Rezultati pretrage

Muzej grada Zagreba utemeljila je Družba „Braća Hrvatskoga zmaja“ 1907. godine u kuli iznad Kamenitih vrata. Prvi upravitelj Muzeja bio je Emilij Laszowski. Dosad je „stanovao“ u četiri različita prostora, a uz konstantnu realizaciju povremenih izložbi ostvareno je šest stalnih postava, od kojih je zadnji i aktualni iz 1997. godine. Danas je Muzej grada Zagreba suvremena muzejska ustanova koja prikuplja predmete u 28 muzejskih zbirki, a brine se i o 8 zbirki donacija.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti muzej je likovnih umjetnosti čije područje djelovanja obuhvaća razvoj tradicionalnih likovnih disciplina od sredine 19. stoljeća do danas. Osnivač NMMU-a je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Ideja o NMMU-u začeta je 1899. godine, kada je slikar, povjesničar umjetnosti i političar Izidor Kršnjavi predložio Društvu umjetnosti u Zagrebu osnivanje Gradske galerije modernih slika koja prikuplja djela hrvatskih umjetnika. Za godinu nastanka smatra se 1905., kada su za Društvo otkupljena prva tri djela suvremenih autora. Time je galerija zaživjela kao odjel Društva umjetnosti usmjeren na praćenje suvremenog nacionalnog likovnog stvaralaštva i osnaživanje uvjeta umjetničke produkcije. Nacionalni muzej moderne umjetnosti sa zbirkom od 12 270 umjetnina izravni je sljednik galerije Društva umjetnosti. Od 1934. godine NMMU je smješten u reprezentativnoj palači koju je 1883. godine prema projektu bečkog arhitekta Otta Hofera u središnjoj zoni parkova zagrebačkog Donjeg grada izgradio Ljudevit pl. Vranyczany-Dobrinović, gospodarstvenik, trgovac, političar i mecena. Banovina Hrvatska je 1939. godine palaču otkupila za smještaj tadašnje Moderne galerije. Nakon posljednje od niza obnova, provedenih tijekom 1990-ih godina prema standardima suvremene muzeološke djelatnosti, dva kata palače, uz čuvaonice i urede, preuređena su u izložbene galerije namijenjene predstavljanju muzejske zbirke te organizaciji samostalnih i skupnih izložbi. Kronološki postav muzejske zbirke, koji prati razvoj nacionalne likovne umjetnosti i njezinu povezanost s međunarodnim tendencijama, predstavljen je na drugom katu zgrade. Sjeverozapadno krilo prvog kata namijenjeno je fenomenološkim kustoskim istraživanjima i interpretacijama muzejske zbirke, a njegovo jugoistočno krilo samostalnim izložbama retrospektivnog i monografskog obuhvata te tematskim skupnim izložbama. Od 1992. godine u sastavu NMMU-a je i Galerija „Josip Račić“, smještena u središtu zagrebačke pješačke zone, s programom samostalnih i studijskih izložbi recentnog umjetničkog stvaralaštva.

