Rezultati pretrage

Gradivo iz ostavštine I. K. većinom je vezano za njegov višegodišnji autorski, urednički, recenzentski i prevodilački rad, kao i za njegovu sveučilišnu i znanstvenu djelatnost na području historiografije te radnu aktivnost u raznim institucijama i tijelima. Autorski rad u prvom redu obuhvaća gradivo koje se tiče njegovih samostalnih ili u suatorstvu nastalih knjiga i članaka u zemlji i inozemstvu, suradnju u zbornicima, atlasima, leksikografskim izdanjima i udžbenicima, kao i na predgovore ili pogovore. Tu su uglavnom rukopisi tih radova, kao i popratni materijal vezan uz njih - dopisi s izdavačima, popisi sadržajnih cjelina i ilustracija, kao i recenzije tih djela, autorski ugovori i sl. Gradivo vezano uz njegov uređivački rad također sadržava slične materijale: dopise; ugovore; prijedloge sadržaja; popise ilustracija; skice zemljovida i tekstove. Gradivo cjeline Recenzentski rad čine recenzije koje je pisao za brojne, poglavito povijesne rukopise, zatim doktorske disertacije i magistarske radove u sklopu njegove profesorske djelatnosti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osim spomenutih recenzija, gradivo koje se odnosi na djelatnost I. K. kao sveučilišnog profesora sastoji se od njegovih bilješki i tekstova za predavanja, kao i manje količine dopisa i bilježaka vezanih uz njegova predavanja na drugim fakultetima u zemlji i inozemstvu. U ovu skupinu (Znanstveno-nastavni rad na visokoškolskim ustanovama) uključeni su i dopisi i materijali koji su vezani za članstvo I. K. u raznim ocjenjivačkim komisijama, poglavito za izbor pojedinaca u viša znanstvena zvanja. Gradivo koje je vezano za prevodilački rad sadržava samo njegov prijevod knjige 'Regije europske povijesti autora' I. Bibe, T. Huszara i J. Szücsa (tekst prijevoda, materijali na mađarskom jeziku koje je K. vjerojatno konzultirao, te popisi ilustracija i sadržajnih cjelina). Budući da je I. K. tijekom svog radnog vijeka bio aktivan u brojnim institucijama, komisijama i udrugama, fond sadržava i gradivo s tim u vezi. Ono se sastoji od brojnih dopisa; zapisnika; izvještaja i slično, vezano uz njegovu djelatnost u Komisiji za restituciju arhivskog gradiva s Austrijom, u sklopu Arhivskog savjeta Hrvatske, kao Predstojnika Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest, voditelja Zavoda za povijesne znanosti JAZU, članstvo u Matici hrvatskoj, Družbi Braće Hrvatskog Zmaja, Savezu društava istoričara Jugoslavije i dr. U svojoj historiografskoj djelatnosti I. K. je sudjelovao u radu velikog broja znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, pa jednu seriju fonda sačinjavaju programi; pozivnice; okružnice i dopisi s tim u vezi, kao i tekstovi izlaganja I. K. na nekima od tih skupova. Značajan segment njegova znanstvenog rada bilo je i njegovo sudjelovanje u više znanstvenih projekata, pa se dio njegove ostavštine sastoji od dopisa; ugovora i drugih materijala vezanih uz to. Također treba spomenuti i raznovrsne materijale koji se tiču znanstvenih istraživanja I. K., od kojih se tematski razlikuju oni vezani uz gradišćanske Hrvate; utvrde na području Hrvatske; Zrinske i Frankopane; njegova istraživanja gradova Rijeke, Koprivnice i Zagreba te demografsko-tranzicijskih procesa (dopisi, ispisi iz arhivskoga gradiva, uputnice na literaturu, ugovori o radu, bilješke, skice i dr.). Već je I. K. oblikovao seriju korespondencije koju su mu uputili razni pojedinci i ustanove. Ona je uglavnom poslovnog karaktera, a sadržava i odgovore I. K. dotičnima. Dio fonda zauzimaju materijali koji su povezani s radom I. K. na povijesnim emisijama za radio i televiziju. Riječ je o konceptima audio i videoopisa tih emisija, kao i tekstova koje je I. K. pisao za njih. Manji dio fonda zauzimaju dopisi i tekstovi izlaganja I. K. na predstavljanjima knjiga i tribinama; fotografije, te pet arhivskih kutija bilježaka, matematičko-fizikalnih izračuna, skica i novinskih članaka koji su tematski vezani za svemir i fiziku, kojima se I. K. bavio u slobodno vrijeme.

