NaslovAntoljak, Stjepan
Vrsta osobeOsoba
PovijestStjepan Antoljak (Doboj, 29.08.1909. - Zagreb, 02.09.1997.), hrvatski povjesničar.
Gimnaziju pohađao u Sarajevu, Vinkovcima i Zagrebu. God. 1933. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1935. doktorirao radom "Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campoformiju". Bio je asistent (1934. - 1941.) i docent (1941. - 1946.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru (1946. - 1952.), znanstveni suradnik Državnog arhiva u Rijeci (1953. - 1956.), redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju (1956. - 1969.), honorarni redoviti profesor u Prištini, gdje je osnovao Odsjek za povijest (1963. - 1969.), te redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru (1969. - 1979.).
Bavio se proučavanjem (srednjevjekovne) povijesti hrvatskog i makedonskog naroda te povijesti starije hrvatske književnosti i umjetnosti. Godine 1950. postao suradnik JAZU, od 1976. do 1980. potpredsjednik Jugoslavenskog komiteta za historijske nauke u Beogradu, a 1979. izabran za vanjskog člana Makedonske akademije nauka i umjetnosti. Za svoj znanstveni i nastavnički rad primio je više odlikovanja (Nagrada za životno djelo SRH, 1976.; Nagrada grada Zadra, 1978.; Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 1996. i dr.).
Surađivao u brojnim novinama, časopisima i listovima: "Jutarnji list" (1934., 1936., 1938., 1939., 1941.), "Croatia sacra" (1937. - 1940.), "Starine" (1949., 1955., 1958., 1959.), "Riječka revija" (1953., 1972.), "Radovi instituta JAZU u Zadru" (1954., 1962., 1972. - 1974., 1976., 1980.), "Glasnik na Institutot za nacionalna istorija" (1958., 1972. - 1974., 1976., 1977.), "Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru" (1971. - 1979.), "Radovi Instituta za hrvatsku povijest" (1973., 1977.) i dr. Sudjelovao na više znanstvenih skupova u zemlji (Zadar, Čakovec, Hvar) i inozemstvu (Međunarodni kongres za bizantološke studije, Ohrid, 1960. i Oxford, 1966.; Međunarodni kongres historičara, Moskva, 1970.; Međunarodni kongres bizantologa, Bukurešt, 1971. i dr.).
U svrhu arhivskih istraživanja boravio u brojnim europskim gradovima (Beč, Graz, München, Pariz, Udine, Firenza, Rim, Bologna, Padova, Venecija, Bari, Stockholm).
Značajnija djela su mu "Pregled hrvatske povijesti" (1942.), "Dalmatinsko pitanje kroz vijekove" (1944), "Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj" (1956), "Izvori za istoriju naroda Jugoslavije" (srednji vijek, 1978.), “Pacta ili Concordia od 1102. godine" (1980.), "Hrvati u prošlosti" (1993.). Radovima "Samuilova država" (1969.) i "Die Makedonischen Sklavinien" (1970.) znatnije je potakao razvoj makedonske historiografije.
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
Vrijeme djelovanja1909-1997 g.
FunkcijePovjensičar.
VIAF osoba