Rezultati pretrage

Općinski (Kotarski) sud u Valpovu ustrojen je temeljem Zakona o uređenju Narodnih sudova. Prema tom zakonu u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji su ustrojeni Vrhovni sud DFJ, vrhovni sudovi pojedinih federalnih jedinica, Vrhovni sud Vojvodine, okružni i kotarski sudovi. Zakonom o sudovima iz 1954. kotarski sudovi odlučivali su u prvom stupnju u krivičnim, građanskim i drugim predmetima koji su im stavljeni u nadležnost, provodili izvršenja, vršili druge poslove određene zakonom. Teritorijalna nadležnost i broj kotarskih sudova u poslijeratnoj Hrvatskoj bio je definiran Uredbom o broju i teritorijalnoj nadležnosti kotarskih i okružnih sudova na području Narodne Republike Hrvatske iz 1947. Kotarski sud u Valpovu bio je nadležan za područje administrativnog kotara Valpovo. Zakonom o teritorijalnoj nadležnosti i sjedištima kotarskih i okružnih sudova na području NR Hrvatske iz 1955. Kotarski sud u Valpovu bio je nadležan za područje općina: Bizovac i Valpovo. Godine 1962. Kotarski sud u Valpovu bio je nadležan za područje općine Valpovo.

Ivan Bojničić (Valpovo, 24.12.1858. - Zagreb, 11.06.1925.), hrvatski povjesničar i arhivist. Podrijetlom iz stare plemićke obitelji s pridjevkom "Kninski". Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio u Osijeku, a maturirao je u Budimpešti 1876. godine. Ondje ostaje studirati na Pravnom i Filozofskom fakultetu. Doktorirao je 1880. dizertacijom "Krivotvorenje isprava u srednjem vijeku". Karijeru započinje kao vježbenik Narodnog muzeja u Budimpešti (1877. - 1879.), zatim radi kao pristav u Narodnom muzeju u Zagrebu, Arheološki odjel (1879. - 1892.), nakon čega je imenovan ravnateljem Zemaljskog arhiva (današnji Hrvatski državni arhiv). Na tom mjestu ostaje pune 33 godine i doprinosi znatnom napretku Zemaljskog arhiva i njegovom preseljenju iz Banskih dvora u tadašnju zgradu Sveučilišne knjižnice. Bio je i lektor za mađarski jezik na Sveučilištu u Zagrebu, kasnije i izvanredni profesor, zastupnik Narodne stranke za vanjski kotar Đakovo na Hrvatskom saboru, referent za Hrvatsku pri Mađarskom etnografskom društvu, tajnik Hrvatskog arheološkog društva, potpredsjednik Društva umjetnosti. Jedan je od osnivača slobodnozidarske lože "Hrvatska vila", te Družbe Braće hrvatskog zmaja. Suradnik brojnih domaćih i inozemnih časopisa i novina, prevodio je s mađarskog, a osobito je zaslužan za prijevode djela Vjekoslava Klaića i Nikole Tomašića na njemački.

Muzej Valpovštine osnovalo je 1956. godine Društvo prijatelja starina Valpovo, a smješten je u valpovačkom dvorcu. Od početnih dviju, tijekom godina postav Muzeja proširen je na jedanaest prostorija. Zaljubljenici u povijest Valpovštine, većinom amateri, postavili su povijesnu, arheološku, lovačku, etnografsku, zoološko-geološku, vatrogasnu, zanatsku te zbirku zanatstva i umjetničkog obrta. Redovita muzejsko-galerijska djelatnost odvijala se do 1991. godine, kada su eksponati, zbog obnove dvorca, a nedugo zatim i neposredne ratne opasnosti, pohranjeni u depoe. Rat i njegove posljedice usporili su obnovu dvorca i ponovno stavljanje Muzeja u funkciju. Od siječnja 2006. godine ponovno je zaposlen kustos, a započela je i revizija muzejske građe. Taj obiman posao donio je nova, pomalo iznenađujuća saznanja – popisano je više od 10000 inventarnih jedinica. Unatoč velikom broju predmeta, najveći i najvrjedniji eksponat svakako je srednjovjekovno-barokna cjelina valpovačkog dvorca. (Stjepan Najman)