Serija sadrži rukopisne zabilješke M. Gavazzija i drugih zapisivača s terena (uglavnom iz Hrvatske i susjednih država) o tradicijskoj kulturi tamošnjih žitelja, kao i zabilješke M. Gavazzija iz pojedinih ustanova, prije svega muzeja, koje je tijekom putovanja posjećivao. Iznimno su vrijedni materijali vezani za smotre Seljačke sloge, odnosno bilješke o tradicijskim napjevima iz raznih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije koje su bile poslane M. Gavazziju na stručnu prosudbu njihove (etnografske) vrijednosti. Pored toga, u seriji se nalaze materijali koji se odnose na Gavazzijev rad u stručnim skupinama, komisijama, uredništvima i sudjelovanje na domaćim i inozemnim stručnim skupovima (pozivi i programi zasjedanja, zapisnici, izvještaji i zaključci sa sastanaka, koncepti govora koje je držao na skupovima, referati drugih sudionika i dr.), zatim koncepti Gavazzijevih objavljenih i neobjavljenih tekstova gotovo u potpunosti etnološke tematike (članci, prikazi, nekrolozi) te notesi, listovi i kartice s bibliografskim podacima. Valja napomenuti da su tekstovi i članci uspoređeni s postojećim tiskanim bibliografijama Gavazzijevih radova te da njihov broj u gradivu uvelike premašuje broj naslova koji su uvršteni u bibliografski pregled. Bibliografski se materijali sastoje od velikog broja Gavazzijevih zabilježaka o literaturi koju je koristio ili smatrao zanimljivom za vlastiti rad. Serija sadrži i različite rukopisne i strojopisne zabilješke M. Gavazzija koje je načinio tijekom dugogodišnjeg rada. Dio ovoga gradiva izdvojen je prema sadržaju i odnosi se na Smotru folklora, pisanje članaka i uređivanje enciklopedijskih izdanja, opise muzejskih predmeta i snimanje etnografskih filmova, a dio gradiva koji zbog svoje raznorodnosti i fragmentarnosti nije mogao biti uklopljen niti u jednu od sadržajnih cjelina (uglavnom raznovrsne rukopisne i strojopisne bilješke, najvjerojatnije ulomci tekstova, članaka, predavanja), ostavljen je zajedno i svrstan u cjelinu "Ostalo". Važno je naglasiti da je gradivo ove cjeline i sam stvaratelj držao zasebno pod naslovom "Ulomci različne građe".

Gradivo fonda sadrži dokumente vezane za službovanje (imenovanja, namještenja i dr.) te materijale vezane za Gavazzijev pedagoški i znanstveni rad na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u koje spadaju predavanja; studentski radovi; materijali sa studija: stručni i znanstveni članci Gavazzija i drugih autora; fotografije uglavnom etnološke tematike te opsežna korespondencija s velikim brojem domaćih i inozemnih stručnjaka i ustanova.

Serija sadrži iznimno opsežnu službenu (jer privatnih pisama uopće nema) korespondenciju M. Gavazzija s brojnim domaćim i inozemnim etnolozima, kulturnim antropolozima i stručnjacima iz drugih područja, kao i dopisivanje s domaćim i inozemnim znanstvenim i obrazovnim ustanovama i izdavačkim kućama. Dopisivanje s nekolicinom korespondenata trajalo je iznimno dugo. Najduži je vremenski opseg imalo dopisivanje sa slovenskim etnologom Vilkom Novakom (56 godina, od 1935. do 1991), a puno ne zaostaje niti dopisivanje s kulturnim povjesničarom Vladimirom Tkalčićem (49 godina, od 1921. do 1970). Korespondencija s V. Novakom je i najbrojnija (478 pisama), a od ostalih treba spomenuti dopisivanje s etnolozima Milenkom S. Filipovićem (383 pisma), Nikom Kuretom (269 pisama), Kazimierzom Moszynskim (245 pisama), Leopoldom Kretzenbacherom (239 pisama) i Borisom Orelom (194 pisma). Pored primljenih dopisa, Gavazzi je sačuvao i koncepte vlastitih odgovora na ista, pa se može reći da se radi o gotovo potpunoj korespondenciji stvaratelja fonda. Korespondencija broji oko 11900 pisama i koncepata Gavazzijevih odgovora te veći broj različitih priloga koji su dio korespondencije. Sačuvani su dopisi ukupno 1369 korespondenata.