Arheološki muzej u Zagrebu jedan je od izravnih sljednika nekadašnjeg Narodnog muzeja, najstarije muzejske ustanove u hrvatskom glavnom gradu, osnovane 1836. godine. Ta prva nacionalna muzejska institucija javno djeluje od 1846. u prostorima Narodnog doma, palače u Opatičkoj ulici 18. Potrebno je, međutim, naglasiti da su poticaji osnivanju takve ustanove u Zagrebu stariji od navedenog datuma te ih treba pripisati atmosferi nastaloj djelovanjem hrvatskih narodnih preporoditelja - Iliraca. Od svoga utemeljenja Muzej je prolazio kroz različite organizacijske faze. Još uoči osnutka muzejska je ustanova u nastajanju djelovala u sklopu tek osnovanog Gospodarskog društva, a nakon javnog početka djelovanja Muzej je i dalje djelovao pod istim okriljem. Na prijedlog Sabora 1866. godine postao je Zemaljskim zavodom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, djelujući pod zaštitom Sabora i pod upravom Akademije. Tada je Muzej ujedno bio podijeljen na Arheološki i Prirodoslovni odjel. Od 1878. Arheološki odjel djeluje samostalno, ali u sklopu Narodnog muzeja. Tek 1939. godine Arheološki odjel postaje samostalni muzej, a Narodni muzej, u obliku u kojem je ranije djelovao, u osnovi prestaje postojati. Promjene statusa Muzeja nisu omele kontinuirano bogaćenje njegovih zbirki, što je djelomice bilo i razlogom promjenama njegova sjedišta: nakon privremenog smještaja prvih pristiglih spomenika i kolekcija u prostorije Gospodarskog društva, u palaču baruna D. Raucha na Markovu trgu br. 2, odnosno u raspoložive prostore Pravoslovne akademije na Katarinskom trgu, a potom i u prvu muzejsku zgradu, već spomenuti Narodni dom, arheološke su zbirke početkom osamdesetih godina 19. stoljeća preseljene u skučene prostore novoizgrađene Akademijine palače na Zrinskom trgu. Ondje je Arheološki odjel Muzeja, a kasnije i Arheološki muzej, nakon niza bezuspješnih pokušaja izgradnje nove muzejske zgrade, djelovao sve do 1945., kada seli u palaču Vranyczany-Hafner na Zrinskom trgu 19, gdje je i današnje sjedište Muzeja.

U doba buđenja nacionalne svijesti, u razdoblju Hrvatskog narodnog preporoda, Ljudevit Gaj 1829. godine izravno potiče osnivanje nacionalnog muzeja. Dana 26. veljače 1846. Grad Zagreb kupuje palaču grofa Draškovića Trakoščanskog u današnjoj Opatičkoj ulici 18, pretvorivši je u Narodni dom. U njegovu razizemlju smjestilo se Gospodarsko društvo i muzejske zbirke. Odbor Gospodarskog društva postavio je svog tajnika Dragutina Rakovca za prvog „čuvara“ muzeja, a zbirke su otvorene za javnost. Time je utemeljen Hrvatski narodni muzej. Na prijedlog Hrvatskog sabora i Akademičkog odbora na čelu s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, Muzej postaje zemaljskom ustanovom kada car i kralj Franjo Josip 14. ožujka 1866. u Budimu potvrđuje pravila Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i Narodnog zemaljskog muzeja. Od tada Muzej djeluje pod zaštitom Sabora i pod upravom Akademije. Podijeljen je u dva odjela, naravoslovni i arheologički. Godine 1866. JAZU je uspjela da se Muzeju dodijele državne zgrade u današnjoj Demetrovoj ulici 1, u koje su početkom 1868. prenesene sve arheološke i prirodopisne zbirke iz Narodnog doma. Arheološke zbirke smještene su na prvom, a prirodoslovne na drugom katu. Godine 1878., odlukom Sabora, Narodni zemaljski muzej izdvaja se iz Akademije i dolazi pod upravu Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade. Od 1893. samostalno djeluju tri odjela Narodnog muzeja: zoologički, mineraloško-petrografski i geološko-paleontološki, koji su ujedno i zavodi Sveučilišta u Zagrebu. Sva tri prirodoslovna odjela nakon 1945. postaju i pravno neovisna. Hrvatski narodni zoološki muzej postaje isključivo kulturna ustanova grada Zagreba, a mineraloško-petrografski i geološko-paleontološki muzej ostaju najdulje vezani za Sveučilište kao prosvjetne republičke ustanove. Godine 1986. sve tri institucije objedinjene su u današnji Hrvatski prirodoslovni muzej, u kojem se osniva i Botanički odjel.

