Podijelite
Naslov
Jannings, Emil
Vrsta osobe
Osoba
Povijest
Emil Jannings (23.07.1884. – 02.01.1950.), njemački filmski i kazališni glumac švicarskoga podrijetla. Profesionalni glumac od osamnaeste godine, od 1914. bio član berlinskoga Deutsches Theater M. Reinhardta. Iste godine debitirao je i na filmu. Funkcionalno prilagodivši kazališni stil filmu, postao je vodeći karakterni glumac njemačke kinematografije, nastupajući s podjednakim uspjehom u ulogama nadmoćnih osoba, npr. kao Henrik VIII. u filmu Anna Boleyn (1920.) E. Lubitscha ili kao Mefisto u Faustu (1926.) F. W. Murnaua, i ulogama deklasiranih i degradiranih osoba, npr. u filmovima Posljednji čovjek (Der Letzte Mann, 1924.) F. W. Murnaua i Plavi anđeo (Der Blaue Engel, 1930.) J. von Sternberga, koji je obilježio njegov uspješni prijelaz u zvučni film. Potkraj 1920-ih nastupao je povremeno i u Hollywoodu: dobitnik je prvog Oscara uopće (1929. – za uloge u filmovima Put svega živoga – The Way of All Flesh, 1927., V. Fleminga i Posljednja zapovijed – The Last Command, 1928., J. von Sternberga).
MjestoPravni status osobe
fizička osoba
Status
Aktivno
Vrijeme djelovanja
1884-1950 g.
Osobe
Osoba
Vrsta veze