Podijelite
Naslov
Novak, Slobodan
Vrsta osobeOsoba
PovijestSlobodan Novak (03.11.1924. - 25.07.2016.), hrvatski književnik. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1953. završio je studij jugoslavistike. Radio je kao lektor, novinar i urednik u novinama, časopisima i izdavačkim kućama te kao ravnatelj Drame u splitskome HNK-u. Pokrenuo je i uređivao časopise Izvor i Krugovi. Godine 1989. dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.
Javio se zbirkom pjesama Glasnice o oluji (1950.), u kojoj je tematizirao ratno iskustvo. Slijedio je lirski ciklus Iza lukobrana u skupnoj zbirci Pjesme (1953., s N. Milićevićem i V. Pavletićem). Već ga je njegov prozni prvijenac, Izgubljeni zavičaj (1955.), odredio kao jednog od najznačajnijih pisaca hrvatskog egzistencijalizma.
Ironijski ton najjači je u Novakovu romanu Izvanbrodski dnevnik (1976.). Sastoji se od triju dijelova (Jednosmjerno more, Školjka šumi i Nekropola), a osobit je zbog uvođenja autoreferencijalnih i metafikcionalnih postupaka u tekst, odnosno zbog parodiranja samoga čina pripovijedanja i pisanja. Novak je pisao i radiodrame (Strašno je znati, 1961.; Trofej, 1963.; Majstore, kako vam je ime?, 1966.; Zakrivljeni prostor, 1969.), a nakon dulje stanke javio se 1986. novelom Hlap te potom, nakon još dulje stanke, 2005. romanom Pristajanje, svojevrsnim nastavkom Mirisa, zlata i tamjana.
Po Novakovim je romanima Ante Babaja režirao igrane filmove Mirisi, zlato i tamjan (1971.) i Izgubljeni zavičaj (1980.); drugomu je Novak koscenarist.
MjestoPravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
StatusAktivno
Vrijeme djelovanja1924-2016 g.
FunkcijeKnjiževnik