Preteča današnjeg Kliničkog bolničkog centra Zagreb jest Klinička bolnica Liječničkog fakulteta u Zagrebu, koja je započela s radom 13. lipnja 1921. godine. Dana 28. lipnja 1922. godine doneseni su i prvi pravni akti Kliničke bolnice: statut, kućni red i pravilnik za asistente, pristave, bolničarke i drugo osoblje. Godine 1933. donesena je Uredba o kliničkim bolnicama medicinskih fakulteta Univerziteta u Beogradu i Zagrebu, u kojoj se utvrđuju organizacija kliničkih bolnica i njihovo financiranje. Nakon Drugoga svjetskog rata Medicinski fakultet i Klinička bolnica i dalje čine jednu ustanovu, ali je za upravljanje klinikama i zavodima osnovano Ravnateljstvo ustanova Medicinskog fakulteta, koje 1957. godine mijenja naziv u Klinička bolnica Medicinskog fakulteta. Odlukom Narodnog odbora grada Zagreba od 1. srpnja 1962. godine Klinička bolnica postaje samostalna ustanova, neovisna o Medicinskom fakultetu. Na 12. sjednici Savjeta Kliničke bolnice, 29. i 30. prosinca 1965. godine, donesena je odluka o promjeni naziva u Klinički bolnički centar Zagreb, pod kojim ustanova djeluje i danas.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje e pravna osoba koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti utvrđenih Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/2003 i 105/2004) i Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 158/2003 i 198/2003). Osnovana je Vladinom Uredbom broj 1946 (NN 101/2004).

Josip Hrnčević (Obrovnica kraj Bjelovara, 09.12.1901. – Zagreb, 13.03.1994.), pravnik i političar. Pravni fakultet s doktoratom završio u Zagrebu (1927.), nakon toga radio kao sudski i odvjetnički pripravnik u Zagrebu, sudac kotarskih sudova u Bjelovaru, Novskoj, Vukovaru i Čakovcu te okružnih sudova u Varaždinu i Srijemskoj Mitrovici. Član KPJ od 1933. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata jedan od organizatora partizanskog pokreta u Hrvatskom zagorju i Međimurju, sekretar Okružnog komiteta KPH (1941.), član Oblasnog komiteta KPH (1942.-1943.) i sekretar Oblasnog NOO za Slavoniju, član povjereništva CK KPH za sjevernu Hrvatsku (1943.-1944.), šef Sudskog odsjeka Vrhovnog štaba NOV i POJ (1944.-1945.). Nakon završetka rata predsjednik Vojnog vijeća Vrhovnog suda FNRJ (1945.-1946.), savezni javni tužilac FNRJ (1946.-1951.), predsjednik Saveznog vrhovnog suda (1951.-1959.), sekretar SIV-a za pravosudne poslove (1959.-1963.), predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske (1963.-1967.). Bio je član CK SKH (1946.-1954., 1965.-1968.), član CK SKJ (1952.-1964.) i član Savjeta federacije. Napisao djelo "Svjedočanstva" (1984.).