Gradivo iz ostavštine V. P. većinom je vezano uz njen dugogodišnji književno-autorski, te manjim dijelom slikarski i prevodilački rad. Također je u manjoj mjeri zastupljeno gradivo koje se tiče članova uže obitelji V. P, prvenstveno njenih roditelja, sestara i nevjenčanog supruga Adnana Al-Marzoukija. Manja količina gradiva obuhvaća njenu osobnu dokumentaciju (iskaznice, članske knjižice, državljanstvo, stambena, mirovinska i liječnička dokumentacija). Najveći dio fonda sastoji se od gradiva koje se odnosi na stvarateljičin književni rad. Ova se cjelina prvenstveno odnosi na brojne zbirke pjesama za odrasle i djecu koje je V. P. objavila za života, kao i na objavljene i neobjavljene radove na području drugih književnih vrsta (drame, proza, eseji, igrokazi, šlageri, predgovori i pogovori i sl.). Gradivo ove cjeline većinom se sastoji od autoričinih koncepata; rukopisa; bilježaka; novinskih članaka; autorskih ugovora; službene korespondencije; popisa pjesama; pozivnica na predstavljanje; obračuna honorara i sl. Posebno treba istaknuti cjelinu nekontekstualiziranih koncepata i skica poezije većinom neobjavljenih, kao i manju cjelinu stvarateljičinih najstarijih pjesama i bilježaka na razne teme. Manja cjelina gradiva tiče se razdoblja boravka V. P. u Bugarskoj i obuhvaća njene koncepte o tamošnjoj književnosti, kazalištu i glumcima; prozne tekstove; pozive, punomoći i obavijesti vezane uz sudske parnice koje je tamo vodila; bilješke; časopise s njenim komentarima o svom boravku i dr. Veća količina poslovne i privatne korespondencije također čini sastavni dio ovog fonda, a njen značaj dodatno uvjetuje činjenica da je stvarateljica često zapisivala svoje komentare i opažanja o pojedinim korespondentima i sadržaju korespondencije. V. P. je tijekom godina objavila veliki dio svojih pjesama i proznih tekstova u brojnim časopisima i dnevnom/tjednom tisku, pa stoga dio gradiva obuhvaća i koncepte i izvornike objavljene u tim medijima. Isto tako sudjelovala je u radu brojnih književnih kongresa, skupova, turneja i priredbi, pa jedna serija sadržava plakate; programe; pozivnice; ugovore; tekstove V. P. i drugih autora; službenu korespondenciju; novinske članke i drugo s tim u vezi. Također treba spomenuti i njen rad u obliku pisanja radioigara,te sudjelovanja u radio i TV emisijama, što je sačuvano u obliku rukopisa; bilješki; autorskih ugovora i skica. Neka od njenih djela adaptirana su za kazalište u obliku mjuzikala, recitala ili predstava, pa jedna manja cjelina fonda obuhvaća kazališne programe; rukopise; ugovore i kritike vezane uz to. Stvarateljica se osim književnim bavila i slikarskim radom, pa je tijekom godina priredila više samostalnih izložbi, o čemu svjedoči i sačuvana manja količina pozivnica: deplijana; plakata; fotografija; prospekata i crteža. Isto tako su sačuvani i njeni esejistički tekstovi napisani za slikarske izložbe drugih autora. Važno je spomenuti i manju cjelinu gradiva koja se odnosi na prevodilački rad V. P, a koja obuhvaća objavljenu mapu prijevoda njemačke poezije J.W. Goethea, H.Heinea i R.M. Rilkea 'Klasični triptih' te djelomično neobjavljene koncepte prijevoda poezije bugarskih, francuskih, njemačkih, poljskih, ruskih i slovenskih pjesnika. Ista cjelina obuhvaća i nekoliko prijevoda njene poezije prevedene na bugarski, njemački, slovenski i talijanski jezik. Tijekom godina V. P. je dala veliki broj intervjua u tisku, od kojih je jedan dio sačuvan unutar fonda. Njezino članstvo u Društvu književnika Hrvatske