NaslovTresić-Pavičić, Ante
Vrsta osobeOsoba
PovijestAnte Tresić-Pavičić (Vrbanj na otoku Hvaru, 10.07.1867. - Split, 27.10.1949.), književnik i političar.
Gimnaziju polazio u Splitu, Zadru i Kotoru, gdje je i maturirao. Filozofiju, povijest i zemljopis studirao na Sveučilištu u Beču, gdje je 1892. doktorirao disertacijom "Kritičko razmatranje Leibnitzova determinizma". Filozofske je rasprave pisao i kasnije, ali se već od mladih dana isticao pjesničkim radom pišući pod pseudonimom Mosorski guslar.
Osim književnošću, bavio se publicistikom i politikom. God. 1906. izabran za zastupnika u Carevinskom vijeću, a nakon izbijanja rata interniran zbog protuaustrijske orijentacije. Po izlasku iz internacije (1917.), održao čuveni prosvjedni govor u Bečkom parlamentu. U Puli je preuzeo brodovlje od pobunjenih mornara i o tome obavijestio Antantu.
Poslije rata radio kao diplomatski predstavnik Kraljevine SHS u Madridu i Washingtonu (1919. - 1927.). God. 1931. umirovljen.
Napisao više zbirki pjesama "Glasovi s mora Jadranskoga", 1891.; "Nove pjesme", 1894.; "Đuli i zumbuli", 1900.; "Sa kninske tvrđave", 1902.; "Sutonski soneti", 1904. i dr.), drama s motivima iz nacionalne i klasične povijesti ("Ljutovid Posavski", 1894.; "Simeon Veliki", 1897.; "Katarina Zrinska", 1899.; "Finis reipublicae", 1902.; "Ciceronovo progonstvo", 1909.; "Katon Utički", 1911. i dr.) romana i pripovijesti ("Sudbina izdajice", 1894.; "Izgubljeni ljudi", 1894.; "Pobjeda krieposti", 1898.; "Moć ljepote", 1905.), putopisa ("Po moru", 1897.; "Poleti okolo Biokova", 1902.; "Po Ravnim kotarima", 1906.; "Preko Atlantika do Pacifika", 1907.), te rasprava koje je objavljivao u "Vijencu", "Prosvjeti", "Nadi", "Životu" i drugim listovima. God. 1893. u Zagrebu osnovao beletristički list "Prosvjeta", a 1897. u Splitu pokrenuo književnu reviju "Novi vijek".
Mjesto (grad/općina)Pravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
Vrijeme djelovanja1867-1949 g.
FunkcijePolitičar i književnik.
VIAF osoba