Šezdesetih godina 20. stoljeća skupina starijih športskih djelatnika više je puta na sastancima Komisije za povijest športa Saveza za fizičku kulturu Hrvatske ukazivala na potrebu osnivanja športskog muzeja. Zahvaljujući prije svega vrijednim športskim djelatnicima Živku Radanu, Milivoju Radoviću, Ivanu Kalebu i Viktoru Šetini, 24. XI. 1977. godine u zgradi Fakulteta za fizičku kulturu, današnjem Kineziološkom fakultetu, uređen je u prostoriji od stotinu kvadratnih metara stalni postav Muzeja fizičke kulture Hrvatske. Formalni početak rada Muzeja vezan je uz rješenje Muzejskog savjeta Hrvatske iz 1979. godine, kojim je isti uvršten u Registar muzeja Hrvatske. Do 1980. godine rad Muzeja odvija se u okviru Katedre za sistematsku kineziologiju Fakulteta za fizičku kulturu, a od svibnja iste godine, odlukom Savjeta istog fakulteta, Muzej djeluje kao samostalna organizacijska jedinica Fakulteta. Od 1984. godine Muzejem rukovodi Zdenko Jajčević. Od lipnja 1988. godine Muzej se nalazi u Ilici 7., a 1996. preseljen je u Ilicu 13/I, u prostor veličine 118 m². Od 1990. godine, u skladu s društvenim promjenama, naziv ustanove je Hrvatski športski muzej. U Muzeju od 1995. radi Đurđica Bojanić kao kustosica, a od rujna 1999. Zrinko Grgić kao knjižničar. Svesrdnim višegodišnjim zalaganjem djelatnici Muzeja izvršili su sve predradnje koje su rezultirale registracijom Hrvatskog športskog muzeja 23. listopada 2003. godine. Osnivač je Republika Hrvatska. Tijekom dva desetljeća djelovanja Muzej je prihvatio od donatora i otkupio brojne pojedinačne predmete, zbirke i ostavštine. Uz sakupljanje i sistematiziranje građe, sudjelovao je u brojnim kulturnim akcijama, samostalno ili u suradnji s drugim muzejima. Hrvatski športski muzej sudjeluje u akcijama muzejskih pedagoga od 1996. godine, a djelatnici Muzeja priredili su od 1984. godine oko trideset izložbi. Objavljeno je i desetak brošura i knjiga te održana brojna predavanja. U suradnji s Hrvatskom televizijom proizvedeno je jedanaest polusatnih filmova: „Život i djelo Franje Bučara“ i filmovi posvećeni razvoju deset športskih grana u Hrvatskoj (atletika, biciklizam, boks, tenis, plivanje, nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo i veslanje). Na svjetskoj izložbi olimpijsko-športskih maraka i dokumenata, održanoj od 25. III. do 6. IV. 1996. u Ateni povodom 100. obljetnice održavanja modernih olimpijskih igara, Hrvatski športski muzej nagrađen je zlatnom medaljom za izložbu „Olimpijski pokret u Hrvatskoj od 1896. do 1912. godine“.

Idejni začeci osnivanja Hrvatskog željezničkog muzeja sežu u 1966., kada je Zagrebačka željeznička uprava donijela odluku o osnivanju Željezničkog odjela pri Tehničkom muzeju u Zagrebu. Taj je pokušaj ostao neostvaren zbog nedostatka prostora i stručnih djelatnika. Deset godina poslije, 27. ožujka 1986., Željeznička uprava je u okviru matične kuće ponovno pokušala osnovati željeznički muzej, no ni taj pokušaj nije uspio. Početkom 1990-ih skupina zagovornika osnivanja željezničkog muzeja u javnosti istupa kao Inicijativni odbor. Članovi Inicijativnog odbora bili su prof. dr. Antun Bauer, Emil Bohutinsky, akademski kipar doc. dr. sc. Mladen Bošnjak, Čedomil Čavlina, dipl. ing., Franjo Fajst, insp. HŽP-a u mirovini i Ivica Paić, dipl. ing. Dana 19. ožujka 1991., odlukom Upravnog odbora Hrvatskog željezničkog poduzeća, osnovan je Željeznički muzej Hrvatske u Zagrebu, koji danas djeluje u sklopu HŽ Infrastrukture d.o.o. Odlukom Uprave HŽ-a od 20. svibnja 2001. muzej je preimenovan u Hrvatski željeznički muzej, pod kojim nazivom djeluje i danas. Podaci o osnivanju objavljeni su u Službenom vjesniku HŽP-a, br. 6/1991. Prema osnivačkoj odluci, izložbeni postav Hrvatskoga željezničkog muzeja trebao je biti oblikovan u radioničkim halama Tvornice željezničkih vozila Gredelj u Zagrebu, Trnjanska cesta 1, koje su sagrađene 1894. i kao takve rijetko su sačuvani rezervat industrijske arheologije te zaštićeni spomenik tehničke baštine. No, u tim prostorima još uvijek se odvija proizvodnja, pa se Muzej razvija u južnom dijelu TŽV-a Gredelj, kamo se ulazi iz Ulice grada Vukovara. Na toj lokaciji Muzej koristi otvoreni izložbeni prostor s ugrađenih dvjestotinjak metara kolosijeka te ukupno stotinjak četvornih metara zatvorenog prostora, od čega dio otpada na radni prostor, a dio na prostor depoa.