je također zastupljeno kao mala cjelina, obuhvaćajući službenu korespondenciju; referate V. P., kao i njene izjave, tekstove i reagiranja vezana uz polemike s Društvom. Sačuvane su i neke od nagrada i priznanja što su tijekom godina dodijeljene V. P. Treba spomenuti i fotografije V. P. u društvu s jugoslavenskim književnicima, tijekom susreta s učenicima u raznim školama, nekoliko obiteljskih fotografija, zatim fotografije s raznim poznatim i nepoznatim osobama, kao i pozivnice i raznolike papirnate jedinice (knjige, reklame, vjerske brošure, razglednice, brošure i dr.) s komentarima koje je zapisivala prilikom pripreme gradiva za predaju HDA. V. P. se bavila i s nekoliko hobija, prvenstveno numerologijom, lotom i sportskom prognozom, pa je stoga i s tog područja sačuvana manja cjelina. Dio gradiva odnosi se na bliže i dalje članove obitelji Parun. Ovdje se posebno ističe gradivo Tonke i Ante Paruna, majke i oca V. P., koje između ostalog obuhvaća Tonkinu liječničku dokumentaciju; književno-prevodilački rad (prijevodi basni s talijanskog jezika i dr.); djelatnost u AFŽ-u (bilješke i sl.); Antine osobne dokumente (krsni list, državljanstvo, ostavinska rasprava) njegovo službovanje kao općinskog službenika (spisi, koncepti, izvještaji…): kao i njihovu osobnu korespondenciju. Treba istaknuti i gradivo koje se odnosi na Adnana Al-Marzoukija, nevjenčanog supruga V. P., a koje je dobrim dijelom vezano uz njegovo studiranje u Zagrebu (bilješke, skripta) i književni rad (koncepti, objavljena zbirka pjesama), kao i korespondenciju. Gradivo koje se odnosi na Vojnu Parun-Erak i Vjeru Parun-Ilić, Vjerinog izvanbračnog sina Mirka, majčinu sestru Štefaniju i njenog supruga Petra Katića, kao i don Tomu Bavčevića, nećaka Vesnine bake Anđele, sačuvano je u znatno manjoj količini od svega nekoliko jedinica (korespondencija, bilježnice, iskaznice, osmrtnice i sl.). U fondu je sačuvano i gradivo koje se odnosi na književni rad drugih osoba. Prva cjelina se odnosi na pjesnika seljaka Mihovila Miju Rujevčića iz sela Vurot kraj Petrinje, kojeg je otkrila i promovirala V. P., a obuhvaća koncepte njegovih pjesama; pjesme objavljene u tisku; novinske članke; fotografije i koncepte vezane uz tribinu DKH posvećenu njemu. Druga cjelina obuhvaća zbirke poezije/proze koje su tijekom godina pojedinci poklanjali V. P., s njenim komentarima o tim autorima i njihovom radu. Treba napomenuti da velika količina gradiva fonda sadrži komentare V. P. o pojedincima s kojima je kontaktirala, događajima, njenoj obitelji i slično, koji variraju od šaljivih do osobnih i prostih, koje je zapisivala prilikom pripreme gradiva za predaju HDA. Akvizicija iz 2016. obuhvaća većinom obuhvaća bilježnice s autobiografskim bilješkama V. Parun; neobjavljena i novije objavljena književna djela (aforizmi, pjesme za djecu, satirične pjesme, igrokazi, basne); pjesme koje je pisala na francuskom jeziku ili prepjevala s hrvatskog; dva neobjavljena prozna teksta o pisanju i poeziji; 185 novih korespondenata te 527 fotografija (V. Parun, s majkom Anticom i nećakinjom Dunjom Erak, s raznim pojedincima, tijekom zadnjih godina života u Stubičkim Toplicama). Akvizicija iz 2018. obuhvaća raznovrsne strojopise raznih pjesama i proze; strojopise i rukopise prevoditeljskog rada V. Parun; hemerotečno gradivo s intervjuima V. P. i člancima o njoj, fotografije; korespondenciju s raznim pojedincima; manju količinu korespondencije obitelji V. Parun te uramljene c/b fotografije i autografe V. P. (18 kom.)

