja „Uzajamnost“. Godine 1925. imenovan je profesorom pastoralne teologije na bogosloviji u Splitu, a od 1938. do 1948. bio je i njezin rektor. Ondašnjim generacijama studenata ostao je u pamćenju kao uzoran profesor i istinski vođa i prijatelj. Mons. Garković se ponovo vraća u zadarsku nadbiskupiju 1948. godine kada je ona ponovno uspostavljena u svojim prijašnjim granicama. Iste godine Garković je imenovan generalnim vikarom nadbiskupije pod vodstvom nadbiskupa Munzanija i kasnije pod vodstvom upravitelja Hvarskoga biskupa Pušića. Garković je u stvari sam upravljao nadbiskupijom i to u najtežem razdoblju kada su mnoge crkve bile porušene, nedostajalo je svećenika i škola za odgoj svećenika. Obnova nadbiskupije i sjemeništa bile su njegovo životno djelo u koje je uložio sav svoj trud i energiju. Godine 1949. obnovio je dječačko sjemenište Zmajević i nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a 1959. osnovao je i Višu bogoslovnu školu. Godine 1950. imenovan je apostolskim administratorom (upraviteljem) Zadarske nadbiskupije, a posvećen je za naslovnog adraškog biskupa 30. ožujka 1952. Ustoličen je za rezidencijalnog zadarskog nadbiskupa 21. siječnja 1961. godine.

Artur Gavazzi (Split, 14.10.1861. - Zagreb, 12.03.1944.), geograf. Maturirao u Splitu, studij zemljopisa završio na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, doktorirao u Beču 1891. tezom "Der Flächeninhalt der Flussgebiete in Kroatien" (objavljeno u: "Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva", 1908.). Po povratku u Hrvatsku kao nastavnik radio u Gospiću, Karlovcu i Sušaku, a od 1906. u Zagrebu. Pet godina kasnije (1911.) namješten je za nastavnika zemljopisa na zagrebačkom sveučilištu. Izvanrednim profesorom postao je 1914., a 1920. prvim profesorom ljubljanskog sveučilišta pri Filozofskom fakultetu, gdje je ostao do 1927. godine. U Ljubljani je utemeljio Geografski zavod, preuredio zavod za meteorologiju i geodinamiku i osnovao seizmološku postaju u Ljubljani. Od 1927. ponovo djeluje u Zagrebu, gdje je redoviti profesor pri katedri za fizikalnu geografiju. Iste godine utemeljio je Zavod za fizikalnu geografiju, a sljedeće pokrenuo "Hrvatski geografski glasnik", kojemu je bio i prvi urednik. Bio je redoviti član JAZU od 1917. te član geografskih društava u Pragu, Helsinkiju, Berlinu, Sofiji i Beogradu.

Aleksandar Gavrić (28.05.1932. - 06.12.1972.), srpski filmski, kazališni i televizijski glumac. Glumu je diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu 1956. godine. U početku, poslije uloga u jednom nedovršenom projektu S. Popovića 1955. i filmu Potraga Ž. Skrigina 1956., u uvjerenju da ga domaći film ne prihvaća jer "nije jugoslavenski već američki tip glumca", odlazi najprije u zadarsko, a potom u splitsko kazalište; ondje, u toku 2 sezone, igra niz uloga. Poslije gotovo 4 godine ponovno nastupa na filmu: uloga hrabrog kapetana Lešija koji uništava zaostale baliste na Kosmetu u istoimenom filmu Z. Mitrovića 1960. donosi mu popularnost prvoga domaćeg junaka akcijskog filma. Igrao je glavne uloge u većini filmova Ž. Mitrovića iz tog razdoblja: Signali nad gradom (1960.), Solunski atentatori (1961.), Obračun (1962.), Marš na Drinu (1964.), Operacija Beograd (1968.) i dr. Nastupio je i u desetak talijanskih i njemačkih akcijskih filmova.

Leon Geršković (Bučje kraj Požege, 02.02.1910. - Zagreb, 01.06.1992.), hrvatski pravnik i političar. Gimnaziju završio u Požegi, studij prava s doktoratom u Zagrebu (1933.). Do početka rata radio kao privatni namještenik, odvjetnički vježbenik i odvjetnik. Član KPJ od 1935. godine. U partizanima od 1943. djelovao na različitim političkim i vojnim dužnostima. Bio je prvi urednik "Slobodne Dalmacije", a vodio je i agitacijsko-propagandni odjel Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju. Početkom 1944. imenovan voditeljem odsjeka za upravu ZAVNOH-a. Nakon rata radio na izgradnji pravnog i društvenog sustava FNRJ. Bio je pomoćnik ministra za konstituantu, sekretar za zakonodavstvo i organizaciju SIV-a, zastupnik u Saveznoj skupštini u više saziva te zastupnik u Saboru SRH. Od 1946. predavao na Pravnom fakultetu u Beogradu, osnivač je Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (1963.) i njegov prvi dekan (do 1965.). Bio je predsjednik Društva politologa Hrvatske, član Slovenske akademije znanosti in umetnosti i dobitnik nagrade AVNOJ-a za društvene znanosti (1979.).

Oskar Harmoš (25.02.1911. - 06.04.1992.), hrvatski baletni plesač, koreograf i pedagog. S Anom Roje priređivao je baletne koncerte te plesao u trupama Ballets russes de Monte-Carlo i Folkwang Tanztheater. Solist, koreograf i voditelj Baleta u Splitu 1940–41., potom u Zagrebu do 1953., kada se vratio u Split i istodobno s Anom Roje osnovao u Kaštel Kambelovcu međunarodnu ljetnu baletnu školu (od 1970. djelovala u Primoštenu). Povremeno u Zagrebu djelovao kao pedagog i koreograf. Značajnije koreografije: Život (Čajkovski, 1941.), Bahčisarajska fontana (Asafjev, 1947.), Ohridska legenda (S. Hristić, 1949.), Trnoružica (Čajkovski, 1950.), Stranac (S. Bombardelli, 1956.), Fantastična simfonija (H. Berlioz, 1959.). Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1978. godine (s Anom Roje).

Milan Jakaša, financijski službenik. Živio je u Splitu.