Rezultati pretrage

Jane Frances Aaron (16.04.1948. - 27.06.2015.), redateljica. Djelovala u američkoj eksperimentalnoj i nezavisnoj filmskoj sceni. Autorica kratkih, često animiranih i hibridnih filmova, uključujući In Plain Sight (1977.)

Zakonom o lijekovima i medicinskim proizvodima (NN 121/2003) osniva se Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Agencija je univerzalni pravni sljednik Hrvatskog zavoda za kontrolu lijekova i Hrvatskog zavoda za kontrolu imunobioloških preparata, koji 1. listopada 2003. godine prestaju s radom. Njihove djelatnike, dokumentaciju, poslove, prava i obveze preuzima navedena Agencija.

Agencija je osnovana Zakonom o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije NN 107/2007. Agencija za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU) javna je ustanova koja se bavi mobilnošću, promocijom i provedbom programa Europske unije koji se tiču obrazovanja i mladih.

Uredbom o osnivanju Agencije za obrazovanje odraslih (NN 59/2006) osniva se Agencija za obrazovanje odraslih.

Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca osnovana je Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca (NN 86/2008 i 80/2013). S danom stupanja na snagu Zakona o osiguranju radničkih tražbina (NN 70/2017), Agencija nastavlja s radom pod nazivom Agencija za osiguranje radničkih tražbina. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju radničkih tražbina stupio je na snagu 23.02.2023. godine (NN 18/2023).

Agencija za upravljanje državnom imovinom osnovana je na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 145/2010), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine. Agencija je započela s radom 1. travnja 2011. godine te je preuzela poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu, pismohranu Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom te radnike Hrvatskog fonda za privatizaciju i državne službenike i namještenike Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Sukladno odredbama članka 80. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 94/2013), Agencija je prestala s radom 30. rujna 2013. godine. Pravni slijednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka jest istim Zakonom osnovani Centar za restrukturiranje i prodaju. Osim Centra za restrukturiranje i prodaju, poslove ukinute Agencije za upravljanje državnom imovinom preuzeo je i Državni ured za upravljanje državnom imovinom kao središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske u odnosu na središnja tijela državne uprave i druga tijela, odnosno pravne osobe osnovane posebnim zakonima, koji su imatelji, odnosno raspolažu imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: AZTN) osnovana je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 48/1995) te Odlukom Hrvatskog sabora od 20. rujna 1995., a započela je s radom početkom 1997. godine. AZTN je opće nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti utvrđenih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/2009) , Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 80/2013), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 41/2021) te ostalim podzakonskim aktima neophodnima za njihovu provedbu. Zakonom o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (NN 117/2017) AZTN je postao nadležan i za utvrđivanje i sankcioniranje nepoštenih trgovačkih praksi počevši od 7. prosinca 2017. godine. Puna primjena tog zakona započela je 1. travnja 2018. godine, dok je 1. rujna 2021. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praski u lancu opskrbe hranom (NN 52/2021), a 2. rujna 2021. i Pravilnik o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, pokvarljivim te proizvodno i tržišno osjetljivim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (NN 93/2021). Agencija za svoj rad odgovara Hrvatskome saboru. Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske; Agencija ne ostvaruje vlastite prihode.

Alexandre Alexeieff (01.08.1901. - 09.08.1982.), francuski filmski animator, redatelj i slikar ruskoga podrijetla. Od 1921. živio je uglavnom u Parizu. Sa suprugom Claire Parker (1904.–1981.) osmislio je igličasti ekran, animacijsku tehniku izravnog crtanja na vrpci, kojim je realizirao njihove najpoznatije filmove.

Amand Alliger (13.08.1904. - 28.11.1990.), hrvatski glumac, operni pjevač, kazališni redatelj i pisac češkoga podrijetla. U Hrvatsku je doselio 1909. kao dijete. Pohađao je 1920-23. Državnu glumačku školu u Zagrebu. Član Drame HNK-a u Zagrebu 1923-26., 1942-45. i 1952-64; 1926-28. nastupao u Narodnom pozorištu u Beogradu. Afirmirao se kao glumac, pedagog i redatelj u HNK-u u Osijeku 1928-42. te 1945-51. Poslije umirovljenja 1964. nastupao u Teatru &TD u Zagrebu. Isprva pjevač, potom je glumio u klasičnome dramskom repertoaru (William Shakespeare, Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller, Molière) i u djelima domaćih autora (Marin Držić, Josip Kosor, Milan Begović, Miroslav Krleža), kao i na filmu (npr. Opsada Branka Marjanovića, 1956.). Glumio je i na radiju te televiziji. Napisao je više dječjih igrokaza, pripovijetki i drama, a bavio se i scenografijom, a prevodio je kazališne tekstove sa češkoga, slovačkoga i slovenskoga.

Claude Anet (28.05.1868. - 09.01.1931.), francuski književnik. U mladosti istaknuti tenisač, pobjednik Međunarodnoga prvenstva Francuske 1893. godine. Pisao romane, drame, putopise i memoare. Glavna djela: U Perziju automobilom (1906.), Ruska revolucija (1917–20.), Ariane, mlada Ruskinja (1920.), Kad se zemlja tresla (1921.), Gospođica Bourrat (1924.), Mayerling (1930.) i dr.

Dinko Appelt (03.06.1976.), hrvatski dirigent i skladatelj. Skladao za film (Holding T. Radića), televiziju (TV film Veliko spremanje Daniela Kušana, Hrtić-Hitić), radio (drama Špacakomini, igra Šegrt Hlapić) i kazalište (SK “Kerempuh”, Mala scena, Trešnja, ZGK “Komedija”, DK “Gavella”, Zorin dom Karlovac, zagrebačko Kazalište lutaka). Skladao je glazbu za četiri filma: Veliko spremanje Danijela Kušana, Holding Tomislava Radića, dugometražni animirani film Duga, Joška Marušića i film Koko i duhovi Danijela Kušana, za koji je dobio i Zlatnu Arenu za najbolju glazbu 2011. godine.

