Podijelite
Naslov
Martić, Grgo
Vrsta osobe
Osoba
Ostali nazivi
AlternativniMartić, Grga
Povijest
Grgo Martić (Rastovača kraj Posušja, BiH, 24.01.1822. - Kreševo, BiH, 30.08.1905.), hrvatski književnik, franjevac. Studij filozofije završio u Zagrebu, a bogoslovije u Stolnome Biogradu (Székesfehérváru). Za svećenika zaređen 1845. u Travniku, služio je u različitim bosanskim mjestima, najveći dio života kao župnik u Sarajevu. Od 1878. živio je u kreševskome samostanu. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih preporoditelja u Bosni. Uz ilirski pokret pristao je za boravka u Zagrebu (1839–41.), gdje je postao suradnik Danice i drugih listova (pod pseudonimom Ljubomir Martić Hercegovac). Pisao je lirske i epske pjesme, među kojima se opsegom ističe epski ciklus Osvetnici (I–VII, 1861–83.), o crnogorsko-turskim sukobima i bosanskohercegovačkoj krizi 1876–78., za koji mu je uzor bio u prvome redu I. Mažuranić, a i A. Kačić Miošić, I. Gundulić te usmeno epsko pjesništvo. Objavljivao je i prigodna djela religiozne tematike (Obrana Biograda godine 1456. Slavje sv. Ivana Kapistranskoga, 1887.; Posvetnici, 1895.) te putopise, u stihu i prozi. Za povjesničare su zanimljiva Zapamćenja, što ih je po njegovu kazivanju zabilježio J. Koharić (tiskana 1906. u cenzuriranoj verziji). S I. F. Jukićem objavio je Narodne piesme bosanske i hercegovačke … (1858.). Prevodio je djela Homera, J. Racinea, F. R. de Chateaubrianda i L. N. Tolstoja.
MjestoPravni status osobe
fizička osoba
Jezik
Hrvatski
Pismo
Latinica
Vrijeme djelovanja
1822-1905 g.
Funkcije
Franjevac, književnik.
VIAF osoba