Rezultati pretrage

Mjesno starješinstvo Skradin osnovano je ukazom guvernera Thurna od 16. veljače 1798. godine i djeluje do kraja 1805. godine.

Skradinske institucije sa stoljetnom tradicijom, općina i biskupija, padom Skradina 1522. godine u turske ruke bile su potpuno uništene. U vrijeme turske vladavine grad ima trgovačko značenje jer se preko njega odvijala trgovina za Bukovicu, Liku, Bosnu i obrnuto. Nakon mletačkog osvajanja Sinja (1686.) i Knina (1688.) mletačko-osmanski rat u Dalmaciji preselio se južnije pa su stvoreni uvjeti za obnovu redovne vlasti. Generalni providur G. Cornaro uredio je 11. ožujka 1689. granice i podijelio šibenski kotar u tri područja (pertinenze): 1. Debanović, Banjevci, Putičane, Dazlina i Rakitica; 2. Velim, Grabovci, Gaćelezi i Razlina ; 3. Bribir sa svojom okolicom i Skradin sa selima Ćulišić, Dubravice, Plastovo, Bratiškovci, Rupe, Ićevo, Smrdelj, Vaćane, Ždrapanj, Biljane, Sonković i Gorica. Svako područje imalo je svoga glavara ili guvernatura koji je vršio vojno zapovjedničku vlast i izvršnu vlast, ali je bio zavisan od šibenskog kneza i kapetana. Dužnost mu je bila održavanje reda u gradu, a uz to je brinuo o higijenskim uvjetima i zdravlju, nadgledao je badžanu - karantena za smještaj trgovačkih karavana i rješavao sporove među trgovcima. Prvi skradinski guvernatur bio je Nikola Divnić kojeg je još 1685. godine imenovao generalni providur P. Valier. Sljedeći korak prema obnovi skradinske općine bio je davanje Skradinu statusa grada obnovom biskupije, zatim vraćanje trgovine u grad i na kraju, kao odgovor na molbe morlačkih glavara i dviju grupa građana, vraćanje općine gradu. Generalni providur M. Zane dana12. veljače 1705. godine izdao je Skradinu terminaciju o osnivanju općine tj. komune (Magnifica Comunità di Scardona), a J. da Riva je konačno 13. siječnja 1706. potvrdio Consilio di Comunità di Scardona i odredio osobe koje su ušle u plemićko vijeće.

Na osnovi Napoleonova dekreta od 4. rujna 1806.godine Vincenzo Dandolo je 26. listopada 1806. donio Pravilnik o ustroju upravne i sudbene vlasti u Pokrajini Dalmaciji (Regolamento organico della giustizia civile, e punitiva per la provincia della Dalmazia) kojim se uređuje sudstvo, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1807. godine. Mrežu sudova u Dalmaciji prema ovom Pravilniku čine: 21 Pomirbeni sud (Giudizio di pace), dva prvostupanjska suda (Tribunale di prima istanza) u Splitu i Zadru; Prizivni sud (Corte d’Appello) imao je sjedište u Zadru, a trgovački sud (Tribunale di commercio) i Revizijski sud (Tribunale di cassazione di Regno) bili su u Milanu. Za kaznena djela uveden je državni branitelj i odvjetnik koji je zastupao okrivljenoga. U doba Ilirskih Pokrajina sudstvo u Dalmaciji nije doživjelo značajne promjene u odnosu na Dandolov ustroj koji je poslužio kao uzor za organizaciju sudstva u ostalim pokrajinama Ilirije. Bečkim kongresom 1815. godine područje Ilirskih Pokrajina pripaja se Austriji. Od Pokrajine Dalmacije i Pokrajine Dubrovnik s Bokom kotorskom ustrojena je jedinstvena pokrajina nazvana Kraljevina Dalmacija s glavnim gradom Zadrom i izravno podvrgnuta Beču.Pored mjesnih starješinstava Austrija je zadržala staru sudsku instituciju Pomirbenog suda (Giudizio di pace). Za vrijeme francuske uprave od 1806. do 1809. godine na spisima je bio istaknut naslov naziva države Kraljevina Italija (Regno d’Italia), a od 1810. do 1813. godine u zaglavlju je istaknut naziv Ilirske Pokrajine (Provincie Illiriche), a od 1815. do 1820. godine u doba Druge austrijske uprave nije bio istaknut naziv države nego naziv suda.