Gradivo fonda sadrži razne materijale nastale novinarskim, publicističkim i prevodilačkim radom stvaratelja, odnosno materijale (ispise iz literature, kopije dokumenata, bilješke) vezane za Dječji dom u Jastrebarskom; materijale vezane za fra Bernadina Splićanina, Milana Grlovića, Petra Lorinia, sv. Marka Križevčanina, Nikolu Teslu, katoličko svećenstvo u NOB-u; materijale vezane za feljton "Vatikanska istraga protiv Stepinca" te korespondenciju i Petešićeve novinske članke objavljene u raznom tisku. Iz razvrstanih akvizicija uložen je Ćiril Petešić uložen je separat teksta Ć. P. "Hrvatska bibliografija o porijeklu pape Siksta V".

Gradivo sačuvano u fondu uglavnom se odnosi na Šidakov autorski, uređivački, istraživački i predavački rad te djelovanje u različitim institucijama i tijelima. Sačuvana je razmjerno malena količina gradiva koje se odnosi na osobni život i školovanje Jaroslava Šidaka te njegove supruge Rozalije Pintar. Unutar cjeline koja se odnosi na Šidakov autorski rad nalaze se tiskana izdanja i bilješke vezane uz knjige Problem 'bosanske crkve' u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca, Hrvatska povijest za 8. razred srednjih škola i Povijest hrvatskog naroda 1860-1914, zatim tiskani prilozi i bilješke te ugovori o radu vezani za suradnju na Historiji naroda Jugoslavije I, Historijskom zborniku i drugim zbornicima i časopisima. Sačuvano je i gradivo vezano za uređivački i recenzentski rad u spomenutom Historijskom zborniku, zatim na izdanju knjige Pregled povijesti hrvatskog naroda od najstarijih dana do godine 1873. i na Enciklopediji Jugoslavije te jedan manji dio gradiva sa Šidakovim kraćim osvrtima i recenzijama na niz izdanja uglavnom iz njegovog znanstvenog područja. Gradivo koje se odnosi na Šidakov rad na Filozofskom fakultetu sastoji se od bilješki za predavanja; materijala vezanih za rad na znanstveno-istraživačkom projektu 'Povijest hrvatskog naroda' te razmjerno malene količine gradiva vezanog za rad Odsjeka za povijest. Osim toga, unutar ove cjeline je i značajna količina gradiva koja se odnosi na Šidakovo djelovanje u različitim komisijama za odabir kandidata u različita zvanja, uglavnom unutar matičnog Odsjeka. Unutar cjeline koja se odnosi na Šidakov znanstveno-istraživački rad sačuvani su arhivski dokumenti; studije; opsežne bibliografije; bilješke i novinski članci vezani za teme i povijesne ličnosti koje je autor intenzivno istraživao: pitanje bogumila i 'bosanske crkve', djelovanje Jurja Križanića, Baltazara Adama Krčelića, Janeza Ivana Trdine, Imbre Tkaleca i drugih. Jaroslav Šidak bio je aktivan u mnogim institucijama i državnim tijelima pa je sačuvan dio gradiva (uglavnom izvještaja o radu, korespondencije te referata i radnih materijala) vezan za djelovanje u Povijesnom društvu Hrvatske, Jugoslavensko-čehoslovačkoj komisiji za povijest, Komisiji za istoriju naroda Jugoslavije III, Savjetu za naučni rad, Jugoslavenskoj komisiji za suradnju s UNESCO-om, Savezu historičara Jugoslavije, Odboru za dodjelu nagrada naučnim radnicima Republičkog fonda za naučni rad i drugima. Unutar ove cjeline je i gradivo vezano za izdavanje Spomenice u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu (1969-1970), čiji je Šidak glavni organizator i urednik. Unutar posebne cjeline sačuvano je i gradivo vezano za sudjelovanje na više znanstvenih i stručnih skupova. Od gradiva vezanog za osobni život sačuvani su osobni dokumenti njega i njegove supruge: školske svjedodžbe i doktorska diploma; njegove studentske bilješke; nekoliko nagrada i priznanja te razmjerno malena količina korespondencije.

