Podijelite
Arhivska oznaka
HR-HDA-1939-720
NaslovLjubimac bogova
Vrijeme nastanka1930-1930 g.
RazinaSadržajLJUBIMAC BOGOVA
(DER LIEBLING DER GOTTER)
Režija: Hans Schwarz. UFA
Osobe: Albert Winkelmann – Emil Jannings; Agathe – Renate Muller; Olga von Dagomirska – Olga Tschehcowa; Winkelmannov garderobier – Hans Moser; Ujak – Max Gulstorff; Dr. Marberg – Edurd v. Winterstein; Maurus Colwyn – Willy Prager; Romanones – Siegfried Berisch; Boris Jussupoff – Wladimir Sokoloff; Filipo Cardagno – Evaristo Signorini; Poper – Oskar Sima
Veliki umjetnik Albert Winkelmann je ljubimac bogova i ljudi, koji svojim mekanim divnim glasom dira ljudska srca do suza. Sa sretnim smješkom prima veliki umjetnik ovacije publike, koja se stišće oko kazališnog izlaza, kako bi svog miljenika još jednom pozdravila prije njegovog odlaska u južnu Ameriku. A tek žene!
Od konobarice, iz lokala gdje je stalni gost, pa sve do njegove kolegice, sve sanjaju o velikom umjetniku, koji svoju naklonost svakoj rado poklanja, jer za njega nema ništa ljepšeg i dražesnijeg na svijetu od žena. Najmilija mu je pjesma: "Ich bin ja so vergnugt, Holooderohderoh" (Ja sam tako veseo, holoderodero).
U garderobi velikog umjetnika je danas sve šareno, jer on voli vino i žene, a pjesmu pravi sam. Kratochwil, njegov garderobierj e uzrujan, jer šta će početi s tolikim ženama. Tu je pikantna ruskinja gospođa Dagomirska, mala balerina i vatrena Desdemona, koja ovaj čas mora da nastupi sa Othelom. Ali najgore je da i žena umjetnika želi doći i to sa ujakom medicinskim savjetnikom, jer je zabrinuta za zdravlja svog muža. Gospođa Agatha je u brizi za svog muža, jer znade da on imade slabo srce. Ljubimac bogova smije se i ne će da prizna svoju slabost. On draži svoju ženu sa flašicom mlijeka, ali kaže da je njemu sekt miliji. Winkelmann ljubi na svoj način svoju ženu i zove je majčica. Njoj je dodijao taj život, to uzrujavanje, ta žurba od jednog uspjeha k drugome i želila bi već jednom imati svog muža za sebe.
Istu večer otputovao je Albert Winkelmann na svoje gostovanje u južnu Ameriku. U stisci i među mnoštvom obožavatelja i obožavateljica oprašta se Winkelmann od svoje žene. To je trebao biti oproštaj za uvijek, jer je gospođa Agtha uvidila da njen muž ne treba ženu, već samo žene.
Južna Amerika. Veliki manger Colwyn nije baš ushićen od svog novog stara iz Beča, koji je sa velikim troškovima angažiran. On mu je prestar, ne može da podnaša ovu klimu, glas mu je umoran. Za svaki slučaj drži Colwyn u pripremi jednog mladog talijanskog tenora Cardagno. Zdvojan bori se Winkelmann proti vrućini, ali glas popušta – čuje se samo neko nejasno hroptanje, zastor pada i onesviještenog Winkelmann nose napolje. Cardagno pjeva partiju dalje. Liječnik konstatira popuštanje glasovnica. Svršeno je. Pobijeđen vraća se Winkelmann u domovinu.
Kod kuće priređen mu je veličanstven doček, jer Colwyn nije ništa javio o neuspjehu. Svi mu čestitaju i nitko ne zna da je slavni pjevč izgubio svoj glas. On obeća svojoj ženi, da ne će više nastupiti, jer želi živjeti samo za nju. Kod neke slave bude Winkelmann pozvan da pjeva i tako je primoran priznati svojoj ženi, da je izgubio glas, ali umjesto zdvojnosti našao je kod svoje žene potpuno razumijevanje, koja se od srca veseli da će konačno imati svog muža samo za sebe. On se je već sada snašao u seoskom životu i pun veselja i zadovoljstva zapjeva svoju najmiliju pjesmu. Kod holoderhderoh se zaboravi i digne glas. Glas je opet tu. U divnoj punoći ori se pjesma. Stara vatra prožima slavnog umjetnika i on želi opet pjevati po 501 puta Lohngrina. Veselo ga prati nejgova Agatha u operu, jer je sada konačno razumjela da jedan pravi umjetnik bez svoje umjetnosti, ne može da živi.
- Europa palace, vidi zbirka Stakić
Količina1.0 Komad
Vrsta gradivaPismoLatinica
PosjednikOznaka arhivaHR-HDA
Status dostupnostiJAVNO
NapomenaArhivistički sređenoOsobni podaci: NE;Autorska prava : NE
Vrsta sadržaja