Ingeborg (Inge) Appelt (01.01.1943.), hrvatska glumica. Studij glume završila 1966. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te iste godine postala članica Dramskoga kazališta "Gavela". Ostvarila više od 40 uloga u kazalištu, na Splitskome ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama, više od 50 uloga u televizijskim dramama i serijama te dvadesetak filmskih uloga.

Ivan Aralica (10.09.1930.), hrvatski književnik. Učiteljsku školu u Kninu završio 1953., a studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. godine. Potkraj 1960-ih politički se angažirao u ostvarenju Hrvatskog proljeća; 1969–72. bio je i zastupnik u Saboru SR Hrvatske. Nakon sloma te politike smijenjen je s položaja ravnatelja (nastavlja raditi kao profesor), prestaje biti glavnim urednikom Zadarske revije te se povlači iz javnoga političkog života i posvećuje književnom radu. S političkim promjenama 1990. vraća se u politiku: na izborima 1993. postaje saborskim zastupnikom i potpredsjednikom Županijskog doma Sabora. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2010. godine. Piše i filmske scenarije (Život sa stricem K. Papića, 1987.; Gospa J. Sedlara, 1994.; Četverored J. Sedlara, 1999.; Konjanik B. Ivande, 2003.), a neka su mu djela dramatizirana i izvedena u kazalištima (Propast Magnuma, Pir ivanjskih krijesnica).

Stojan Aranđelović (12.06.1930. - 08.04.1993.), filmski i televizijski glumac. Diplomirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Član Jugoslovenskoga dramskog pozorišta 1952-54. godine. Od prve filmske uloge (Crveni cvet, 1950., G. Gavrina) glumio je u više od 30 igranih filmova, najčešće uloge negativaca. Široku popularnost donijela mu je upečatljiva uloga vodnika Desimira u seriji kratkih filmova Kad sam bio vojnik (1966-69.) S. Zaninovića, a njegovo ostvarenje dramski složene glavne uloge u filmu Trofej (1979.) K. Vičeka nesumnjivo je znatno pridonijelo Velikoj Zlatnoj areni kojom je to djelo nagrađeno.

Marijan Arhanić (16.01.1930. - 16.05.2003.), hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist. Diplomirao je 1957. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. u kinematografiji kao asistent režije i scenarist (ističe mu se suradnja u nizu kratkometražnih igranih filmova Bogdana Žižića, kao i u njegovu TV filmu Kvartet, 1997., po noveli Milana Begovića). Kao filmski redatelj debitirao je cjelovečernjim igranim filmom o životu suvremene mladeži Poslijepodne jednog fazana (1972., nagrada za debitantski film u Puli), a zatim je režirao tek još jedan igrani film, poetsku parabolu o djeci u ratu Letači velikog neba (1977.). Od 1973. slobodni umjetnik, do umirovljenja 1988. suradnik na Televiziji Zagreb, gdje režira mnogobrojne obrazovne i namjenske dokumentarne priloge, vinjete i emisije, kao i serije Usmena književnost, U vrtlogu stoljeća, Prva stoljeća kršćanstva u Hrvata te Zagrebačke priče i predaje, istaknuvši se napose TV emisijama u području kulturne povijesti (o hrvatskim gradovima, arhivima, knjižnicama, graditeljstvu) te likovnih umjetnosti (uz cikluse o hrvatskom slikarstvu i kiparstvu, ističu se portretni filmovi o Slavi Raškaj, Anki Krizmanić i Nasti Rojc).

Robert Arnoux (23.10.1899. - 13.03.1964.), francuski glumac.

Antonin Artaud (Marseille, 04.091896. - Ivry-sur-Seine, 04.03.1948.), francuski pjesnik i esejist. Premda slaba psihičkog i fizičkog zdravlja, već se od mladosti bavio glumom, crtanjem i režijom. Neko je vrijeme predano sudjelovao u nadrealističkom pokretu i objavio zbirke pjesama Pupkovina limba (L’Ombilic des limbes, 1925.), Vaga za živce (Le Pèse-Nerfs, 1925.), ali se od njega udaljuje. Bio je Dullinov i Jouvetov suradnik; radio cijeli život na stvaranju nove kazališne estetike. Njegova su scenska djela nesavršena, Spaljeni trbuh ili luda majka (Ventre brûlé ou la mère folle, 1927.), Obitelj Cenci (Les Cenci, 1935.), ali programatska: njima želi prekinuti s tradicijom, odbaciti stare scenske oblike, psihološko kazalište i naturalizam. U povijesti kazališne estetike i književnosti ostat će ponajprije kao pisac poznate studije Kazalište i njegov dvojnik (Le Théâtre et son double, 1938.), koja je na tragu manifesta Kazalište okrutnosti (Le Théâtre de la cruauté, 1933.).

Jean-Pierre Aumont (05.01.1911. – 30.01.2001.), francuski glumac. Kazališnu afirmaciju postigao 1934. ulogom u Paklenom stroju (La Machine infernale) Jeana Cocteaua, a filmsku (gdje je debitirao 1931.) ulogama u Djevičanskom jezeru (Lac aux dames, 1934.) Marca Allégreta i Hotelu Sjever (Hôtel du Nord, 1938.) Marcela Carnéa. Do povlačenja 1996. nastupio u više od 90 filmova, često glumio i na televiziji.