Sačuvana je dokumentacija o poslovanju Naklade u kojoj se mogu naći urudžbeni zapisnici te spisi proizašli iz njenog poslovanja, kao i dokumentacija o radu poduzeća u užem smislu, izvještaji i rukopisi te financijsko-računovodstvena dokumentacija. Sačuvan je i velik broj tematski kategoriziranih novinskih izrezaka koji su pripadali izvještajnoj službi „Europa“.

Zbirka sadrži 1 319 fotografija (1 312 pozitiva, 6 negativa na staklu, 1 negativ), a podijeljena je na serije u kojima se nalaze ženski, muški i dječji studijski portreti, skupni studijski portreti, ženski, muški i skupni spontani (vanjski) portreti, školski skupni portreti, skupni portreti udruga i ostali motivi. Fotografije su snimljene u razdoblju od 1850. do 1972. godine. Fotografije zbirke snimili su sljedeći fotografi: Aberle, Franz; Adéle; Adler, M.; Albini, Stjepan; Angerer, L. & V.; Arnold, Ferd.; Aschwanden, M.; Bahrynowicz, T.; Batinić, J.; Bauer, Francois; Beer, Alois; Begović; Beisman, Andrija; Bertel, Eduard; Bidischini, Enrico; Bonivento, G.; Borović, A.; Brauner, A.; Breslmeyr, Josef; Brodszky, M.; Brucka, M. (?); Brüder, Paul; Buchwald; Bude, Leopold; Bugarović, Ljubo; Cenič, Mirko; Cvenić, M.; Čirić – Erdoglija, K.; Ćapanda, Stevan; Danica; David, J.; De Jongh Freres; Dimitrijević, P.; Diwald, J.; Drory, E.; Eckert, H.; Elvira; Esser, Jos. – Koenen, Jos; Exner, Julius; Exner, Károly; Fähnisch; Ferber, J.; Fischer, Emil; Fryuta, Ivan; Funk ili Hunk, Antonio; Gejer, Dragutin; Gemes (?); Gericke, Paul; Goldberger, Rezsö; Goszleth, István; Goudstikker, Inh. Sophia; Gutmann, Ludvig; Hanfstängl, Franz; Hay, Sigmund; Heingartshofer, K.; Heiszig, E.; Henner, B.; Hruška, J.; Huber, A.; Hueber, Leopold; Indszenty, M.; Jahudka, Josef; Jech, Carl; Jech, F.; Jelufsich, E.; Jelussich; Jenčik, V.; Jg. Funck; Jobst; Jovanović, Milan; Kiler, Branko; Klein J.; Klösz. Gy.; Knauer, Julius; Knebel, Jenö; Knittel, Georg; Koelo; Köhler & Saemann; Koller, Károly; Kozmata, Ferencz; Kraatz, Fritz; Krapek, Heinrich; Kremer; Krzinanek, Rudolf; Krziwauek; Kuba, F.; Kuntarić, Dr. Đuro; Kurfiss, G.; Laforest, Franz; Lafranchini, H. pl.; Landau, Alexander; Lechner, Franz; Lechner, R. (Wilh. Müller); Legradić, Fred; Letzter S.; Liška, Boh. L.; Lobenwein, V.; Löwy, J.; Mai; Makart, Hans; Marin, Rudi; Mártonfy, Gy.; Mayer, Albert; Mayer, Ferd.; Mayer, György; Merčep; Merkado és Kemény; Miletić, Antun; Mosinger; Niederhoff, R. F.; Oblt. L. David, copie Ch. Scolik; Othmar v. Türk; Pátz, Hermin; Peštanac, Sava; Pete, Gyula; Petr…(?), Stjepan; Petrović; Pietzner; Pietzner, C.; Pirka, Josef; Pleyers, W.; Pokorny; Posseit Smichov; Prodanović, S.; Prömmel & Steiner; Rajšić, N.; Rechnitzer, János; Rechnitzer, Ottokar; Richter, S.; Ritz; Rosenblütha, W.; Rottmayer, J. B.; Samson; Schädler, A.; Scheffler