Podijelite
Naslov
Nardelli, Milo
Vrsta osobeOsoba
PovijestMilo Nardelli (Dubrovnik, 13.05.1924. - Babino Polje, 2007.), novinar i književnik.
Rođen je 1924. u Dubrovniku od oca Nikše Nardellija, poručnika bojnog broda i zapovjednika Pomorske vazduhoplovne škole u Kumboru i majke Marije rođ. Kelner. Najranije djetinjstvo proživio je u Kumboru, Boka Kotorska, da bi, nakon postavljanja njegova oca za klasnog starješinu Pomorsko vojne akademije u Dubrovniku, 1928. preselio u Gruž (Dubrovnik) gdje je živio do 1931. kada se vraća u Kumbor gdje završava osnovnu školu i 1943. polaže prijemni ispit te upisuje I. razred Državne realne gimnazije u Herceg Novom. Po premještanju oca u Zemun tamo završava tri razreda gimnazije, a 1938. njegov otac biva premješten u Štab pomorskog vazduhoplostva u Divuljama kraj Splita pa tamo završava IV. i V. razred Državne realne gimnazije, kada počinje rat.
Zbog opasnosti od talijanske okupacije obitelj Nardelli seli u Novu Gradišku gdje je gdje je Milo položio veliku maturu 1943. godine. Odazivajući se pozivu na opću mobilizaciju, nakon Dubrovnika vraća se u Mostar pa u Novu Gradišku odakle odlazi u zapovjedništvo Zrakoplovnih snaga NDH u Zagrebu, gdje je primljen za novaka zrakoplovne đačke novačke satnije u Petrovaradinu. Nakon obuke, kao narednik đak zrakoplovac, prelazi u Zagreb gdje polazi radio- telegrafski tečaj. Radeći na aerodromu Lučko kao narednik - đak zrakoplovac, dojavničar i radio telegrafista 7. svibnja 1945. s grupom mehaničara i pilota u dva mala aviona, povlači se pred jedinicama NOVJ i slijeće na aerodrom Udine u Italiji gdje biva zarobljen od strane saveznika. Kao engleski vojni ratni zarobljenik prolazi nekoliko logora u Italiji da bi u kolovozu 1945. s grupom interniraca doplovio brodom u Gruž. Uskoro biva pušten na slobodu i vraća se u Novu Gradišku. U jesen 1945. nastavlja studij šumarstva u Zagrebu, ali uskoro prelazi na Pravni fakultet, no studija nije završio. Godine 1947. zapošljava se u Narodnom odboru kotara Nova Gradiška i 6. kolovoza 1947. ženi se Radojkom Tatamirović s kojom 1948. dobiva sina Vladimira, a 1954. kćer Magdalenu. Nakon pripravništva kod suca za prekršaje radi u Saveznom statističkom uredu da bi od 1950. započela njegova novinarska karijera u kojem je zvanju i zanimanju dočekao mirovinu, 1984., nakon više od 30 godina profesionalnog novinarskog staža. Bio je urednik lista Brastvo- jedinstvo, da bi Novoj Gradiški otvorio i vodio prvo profesionalno dopisništvo Glasa Slavonije. Nakon nadosluženja kadrovskog roka u JNA u Zadru, počinje raditi 1. listopada 1952. u Narodnoj banci FNRJ da bi se u ožujku 1954. ponovno vratio u novinarstvo kao glavni i odgovorni urednik Novogradiškog tjednika-glasila Kotarskog odbora SSRN Nova Gradiška. Kada je list zbog pomanjkanja novca prestao izlaziti, Milo se nakratko vraća kao privredni referent u NO kotara. Godine 1956. otvara u Novoj Gradiški profesionalno dopisništvo Vjesnika, a iste godine prelazi na Radio Zagreb kao dopisnik iz Nove Gradiške kojemu ostaje vjeran do mirovine. Honorarno je surađivao s mnogim redakcijama: Privredni pregled, Radio Beograd, Tanjug, Vjesnik, Večernji list, a priloge je objavljivao u brojnim lokalnim novinama tog područja. Uz novinarski posao Milo je u Novoj Gradiški bio i povjerenik za zaštitu spomenika kulture, vodio je i čuvao Muzejsku zbirku, amaterski se bavio arheologijom i istraživao predpovijesna staništa na Slavči, u Benkovcu, Vrbovoj i drugim arheološkim lokalitetima i bio zapaženi kolekcionar. Godine 1962. obitelj Nardelli seli u Slavonski Brod gdje u svom stanu otvara dopisništvo Radio Zagreba. Tridesetogodišnji period boravka u Slavonskom Brodu predstavlja ujedno i njegovo najplodnije i najbogatije razdoblje radne, društvene i kulturne aktivnosti. Do odlaska u mirovinu objavio je na Radio Zagrebu više od 12 000 informacija. Obavljao je brojne funkcije u Društvu novinara Hrvatske (danas Hrvatsko novinarsko društvo). Milo Nardelli bavio se poezijom te je od 1983. do 1988. objavio 4 knjige pjesama. Za svoj rad u novinarstvu te u oblasti javnog, kulturnog, društvenog i sportskog života primio je brojne nagrade i priznanja: Zlatno pero Đuro Đaković, medalju DNH za 25 godina aktivnog rada u novinarskoj organizaciji, Priznanje Miroslav Kraljević i Povelju Šandor Esterajher s plaketom nagrade za životno djelo u oblasti novinarstva, Priznanje ULSI-a (danas Udruga hrvatskih javnih glasila) za doprinos razvitku tog glasila, Srebrenu medalju RTZ povodom 20 godina TV i 50 godina Radio Zagreba, medalju SOFK Slavonski Brod za razvitak športa i fizičke kulture kao i Zlatnu plaketu grada Slavonski Brod. Milo se aktivno bavio i sportom te je 1944. u Zagrebu plivao za reprezentaciju zrakoplovstva NDH, a poslije predinfarktnog stanja 1971. počinje i trčati. Kao rekreativac redovno je godinama trčao Mali proljetni maraton Slavonska Požega- Velika, Mali maraton Kutjevačko vinogorje kao i Trku oslobođenja Broda osvajajući više medalja za postignuta I. i II. mjesta u svojoj kategoriji. Nakon pretrpljenih granatiranja grada početkom Domovinskog rata, Milo i žena Radojka 1992., na poziv kćeri Magdalene, liječnice u Babinom Polju, odlaze na otok Mljet gdje se nakon prodaje stana u Slavonskom Bodu i trajno sele i žive do smrti.
Milo Nardelli umire u Babinom Polju na Mljetu 2007. godine.
Mjesto (grad/općina) Dubrovnik Nova Gradiška (NOVA GRADIŠKA) Zagreb (ZAGREB) Slavonski Brod (SLAVONSKI BROD) Babino Polje
Pravni status osobefizička osoba
JezikHrvatski
PismoLatinica
Vrijeme djelovanja1924-2007 g.
FunkcijeNovinar i književnik.
VIAF osoba