N. J.; Schlotter, I.; Schöfer, Eugern; Scholik, Charles; Schrecker, J.; Schrecker, M.; Schröder, Karl; Schulterer, Slavko; Sedlaček, Ant.; Seiler; Sellin, Erich; Singer, Josef; Stagl, F.; Standl, Ivan; Stefany; Stefany, Otto; Stetkiewicz, B.; Stojanovits, T.; Strelisky; Stühler; Sviričević, Franjo; Szallopek, Nicola v.; Szege; Székely, Madár (?); Szigeti, Henrik; Šimić, M.; Špoljarić; Šušak; Varga, G. & I.; Varnai, Ludwig; Vegner; Vogl és Pabar; Wanderer, Hans; Wegner; Wegner, Martin; Weinberger, Heinrich; Weiner, Adolf; Zámečník, J. a Tomáš, J.; Zentner, S. Zbog velikog broja stvaratelja (fotografa) ove zbirke točnije njih 176 neće biti istraženi biografski podaci. Spomenuti fotografi djelovali su širom Europe i to u sljedećim državama: Hrvatska, Francuska, Njemačka, Engleska, Italija, Rusija, Grčka, Švicarska, Austrija, Poljska, Češka, Slovačka, Rumunjska, Bugarska, Ukrajina, Mađarska, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Srbija te u SAD-u. Veliki broj fotografa imao je vlastiti atelier dok je jedan manji broj to radio u privatne svrhe. Djelovali su od 1850. do 1972. godine. Fotografije koje su snimali bile su uglavnom studijski ili spontani (vanjski) portreti

Fond sadrži predmetne spise vezanih uz građanske, ovršne, ostavinske i kaznene postupke. Predmeti sadrže priloge (potvrde, rješenja, zapisnike o saslušanjima, itd.).

Najopsežniji i najznačajniji dio gradiva čine arhivalije Stjepana Radića, a unutar fonda nalaze se i materijali njegove supruge Marije (rođ. Dvorak), kćeri Milice (ud. Vandekar, kasnije Devčić), sina Vladimira, brata Antuna te nećaka Pavla i njegove supruge Ane. Gradivo je fragmentarno sačuvano. Nešto osobnih i službenih dokumenata sačuvano je kod svakog od stvaratelja, ali prilično oskudno. Stanje je slično i s radovima članova obitelji Radić, pogotovo ako se uzme u obzir zavidan opus Antuna i Stjepana te donekle i Pavla. Ponajbolje je sačuvana korespondencija i to ona između Stjepana i Marije odnosno članova njihove uže obitelji. Značajnije je sačuvano i dopisivanje Stjepana i Marije s drugim korespondentima. Od ostalog gradiva su sačuvani fragmentarno već spomenuti osobni i službeni dokumenti, radovi članova obitelji, radovi drugih autora o članovima obitelji (Stjepan i Antun) te nešto fotografija.

Zbirka se sastoji od mikrofilmiranog arhivskog gradiva koje se čuva u stranim arhivima i sličnim ustanovama, a značajna je za istraživanje hrvatske povijesti. Nastala je u dopunske svrhe kako bi se ovo gradivo približilo istraživačima u Hrvatskoj. Sadrži gradivo pohranjeno u ustanovama Austrije, Belgije, Crne Gore, Češke, Engleske, Francuske, Italije, Izraela, Mađarske, Njemačke, SAD, Slovačke, Slovenije, Srbije, Turske i Vatikana.